Tumgik
#livade
aeternum-vale · 5 months
Text
Tumblr media
za sve vas sa očima
boje mora i livada
113 notes · View notes
hieuchels · 2 months
Text
"Phải, người yêu dấu. Rất lâu từ trước khi tôi gặp em
tôi đã chờ đợi em. Tôi đã luôn chờ đợi em."
— Tasos Livaditis, "Αυτό το αστέρι είναι για όλους μας"
Tumblr media
2 notes · View notes
axlna · 4 months
Text
If you want to be called human by Tasos Livaditis
If you want to be called human
you won't stop,not even for a minute, fighting for peace and for justice.
You will go out to the streets, you'll scream, your lips will bleed from the screams,
your face will bleed from the bullets, but not even a step backwards.
Your every scream, a rock at the warmongers windows
Your every movement like you knock down the injustice.
And be careful: don't forget even for a minute.
For a little while to remember your childhood years
You leave a thousand of children to be broken apart
when they play unsuspecting in the states
one moment if you look at the sunrise
tomorrow people will be vanished in the night of war
if you stop, for a minute, in order to dream
millions of people's dreams will become dust under the shells
You don't have time
you don't have time for yourself
if you want to be called human.
If you want to be called human
you might need to leave your mother, your lover or your child.
You will not hesistate.
You will deny your lamp and your bread
you will deny the night rest at the homemade treshold
for a rough road that leads to tomorrow.
You will not retard and you will not fear of anything.
I know, it's beautiful hearing one harmonica at night, to look one star,
to dream
it's beautiful leaned up the red mouth of your love
to hear her telling her dreams about the future.
But you have to say goodbye to all that and begin
because you are responsible for all the harmonicas of the world,
for all the stars for all the lamps and all the dreams
if you want to be called human.
If you want to be called human
you might need to be closed in prison for twenty or much more years
but you even inside the prison you will always
remember the spring, your mother and the world
You, even from the inside of your square meter of your cell
will keep your road up in the earth
And, when in the infinite silence, in the night
you will knock with your finger the wall your cell
from the other side of the wall Spain will answer you
You, even if you see your years to go by and your hair getting white
you won't get old…
You, even inside the prison every morning, will wake up even younger
because even younger wars will start in the world
if you want to be called human.
If you want to be called human.
You have to be willing to die any morning.
From the night to the isolation you will write
a big touching letter to your mother
you will right to the wall the date, the acronyms
of your name and one word: Peace
as if you were writing the whole story of your life.
To be able to die any morning.
To be able to stand in front of six rifles
as if you were standing in front of the whole future
to be able, up in the broadside that kills,
to hear millions of simple people that
they are fighting for peace while singing…
If you want to be called human
0 notes
osjetimojubol · 7 months
Text
jeste li ikad razmisljali o “konceptu” zvanom ljubav?
da, ljubav
kada se spomene ta riječ svima nam se odjednom pojave leptiri, cvijeće ili prelijepe livade
a ni ne shvatamo da leptiri umru prvu ili drugu sedmicu svog života, da cvijeće uvene ili da te prelijepe livade kad tad se osuše i nema života tu
ljubav je ipak mnogo komplikovaniji koncept
to nije samo poljubac, seksualni prohtjev, zagrljaj, riječ, roman ili neki poklon
ljubav je konstantna borba, konstantna!
ako nađemo značenje riječi konstanta to znači da je to nešto što se se ne mijenja, tokom vremena ili bilo kako drugačije: to je fiksna vrijednost.
to znači nikada ne prestati raditi na sebi ne samo zbog sebe nego zbog te osobe koju volite
ljubav nije samo riječ
ljubav je ludost, ustrajnost, lojalnost, sreća, tuga, razumijevanje, podrška, sporazum…
58 notes · View notes
derangedrhythms · 2 years
Text
I recognise you...
"I recognise you; I know you again, from a dream or another life…"
⁠— ⁠Jeanette Winterson, from ‘Weight’⁠
"Long before I met you / I had waited for you. I had always waited for you."
⁠— ⁠Tasos Livaditis, Selected Poems; from 'This Star is For All of Us,1952', tr. Manolis Aligizakis
"If I had never seen her before I should still have known her."
