Tumgik
#toliki
tommy-thomas · 3 months
Text
Making something out of my hyperfixation 👀
Tumblr media
After a go crazy all nighter i pulled. Soon i will have 10(Black and white) pages to post about this
Its silly, its Short, but im so excited
Also @brytnoter if this bother you, hit me up. I can delete with no problem
Im not sure if you care, but im really nervous about liking so much about characters like this ._.👉👈
...specially doing weird au ship with them. Só if bother you, completely fine, just hit me up with no problem
24 notes · View notes
izzywhisker · 17 days
Text
hahahahahaha.........
AHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA!!!!!
Tumblr media
AAAAAAAAAAAAAAAAAAHHHHHHHHHHHHHHHHH LOOK AT THEM LOOK AT THEM THEY LOOK REAL THEY LOOK REAL!!!!!!!!
THEY LOOK MORE REAL THAN I COULD EVER MAKE THEM IN THE SIMS
OH HEROFORGE
DEAREST HEROFORGE
WONDERFUL @madangel19 FOR BRINGING THIS TO MY ATTENTION
LOOK AT THE BOYS!!!!!!!!!!!!
Tumblr media
LOOK AT THE DETAIL IN THEIR STUPID FACES!!!!!!!!!!!!!!!
YOU CAN FREAKING CHANGE THEIR FACIAL EXPRESSIONS!!!!!!!
The ONLY downside is they didn't have bunny ears for traebit so i had to give him pink horns instead.
also, anyone who's interested can get their butts over to HeroForge.com to make characters to scream about.
Tumblr media
Also tagging members of the toliki and/or traebit fanclub who are busy and might miss the post.
@akabendyfan @tommy-thomas
10 notes · View notes
love-my-rat-boys · 1 year
Text
I drew toliki and traebit as those extra barbie dolls
Tumblr media Tumblr media Tumblr media
I love this dolls so much
6 notes · View notes
brytnoter · 1 year
Photo
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Language Enthusiast Creator reacts to a video where Nanainani was speaking.
Toliki reacts to chaos
Part two, continuation of, or reaction to, this post.
6 notes · View notes
Text
Na jednoj od mnogih psihoterapija rečeno mi je:
"Ti toliki teret nosiš na leđima, a pola od njega nije tvoje. Ideš okolo i skupljaš tuđe cigle, da bi drugima bilo lakše, potpuno nesvjesna da će tebi biti teže. Hajde da radimo na tome da vraćaš cigle tamo gdje pripadaju."
499 notes · View notes
irah33 · 5 months
Text
I onda me, eto, pitaju:
zašto si toliki ljubitelj neba?
Jer sve što je bilo vrijedno života,
gore je otišlo.
24 notes · View notes
lifeinbooks · 2 months
Text
Ne postoji jad toliki kao onaj s kojom se suočavaš sam. Nema noći tamnije od onih koje provodiš bez ikoga. Ali nauči čovjek da nosi svaki krst.
11 notes · View notes
prava-ja · 7 months
Text
Da li je zaista voljeti nekoga iz srca toliki grijeh u ovom tmurnom i suludom zivotu? Za neke ljude ljubav je izgubljena, jer je nova tehnologija upotpunosti zamjenila ljudsko srce. Ljudi pocinju da olako govore „volim te“, a jos lakse da ga gaze.
M.
