Baš je gadno kada te nasmije, osjetiš se lijepo,

a onda se sjetiš prošlosti,

pa povučeš ručnu, razmišljaš da li si spreman za još jedan mogući udarac.

"Napiši mi pesmu - mazila se, i nisam znao da li ću umeti. Reči jesu moje igračke i cakle mi se u glavi kao oni šareni staklići kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u očima kad zažmurim, ali.. Postoje u nama neke neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari, neprevodive u reči.

Ne znam...

Napiši mi pesmu - molila je, i nisam znao da li ću umeti. Voleo sam je tako lako, a tako sam teško to znao da pokažem..

A onda odjednom, raspored mladeža na njenim leđima, kao tajna mapa pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam i, tako. Eto ti pesma, ludo jedna."

Đorđe Balašević | Provincijalka (1993)

U dubini okeana niko ne zna sta tacno postoji. Tako je i u dubini mog srca, niko ne zna sta se krije, pa cak ni ja sama..

Не е нужно да бъдеш цял, за да може някой да те обича...

Писма до моя любим

⭐️

Šta je to zabranjeno voće?Pravo da vam kažem, to je uvijek nešto što mene snađe i hoće.To su teški lanci; u snu ljubavnici na javi stranci. Odore, teške i crne, kao kada se u krvavom ratu umire, tuga na sve strane navire.Opet na njemu osjetim njene tople dodire.Grle ga moje ruke tajno, a čujem ljude, pričaju s njom mu je bajno, samo njegov pogled priča da je nekako volio mene.Moju dušu proganja kletva zabranjenog voća, svjesna je kad odeš, ubit će je ta prokleta samoća.Ali nastavlja da voli, svakim dijelom...U tami stojimo nas troje, dok me gledaju tužne oči tvoje.Kažu mi želiš da ti oprostim, dok prema njoj ideš sigurno, koracima laganim.Znamo ovo je naš konačni rastanak i moje vjere u bilo kakvu ljubav prestanak.Zabranjeno voće, razlog mog nesretnog kraja; Veoma dalek put od raja, put grijeha, sigurna karta pakla.

L. 

📌

sve je džabe ako nisi sretan i sve drugo je manje važno ako jesi

Nije da me je ubio,

samo,

nešto je tad umrlo u meni.

(Neki) ljudi su ljubav.

I oni sa sobom neće donijeti nikakav haos. Njih ćeš prepoznati po lahkoći. Srce će se uz njih smijati i neće biti straha od samoće, straha od napuštanja, straha od slijedećeg koraka.

Neki su ljudi ljubav. Neki te uče šta ljubav nije.

august 2023. | Adna

Po nekad se zapitamo da li su ljudi toliko puni mrznje da na svaku izgovorenu rec izlazi otrov. Otrov nezadovoljstva i ljubomore.

Zaista, tuzno mi je to i gledati, ali uvek se stavljam po strani jer, ko su oni da bi me njihove reci doticale? Tesko je iskulirati, ali nekad moras precutati i biti jak da na gluposti ne odgovaras. Ti ljudi su jako tuzni i ako ne mozemo da im pomognemo, najbolje je da se sklonimo. <3

Не разболявайте сърцата си - неправилната любов съсипва...