"As for the strange fact that she appeared familiar to me from the first glance, do not lovers always experience the feeling that they have seen each other before and that a mysterious bond has long existed between them?"
⁠— ⁠Sadeq Hedayat, The Blind Owl and Other Stories; from ‘The Blind Owl’, tr. D. P. Costello
"I didn't meet him, I recognised him. Love ravages me."
⁠— ⁠Art of Style: Jean Cocteau
"I loved you before I was born. / It doesn't make sense, I know."
⁠— ⁠Li-Young Lee
"From the beginning of my life / I have been looking for your face"
⁠⁠— Rumi, The Love Poems of Rumi; from 'Looking for Your Face', tr. Deepak Chopra & Fereydoun Kia Rider
"And he’s been here in my heart before I even knew him. Understand? He’s always been here. Always."
⁠— Sandra Cisneros, Woman Hollering Creek and Other Stories; from 'Never Marry a Mexican'
"I remember / but it hasn’t happened yet"
⁠— Björk, I Miss You
"I wandered through the world / without knowing you existed / however / (now I know) / since the uncertain mist of the beginning / I went searching for you / among the faces."
⁠— Claribel Alegria, Fugues; 'Now I Know', tr. Darwin J. Flakoll
"Twice or thrice had I lov’d thee, / Before I knew thy face or name;"
⁠— John Donne, from ‘Air and Angels’
"Though you had never possessed me / I had belonged to you since the beginning of time"
⁠— Mina Loy, The Lost Lunar Baedeker: Futurism × Feminism: The Circle Squared (Poems 1914–1920); from 'Three Moments in Paris'
"Say my name. Say it. / The way it’s supposed to be said. / I want to know that I knew you / even before I knew you." 
⁠— Sandra Cisneros, Loose Woman; from ‘Dulzura’
"You have been mine before, / How long ago I may not know:"
⁠— ⁠Dante Gabriel Rossetti, from ‘Sudden Light’
"Your heart and my heart / Are very, very old / Friends.
⁠— Hafiz, The Gift: from 'Your Mother and My Mother', tr. Daniel Ladinsky
426 notes · View notes
shekyspeare · 6 months
Text
Znaš... Čekat ću te koliko god treba. Saburom ću obojati dane samoće, tražeći te dovom. Tako se, kažu, najiskrenije voli. To je, kažem ti, apsolutna istina. Zamisli srce traži za drugo srce od Gospodara Koji sve stvori, pa i ljubav. Nedostaješ, ali kad te Njemu spomenem, bliska mi postaneš za jedan korak do ostvarenja. Srce ti se nada, da mu u najdublje sehare ostaviš bukete ruža. Da procvjetaju njegove livade najljepšim bojama. Bojama aška. Do tada, daleka moja, čekat ću, jer sve što je vrijedno nije lahko dostižno. Pa tako ni ti, dušo duše moje.
19 notes · View notes
Text
" Long before I met you I had waited for you. I had always waited for you. "
- Tasos Livaditis
7 notes · View notes
crossdreamers · 7 months
Text
This new stage adaptation of Morris Micklewhite and the Tangerine Dress is a celebration of gender variance and childhood imagination
Tumblr media
Morris Micklewhite and the Tangerine Dress is a children's book written by Christine Baldacchino and illustrated by Isabelle Malenfant. It is now ready for the stage.
The book is about Morris, a young kid with a vivid imagination and a great ability to play. Morris loves wearing a tangerine dress. The dress “reminds him of tigers, the sun, and his mother’s hair,” he says. So this is a book about fantasy, gender variance and gender expression.
This fall there is a new world premiere stage adaptation of the book in Minneapolis at the Children's Theatre Company (CTC).
The play is written by playwright Juliany Taveras and directed by Heidi Stillman, Artistic Director of Chicago's Lookingglass Theatre.
Taveras says this about the play:
"I think that first and foremost this is a play about love and creativity, a story about authentic self-expression—something I believe to be an integral part of being alive and well and uniquely human. Morris is a child, one who loves his mother, and school, and (it just so happens) the sound and feel of a special tangerine dress. Morris's story is one of freedom; of defying arbitrary (at times even violent) rules of who or how we should be; of being one's whole, radiant self."