20 notes · View notes
hipigram · 6 months
Text
Jedna od najvećih istina u životu je…da mi apsolutno ne znamo šta je dobro a šta loše po nas…
Bukvalno pojma nemamo gde će nas neki događaj odvesti…
Koliko god delovao loše ili dobro u tom trenutku…
Tek iz budućnosti to možemo znati…
Koliko je samo primera…
Jovan upravo polako šeta od firme do kuće…oko 7km…jer ni u njoj a ni u kući ne može ljudski da se isplače…jer muškarci ne plaču…a jedna od krucijalnih prednosti novembra je da je dan kratak…a noć duga… i po tom mraku se suze mogu mnogo lakše sakriti…pa mu šetnja prija…nakon što su mu saopštili da je mnogo pametan…i vredan…i dobar…ali da će sutra na mesto o kome je maštao… i zbog koga je dušu svoju ispustio volontirajući prethodne tri godine…sutra biti zaposlena ****ćeva sestričina…
Milica upravo puši 70 cigaretu zaredom i trese se nakon što je njen suprug slučajno ostavio telefon kad je otišao u teratanu…i nakon što se sa njegovom ljubavnicom slatko izdopisivala celo jutro…stvarno divna žena…Bože uopšte nije znala da on voli da se mazi…i da je tako posvećen u predigri u poslednje vreme…i da voli da radi ono…i da ima slobodan celi vikend za nju baš kad je njegov stručni kongres u Beču…da l je to stvarno njen muž…kako?…kad nju nije dotakao mesecima…
Stevanu su upravo pukli ligamenti na kolenu…drugi put…za godinu dana…i reprezentacija postaje samo pusti san…i upravo cepa postere košarkaša po svojoj dečačkoj sobi…očajan…i besan…jer je sve izgubljeno…
Ljiljani je upravo profesor tražio da mu…pa znate već šta…ako želi da dobije asistentsko mesto…i upravo sad razmišlja da se naguta lekova…jer je to njen san i život…i ništa nema smisla bez toga…pa na šta je bre ona spucala 10 godina učenja i truda…i kako će sad naći lek za bolest…od koje joj je sestra umrla…
Verovali ili ne…
Niko od njih pojma nema da li je ovo loše što im se dešava zaista loše?
Ili pak dobro?
Ukoliko se Jovan propije…
Milica dobije karcinom pluća od cigareta…
Stevan navuče na dop…
A Ljilja postane kurva…
Onda je definitivno loš…
No…
Ukoliko se okrenu sebi…
I PRETEKNU ovaj teški period pred njima…
UPRKOS verovatnoći I svim obzirima…ostanu jaki…
I usmereni ka suštinskom cilju…
I shvate da život nije što i poljem preći…
Da su nepravde…neprijatnosti i problemi njegov sastavni deo…
Da to nije NIŠTA LIČNO…
I da je to jednostavno tako…za sve…samo nas jako boli kad smo baš mi to u pitanju…i kad su to naši snovi…
Pa se ljutimo i osećamo baksuzima bez ikakvog razloga…
I nastave da plivaju…koliko god ih hvatali grčevi…
Krenu od vrata čvrsto zatvorenih pred nosem…ka nekima koja su se tek odškrinula…
Ko zna?
Možda je sve ovo najbolja stvar koja im se desila u životu…
Možda Jovan nakon par meseci dehidriranja…shvati da u državnoj službi i nema baš neke sreće za pametne…talentovane…vredne
…i ispravne…i smisli način kako da postane preduzetnik…kako da radi ono što želi…na način kako želi…i da bude sam sebi gazda…da stvori mikrosistem u kome se znanje i trud i talenat cene…pa čak i plaćaju…minijaturni ali koji ima potencijal da poraste…i da mu obezbedi sve ono o čemu je maštao…čak i u Srbiji…
Možda Milica shvati nakon inhalacije…da razvod baš i nije toliki smak sveta…da i ona isto tako ima pravo na dugu predigru…vikende na Kopaoniku…i da se prema njoj neko odnosi kao prema Ženi…da ima toliko Posvećenih napolju…van njenog kućnog živog blata…koje ju je usisalo…
Možda Stevan načuje da se slična priča desila Igoru Kokoškovu…prvom neameričkon treneru u NBA-ju…pretalentovanom i divnom čoveku…i od danas počne da iscrtava one zamršene linije na košarkaškoj tabli…uvek za nijansu posvećeniji nego drugi…zbog tog žiganja u kolenu…koje ga podseća na san…
I možda Ljiljana odustane od poniženja…i „lakšeg“ puta…sačuva svoje dostojanstvo…i preda već jedanput te papire za Američku vizu…ionako su je sto puta zvali…i onda pročitamo o njoj za trideset godina…kako je potresno govorila na dodeli Nobelove nagrade…dok se zahvaljivala njoj…zbog koje je sav ovaj trud bio vredan…
Ko zna?