The play runs from October 10 to November 19 2023. If you are nearby, you can buy tickets here.
Tumblr media
Model of set design for World Premiere of Morris Micklewhite and the Tangerine Dress at Children's Theatre Company. Co-designed by Sotirios Livaditis and William Boles. Costume sketches by Carolyn Rose Sullivan.
8 notes · View notes
godsopenwound · 1 year
Note
Hi do you have a goodreads? I'm just wondering what your favourite books are ?
Rosie
X
:)
hii love, i don’t have goodreads, i use the notion app as my book reading tracker!! here’s an ask from a while ago where i listed my favourite books, but i will (gladly!) add my new favourite ones from what i’ve been reading lately:
Dead Dad Jokes by Ollie Schminkey
Angels Before Man by Rafael Nicolás
The God of Small Things by Arundhati Roy
The Wolf and the Woodsman by Ava Reid
Why Be Happy When You Could Be Normal? by Jeanette Winterson
Calling a Wolf a Wolf by Kaveh Akbar
My Mother’s Sin by Georgios Vizyinos
The Swallows Will Come Back by Alkyoni Papadaki
This Star Is For All Of Us by Tasos Livaditis
The Monogram by Odysseas Elytis
The Moonlight Sonata by Yiannis Ritsos
10 notes · View notes
cigarete-i-poezija · 2 years
Text
Noćne priče u mome stanu,
Smijali smo se,
Pričali o raznim glupostima,
Ljubili se i voljeli,
Rekla si mi zatvori oči,
Imam nešto da ti dam,
U tim sitnim sekundama čekanja,
Pitao sam se šta je u pitanju,
A ti si izvadila maleni stalak,
Sa slikom livade prepune cvijeća,
Govorila si mi kako je to naša livada,
I naša plava nebesa.
Kada je teško pogledaj u sliku,
I tamo ćeš me naći,
Skrivenu među šarenim cvijećem,
Čekajući te,
Pričat ću priče pčelama i leptirima,
O tome koliko te volim.
Vidiš ta plava nebesa,
To smo ti i ja,
Plovimo nebeskim morem,
I razgledamo sve zvijezde i planete,
Ovo je naša livada,
Za dane kada su nebesa siva,
Ovo je livada sreće,
Ljubavi i veselja...
Tumblr media
23 notes · View notes
pogledomdosrzi · 9 months
Text
Princ na bojnom polju
Bog je zaista milostiv
Onda kada svakog dana ponudi prvu blagodat
Tačno između gornje i donje usne
Na par centimetara jastučnice
Prvi dah tog jutra
A samo Allah zna koji je te noći po redu
Ali čovjek je neobazrivo biće
To je tako
Nikada pobijeđeno prokletstvo
I ono nikada neće biti svjesno
Ni atoma svih obilatih životnih nagrada
Ma koliko god bio pokorno stvorenje
Pa tako ni taj princ
Što se budi u plahtama od platine
Ne zna da je obasut najvrjednijim elementima
I ne zna da se bori protiv najsnažnijih silueta
I taj princ je najmarljiviji ratnik svoje vrste
Kad se svaki dan mariše sa ponudama
Ispred očiju mu spuštenih
Poput mekih kišnih kapi na krilima meleka
I on drži mač u svojim rukama
Ali oštrica se presijava
Na njoj se oslikava krajičak njegovog osmijeha
U pokušaju sakrivenog pogleda
Njegov metal magli jedan sićušni smijeh
Koji je namijenjen za njegova njedra jedino
Ali samo pravi ratnici primjećuju
Kada stisak oko drške njegovog protivnika
Slabi
I kada mač kreće da se trese među prstima
Koji ne umiju a da se ne suzdrže
Od pokazivanja svoje moći
I privlačenja pažnje na svoje bogato prstenje
A taj princ šalje ratnike sa svoje strane
Da prostru daske preko malog potoka
Kako bi on prešao najzad
Na neku ljepšu poljanu
Gdje se svaki cvijet upoređuje s nečijim očima
Jer su ta dva oka njemu najzanimljivija
A sa livade ne može izabrati
Najljepši cvijet
Pa se na njenom licu
Po njegovom mišljenju
Oslikava čitava plodna, ljetna livada
I njegovi ratnici sa svojim najjačim oružjem
Osmijehom darovanim iz zidova aorte
I očima poput usijanih tepsija
Pokazuju put ka najmilijoj istini
Koju niti princ uviđa
Niti čovječija livada priznaje
I niko ne zna koliko treba još klimavih dasaka
Da se postavi na prostor koji ih razdvaja
I spoji napokon njihove duše
Ali on dok korača po već postavljenima
Krije sreću u borama svojih podočnjaka
I po običaju
Sasvim po refleksu
Osvježava svoje lice zemzem vodom
Kada god ugleda svoju livadu
I u tom momentu čak zaboravi
Da se još uvijek nalazi na bojnom polju
Sa svojim zapovjednikom
Pored koje svoje kraljevstvo
Ne može ni u pola da istakne
A u njegovim i najtanjim vlasima kose
Vrišti želja da proširi svoj dvorac do iznemoglosti
I kad polako približi noge prvim vlasima livade
On poželi da dodirne nebo
Ali ni u najmanju ruku ne zna
Kako je nebo sakriveno u korijenu
Sve i jednog cvijeta kojeg mu oči miluju
I princ se zamorno bori
Ali samo je pitanje vremena
Kada mač padne u vodu
I sopstvenim mišićima bez i jednog ratnika iza leđa
Uzme slagati daske do suprotne strane
I prigrli dugoročne protivnike
A udomi u svoju realnost
I najsitniju laticu beskonačnog cvjetnog polja
Iza sebe ostavi svaki potencijal
Kao da je ne samo dodirnuo nebo
Već utopio ga u svoje pore
Jer zaista ovaj put
Napokon to
I jest uradio
2 notes · View notes
kubi95-2 · 1 year
Text
Tumblr media
Predivan proljećni dan,
sa svježim vazduhom,
laganim povjetarcem,
zracima sunca
i tobom u mislima
dok ubiram jednu bijelu radu,
koja me odmah podsjeti na tebe
i tjera na osmijeh.
Jer, kako taj cvjetić
krasi livade i pejzaže,
tako i ti krasiš misli moje
i svaki novi dan.
Krasiš livadu mojih misli,
smiruješ nemir,
jer ti si moj cvjetić.
5 notes · View notes
radiogornjigrad · 2 years
Text
foto: judy dater – autoportret u travi   GOLA NA ZEMLJI . trave mi dodiruju grudi i ostavljaju ružičaste tragove na koži nepokošene, puste livade ne želim sresti nikoga slobodna moja nagost je ranjiva vlati duge i tanke osjećam na sebi s kosom punom sjemenja i mirisa ljeta vjetar u mojim koracima među ruke i noge se zapliće mota se oko mojih bedara ljubavno i toplo niz moja leđa oko mene…
Tumblr media
View On WordPress
6 notes · View notes
1postozagrad · 2 years
Photo
Tumblr media
POMRČINA ZA PARK!
Pomrčina sunca s Plave potkove
Utorak, 25. listopada 2022. od 11: 18 do 13:27 sati na livadi sa zapadne strane Mamutice
Platforma 1POSTOZAGRAD u suradnji s Astronomskim društvom Beskraj i uz podršku mjesne samouprave organizira promatranje pomrčine sunca s livade sa zapadne strane Mamutice za koju se zagovara da se uredi kao javni park.
Predmetna livada je u stopostotnom gradskom vlasništvu, GUP-om predviđena za javni park te je sastavni dio novozagrebačke Plave potkove. Livada se sporadično uređuje, no bez smislenog plana parka. Događanjem želimo skrenuti pažnju na potrebu cjelovitog uređenja parka jer je to i najbolji način  zaštite prostora, podizanja kvalitete života u kvartu i gradu i afirmacije Plave potkove kao gradograditeljskog nasljeđa Zagreba.    
Na prostoru budućeg parka članovi i članice Astronomsko društvo Beskraj postavit će teleskope s kojih će se moći besplatno promatrati pomrčina sunca, uz njihovo stručno vodstvo.