Ako krenu za tim šta žele ODMAH…vrlo verovatno će nagrabusiti…
Ako postave sebi pitanje šta zaslužuju…i šta žele ZAISTA… I ZA CELI ŽIVOT…
Ukoliko budu strpljeni I spašeni…
I ukoliko sebe stave na prvo mesto…
I prihvate uobičajni kontigent Sranja (ovde zaista nema dovoljno dobrog sinonima) koje život nosi…
I shvate da je Uspeh u stvari ne odustati nakon mnogobrojnih Neuspeha…
Da se život uvek svede na to kako Planom B ili C ili Z doći do esencije svoga sna…do onoga što je fundament naših vrednosti…
Da Plan A najčešće nema nikakav značaj…
Onda ništa i nije toliko strašno…
Uostalom…
Ko je i rekao da je lako?
Nijednom organizmu na planeti nije…
Mi se baš i nismo usrećili sa ovim velikim mozgovima koji stalno svašta nešto žele…
Ali možemo zato da upregnemo čitav njihov potencijal ne za Kuknjavu kako je teško…već za Kreaciju kako da nam postane dobro…
A tu je samo Nebo granica…
Stoga…
„Ko zna zašto je to dobro“…je zaista uvek istinita tvrdnja…
Jer je budućnost uvek otvorena…
I zavisi od nas…
A mi u njoj uvek imamo sebe…
Pa nek pljušti kol’ko hoće po nama…
Iskisnuti i nije toliko strašno ako ste na pravom putu…
Uostalom…
Pa kog biste žanra voleli da je film sniman po vašem životu?
Neka limunada…
Španska serija…
Dosadna dubioza…
Ljubić…
Pornić…
Ili možda naučna fantastika…
Avantura…
Dobar triler…
Ili čak Epski spektakl…
Možda ste tek na početku filma…
Kakav je to film bez dobrog zapleta?
I kako da se vežete za glavnog junaka ako mu sve ide od ruke?
Kako da vidite od čega je satkan?
I koje su mu tajne moći?
Sačekajte da vidite rasplet…
Ili ga stvorite…
Ogromna je sreća…
Da uprkos tome što vrlo često ne utičemo na scenografiju…vremenske prilike na setu…ambijent…atmosferu I sporedne likove…
Ipak niko drugi nije scenarista…
Već Mi…
Dr. Vladimir Djuric
15 notes · View notes
tommy-thomas · 2 months
Text
OH. MY. GOD. FINALLY
Here it is!!!
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Is it my best work? Nop. Is the background wonky? Absolutely
But i had much fun thinking, doing, and finally finish it!!
Enjoy the boys kissing @brytnoter !!!!!
14 notes · View notes
izzywhisker · 6 days
Text
Some are shaky photos but I don't wanna re-take them so DEAL WITH IT.
Zine.
Testing comic sizes.
This is a possible situation after Hello, when Toliki ~goes back~ to his own world, but it's not absolutely canon yet.
Tumblr media
oh my LORD these are taking an age to load.
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
I've got no idea what happens next. If you had questions or shouting, please snd them my way so I can think more about the next part(s) :D
6 notes · View notes
ask-third-circle · 1 year
Note
I have been meaning to ask..
Why are the marks on toliki on the places they are?
Like, why cogs in the neck, hands, feet and eyes?
Is there any particular reason?
This is very long and full of spoilers, so get settled in and please keep your arms, legs and feelings inside the vehicle at all times!!!