Pogledajte pomrčinu sunca s Plave potkove i dajte podršku uređenju Plave potkove uređenjem livade koja ima sve preduvjete da lako i brzo postane park kakav (Novi) Zagreb zaslužuje.
Tumblr media
3 notes · View notes
zagrebjavniprostor · 2 years
Photo
Tumblr media
Slučaj Špansko zapad: Park Daše Drndić
Saša Šimpraga, 2022.
 Na prostoru planski građenih dijelova zagrebačkog kvarta Špansko javne površine uglavnom su nazvane po književnicima. Književnica gotovo da i nema. Slijedeći postojeći književni obrazac, ove godine na Odbor za imenovanje javnih površina upućena je građanska incijativa da se neimenovani budući javni park uz ulicu Vilima Korajca nazove po Daši Drndić. Osim odavanja počasti istaknutoj književnici, incijativa već kroz ime zapravo nastoji u lokalnoj zajednici (uglavnom novih zgrad, a time i novih stanara kvarta) osvijestiti da je sadašnja ledina u GUP-u zavedena kao javni park koji bi se na tome mjestu trebao dogoditi. Pritom postoji i određena korelacija između budućeg imena i (buduće) borbe za park, što također komplementira i samu osobu književnice čiji je život bio obilježen (i) borbama.  
Park je na toj lokaciji nasušno potreban. No, njegova izgradnja do sada nije pratila izgradnju prostora oko njega koji karakterizira ekstenzivna i, urbanistički i arhitektonski, izuzetno slaba masovna stanogradnja. Štoviše, upravo su dijelovi naselja sa sjeverne, zapadne i južne strane budućega parka Daše Drndić, uz novogradnju na npr. Frenščici (radi se i o istoj građevinskoj firmi),  jedan od najradikalnijih primjera potpunog zaokreta, da ne kažem propasti, društveno odgovornog urbanizma u Zagrebu - gradu koji ima stoljetnu tradiciju kvalitetnog urbanističkog planiranja i gradu koji je u desetljećima od neovisnosti u mnogočemu postao grad gubitnik (posljednja potvrda toga je i popis stanovništa koji bilježi pad broja Zagrepčana i Zagrepčanki). Realizacija planiranoga parka ne bi nužno označila zaokret od takve prakse, ali bi kvartu dala na kvaliteti koju neposredni izgrađeni okoliš ne nudi. Utoliko je i uspostavljanje kakve takve ravnoteže, one koju park omogućuje, tim bitnije.        
Sadašnja ledina omeđena je ulicama Vilima Korajca sa sjevera, Stenjevečkom s istoka i onom Antuna Šoljana s juga i zapada (na urbanistički nered ukazuje i činjenica da se u kvartu nekoliko u naravi zasebnih ulica zove istim imenom, tj. novonostale samo preuzimaju adrese s one najbliže, vjerojatno i neslužbeno – sve to potvrđuje da su velike strukturalne promjene po (svojevrsnim) rubovima grada višestruko prepuštene improvizacijama). Ledina, iako danas funkcionira kao slobodni prostor, ipak nije u cjelosti predviđena za park, već je to tek njen središnji dio. Južni, veći (!), dio livade ima društvenu namjenu i planiran je za izgradnju s vjerskim predznakom. Sjeverni dio ledine, na potezu uz Korajčevu ulicu, nekad je također bio dio namijenjen za planirani park, no budući da se park do danas nije dogodio, GUP-om rezervirani prostor za park nije bio imun na zahtjeve za gradnju. Pri jednoj od prošlih (385) izmjena GUP-a, dogodila se prenamjena iz zelene u mješovitu, tj. na prostoru toga dijela budućeg parka dopuštena je izgradnja stambenih zgrada, koje se, međutim, još nisu dogodile. Jedan od razloga je i blizina dalekovoda koji ulazi u radijus potecijalne izgradnje, a čije je izmještanje ionako uputno. Nezapočeta gradnja može biti i sretna okolnost s obzirom da buduće izmjene GUP-a mogu ispraviti tu de facto uzurpaciju i vratiti površinu za park, iako činjenica da su lokacijske dozvole već izdane može, i sasvim sigurno bi, komplicirati taj obrat. No, odgovarajuća površina parka je i dalje javni interes i korak koji bi trebalo ispitati.
Tumblr media
Projekt parka, vjerskog kompleksa i vrtića, oko 2002.
Drugi korak je otkup parcela za potrebe formiranja parka na čitavom obuhvatu koji je za tu namjenu predviđen, a to je pak boljka na niz lokacija u gradu gdje su parkovi planirani, gdje imovinsko-pravni odnosi kaskaju, ili uopće nisu ozbiljnije razmatrani i raspetljavani, dok gradski proračun općenito u nedovoljnoj mjeri računa s tom stvarnom potrebom i ozbiljnim problemom komunalnog standarda za sve dijelove grada podjednako. To nije samo urbanističko pitanje.  
Ipak, da je zaokret prema drugačijem gledanju na zajednička dobra i onoga što čini bit svakoga grada, a to su javni prostori, pa tako i parkovi kao neka vrsta krune, moguć, pokazuju i, za sada sramežljivi (ili manje vidljivi), ali ipak konkretni i pohvalni potezi lokalne samouprave Tomaševićeve administracije. Nova mjesna samouprava još je 2021. godine zatražila okrupnjavanje čestica za potrebe formiranja parka. Ne zna se koliko će taj zahtjev daleko dogurati i to u nekom razumnom vremenu. S obzirom na kompleksnost situacije, zagrebačku institucionalnu inerciju, pa i ozbiljno stanje grada nakon desetljeća destrukcije, očekivati park u jednom mandatu čini se pomalo iluzorno, no to ne znači da se postupak ne može ubrzati.
Pritom, gradska uprava čini se ipak odviše incijative za (važne) parkove „prepušta“ lokalnoj razini - o upornosti ili vidljivosti čijeg angažmana ovise daljnji koraci - umjesto da strateški odredi i nekolicinu parkova koji su ključni za demonstraciju novoga smjera održivije gradogradnje. Da li bi pritom na tu listu ušao i budući park nazvan po velikoj Daši Drndić, stvar je rasprave, no neke od preduvjeta za prioritetnost ima. Kada će se i hoće li se uopće park konačno dogoditi u kvartu koji već sada ima znatan broj stanovnika, a koji plaćaju prirez ali stanuju bez ikakve zelene instrastrukture, ostaje otvoreno pitanje. Naime, između dobrih namjera i konkretne realizacije stoji planiranje, financijsko i drugo ulaganje – proces koji neizostavno traži vrijeme. Kraj toga procesa mnogi i neće dočekati jer će vjerojatno trajati predugo, ali ga je ipak važno započeti.    
 Objavljeno na portalu H-Alter 10. listopada 2022.
3 notes · View notes
tanyaorchid · 28 days
Link
Razgovor sa Gordanom Đorić, predsjednicom Udruženja poslovnih žena Avenija
Gordana Đorić je predsjednica UPŽ Avenija. Jedna je od osoba koje su preživjele napad na autobus Niš ekspresa u Livadicama kraj Podujeva 16.2. 2001. Razgovarale smo u Grand hotelu u Prištini o njenim sjećanjima na taj hotel u doba SFRJ,  raspadu SFRJ, preduzetništvu, osnivanju i radu UPŽ Avenija, borbi protiv rodno zasnovanog nasilja, izazovima žena iz srpske zajednice na Kosovu, zagađenosti životne okoline, budućnosti regiona i nekažnjavanju izvršilaca i nalogodavaca  napada na autobus Niš ekspresa u Livadicama. 
Ovaj podkast je dio projekta Good morning from Kosovo* koji je finansirao Fond za zapadni Balkan. Stavovi i mišljenja izrečeni u ovom intervju ne predstavljaju nužno stavove i mišljenja autorke i voditeljke Tanje Dimitrijević niti Fonda za zapadni Balkan. Intervju i dijelovi intervjua se bez saglasnosti autorke ne mogu objavljivati niti koristiti. *Ovaj naziv ne prejudicira status Kosova i u Skladu je sa Rezolucijom 1244 i mišljenjem MSP-a o kosovskoj deklaraciji o...
0 notes