<3
A long time ago, a fight ensued between Traebit and Deity (a man who was involved with the creation of arfri, Toliki's species)
As expected of Traebit, he was using mainly psychological means to torment his opponent, and began to step closer.
Deity's lover Scally (also involved in the creation of arfri) has had enough and runs over there to at least get in between the two.
But Traebit, excited on how much his words are affecting Deity, decides to strike.
Deity pushes Scally away.
Blood goes everywhere and Scally out of instinct covers his face, and so when the blood lands on him it lands kind of like this.
Tumblr media
The chaos of bleeding and also seeing his lover covered in blood but calm enough to comfort him … how do I describe it? It became a core memory for Deity, and influenced the creation of Arfri, which he and Scally were working on together.
Tumblr media
And so the body parts of Scally that had blood on them later became an important part of the shifter uniform:
Tumblr media
In combination with colour rules, where black means responsibility/devotion and white means a new start/open to new possibilities …
The uniform is black meaning you should be a responsible shifter when you wear it … but sometimes, as shown by the white accents, it is necessary to break the small rules to keep the peace or serve the greater good
The fact that these same areas are where Toliki has his markings ...
Tumblr media
...means that he has basically been told by the universe that no matter what new information or new opportunity comes his way, he is still a corrupted member of his species.
By the way, it would probably repulse other arfri to even see purple, let alone have purple in the areas of the body usually reserved for "open to new possibilities"
The reason there are cog shapes is because the category of creature he is is called a Cog. It's like having a tattoo of a rose if your name is Rose: A really obvious, non-metaphotical, slap-in-the-face reminder that he is Different and no matter what clothes he wears to hide it, his body will still display that he is CORRUPTED and should REMEMBER that he is a Cog even if he cannot BE a good cog.
The order of creature categories goes like this:
Unlimited - Gods, etc. Residents of the third circle e.g. Traebit, Pelor, Creator, other creator gods etc. Nothing stops them from doing what they want forever.
Wish Makers - ~Humans~ and similar creatures. They are only one level below gods themselves. They are not "unlimited" just because they HAVE LIMITS. Even if all diseases and ailments are cured, a body can only do so much. You only have so much time. You have to take breaks to eat and poop. Sometimes wish makers ask gods for special powers, but it's rare that this is actually given.
Immaterial - OH, IF ONLY I HAD A BODY!!! This category is for those who maybe have wishes, but cannot even begin to work on their goals because they don't have physical bodies to experience the world with. Sometimes they possess a physical creature, but it doesn't last for long. They prefer humans because of our sophisticated language abilities and the fact that we pride ourselves in making artworks. Some examples of immaterial are ghosts, and also ideas waiting to be born.
The Devoted - No wishing. No desire to change. Humans might make dolls and pretend to be gods. Immaterials might possess someone and pretend to own a body. But the devoted is a category that has no intention of becoming something different. It's worth noting that they are not BENEATH wish makers/immaterial, just seperate from them. (Imagine a 40 year old learning to drive for the first time and the instructor is 20. Maybe in life the older one knows more and could guide the younger one but in the case of driving, the younger one knows more.) Plants are in this category. All they do is grow and grow without any regard for whose perfect lawn they are interrupting. the Guardians are in this category too (remind me to make a post about the guardians lmao)
Cogs - Truly the only ones who ever get anything done. But it's such a shame that they have no free will. Arfri, for example, were created to serve shifters and protect them from evil. Humanise them all you want, but cogs are literally living tools. When was the last time a letter (in a word (in a sentence (in a book))) said to you "hold on i need to rest" ??? When a pen no longer produces ink, do you not throw it away? (unless it's a hello kitty pen, and then it still has a function; to be pretty, even if it doesn't write.)
4 notes · View notes
pogledomdosrzi · 9 months
Text
Kose obrve
Rijetko kada znam da pokažem zaista
Kako i koliko volim
Dok u sebi nosim svu ljubav ovog svijeta
Gušim se u sve i jednom osjećaju
O kojem tek mogu lako samo da pišem
A na komplikovan način pokažem
I miješam rubikovu kocku
Sa onom za čovjeće ne ljuti se
Jer ulažem najveći znoj svojih misli
Na nešto što je jednostavno
Koliko tačkice na svakoj strani kockice
A slažem bezbrižno onolike boje
Što inače iziskuju mnogo više truda
Upitan mi je ukus za dječake
Gdje hodajuće, savršeno smotane probleme
Maltene uvijek zamijenim
Sa bošnjačkom kršinom
Ali kada prijatelji dođu u pitanje
Čuvam ih trenutno u uskom krugu
A namjeravam sačuvati u još užem
I neću moći nikad iskazati zahvale na njima
Onolike kojih su vrijedni
Posebice za moju jednu jedinu
Platonsku ljubav
Moje remek djelo u obliku sunčevog stanovnika
I ne volim da razglabam svaki dan svaki sat
Cijenim svoje osamljeno vrijeme
I nemam problem da određene
Duže ili kraće dane provedem sama sa sobom
Čak to sve više i više praktikujem
I katkad su moji najspokojniji trenuci
Kada ih provodim u gradu sa slušalicama
Nije mi toliki problem više
Upoznavati se s novim ljudima
Niti ulaziti u nove kafiće
Uviđam kako svako ovdje vodi
Svoju frku i politiku
I nemaju volje za tuđim umnim zasijedanjima
Malo kada se loše osjećam u svojoj koži
I napokon sam našla frizuru koja
Najviše pristaje uz mene
Ne češljam svoju kratku kosu
Od šminke jedino upotrebaljavam
Sjaj za usne
Nakit mi je počeo skupljati prašinu
U kutijici koju sam dobila za
Jedanaesti rođendan
Sada jedino nosim lančić
Sa srcolikim medaljonom
Najklasičnije halke
I maminu burmu
Ne pišem više koliko sam prije
Mada, ne dam da se privremena
Opustošena ulica
Pretvori u napušteni grad
I još uvijek nisam neki logičar
Ja živim u uvjerenju da su moje sve žile
Pri stvaranju bivale nekako drugačije posložene
Jer ovakva komplikovanja u mislima
Mogu biti obrazložena
Samo nekim anatomskim poremećajima
Te ja ni sad ne znam kuda dalje
Sa ovim daj Bože dugim životom
Ali vremenom sam naučila
Kako se oko toga ne trebam sikirati
Ne bih trebala ni za mnoge druge stvari
I koliko god željela
Da se manim bespotrebne brige
Zauvijek bih voljela ostati
Djevojčica koja ima mrk pogled
Čak i onda kada nije ljuta
I umije da sasluša kad joj o bilo čemu pričaš
6 notes · View notes
brbljivica · 1 year
Text
Jednom sam čitao da veza umire ako dvoje ne rastu zajedno. To nije istina. Ne moraju to da čine zajedno. Veza umire kada jedno ne prepozna rast drugog. Ritmove i pauze drugog. Par je zasnovan uglavnom na strpljenju i zato toliki ljudi raskidaju. Prihvatanje stvari onakvima kakve jesu nekih dana ubija. U tom trenutku želite nešto drugo. Ponekad gotovo osećate kao da ste sami u sobi i ne znate kuda je otišla druga osoba.
Mateo Busola - Besane noći i poljupci za doručak
10 notes · View notes
brytnoter · 5 months
Text
youtube
about once every couple years i come back to this song and i'm like "well i haven't listened for ages, maybe i'll think differently about it now" but this is a toliki song. absolutely consistent, unchangeable and unforgiving for a decade. so........
0 notes
Text
Jednom je rekao:
Ti nosiš toliki nered u očima, a imaš snage da čitav grad oboriš s nogu.
41 notes · View notes