#japanke | Explore Tumblr Posts and Blogs

linglinginjapan · 3 months

Text

Ukesoppsummering uke 4:

Tiden går så fort! Føles ut som at uken begynte i går og sluttet i dag, selv om jeg samtidig vet at det ikke er mulig. Tross alt, har det skjedd veldig mye denne uken som ikke kan presses inn på to dager. Skoleuken har heldigvs vært kort, siden vi fikk fri på fredag fordi det foregår opptaksprøve for dem som har lyst til å komme inn på "Kiyose High School" (Skolen min), til neste år. Altså det vil si VG1. For å komme inn på Videregående skole i Japan, så må én enten ha anbefaling fra den tidligere skolen, eller bestå opptaksprøven som foregår på hver enkelt skole. Såklart prøver alle å komme seg inn på de beste skolene, i hvertfall dem som har lyst til å få seg en god jobb når de blir stor. Skolen min, Kiyose High School sin opptaksprøve skal sies å være veldig vanskelig, for skolen er for dem som er litt over gjennomsnittet smarte. For å si det enkelt, det er en av de bedre skolene her i Tokyo.

På tirsdag hadde vi teklubb, men for å være helt ærlig så er det ikke noe gøy lenger. Det var gøy første dagen, men etter det så har det egentlig vært helt Meh. De snakker så vidt til meg, og føler at jeg ikke hører til der. Så fremover kommer jeg til å ta en pause fra teklubben har jeg bestemt. Det er trist med tanke på hvor mye teutstyr jeg fikk av bestemoren i Gunma, men jeg vil ikke bruke den lille tiden jeg har igjen på noe som bare gjør meg lei meg hver gang, da drar jeg faktisk heller hjem og snakker med vertsfamilein enn å kaste bort tiden på det der.

Samme tirsdagen var det Japank-klassene som jeg deltar på om kvelden, fra 19:00-20:30. Jeg kommer alltid litt for sent på grunn av at vi ikke spiser middag før sånn 18:40, tidligst. Denne uken var det en annerledes lærer igjen, en voksen mann denne gangen. For å si det sånn var jeg litt nærvøs siden det ikke var ei dame, men fant fort ut at det ikke hadde noe betydning. Vi endte opp med å ha den gøyale samtalen, at det ble mer som å sitte på en kafè å snakke med kompisen sin enn å være i et klasserom. Trengte virkelig det den dagen.

Søndag 28. Januar: Fisking med Hotaru! (Bilder på hele innlegget)

Tenkte at jeg hadde lyst til å ta med Hotaru på noe som faktisk ligner litt på normal fisking, så fant denne plassen som var litt svær på google maps. Vi kjøpte oss inn på 3 timers pass, og først fisket vi bare med en slik vanlig trå på pinnesak. Da klarte Hotaru å fange omtrent 15 stykker tenker jeg, som var helt supert siden det var bare én som bet på meg. Han som jobbet der syns at vi fisket for mye, så han spurte om vi kunne bytte til vanlig fiskestang (som er vanskeligere å få napp på). Det var første gang Hotaru prøvde en ekte fiskestang, som var litt uvant for han. De to neste timene som gikk fikk vi hver 2 fisker på fiskestangen før tiden rant fra oss, og det var da trøbbelet begynte.

Verken jeg eller Hotaru visste hvordan én sløyer og gjør ren en fisk, i tillegg så hadde vi ikke tatt med oss hansker eller pose til å ha fiskene våre i. Heldigvis så var det en hyggelig kar som viste oss, og lærte oss hvordan én gjør ren en fisk. Uten tvil var det veldig ekkelt å dra ut innvollene og kutte opp fisken, men det måtte bare gjøres. Hadde blitt enda tungere enn det var å dra med oss all fisken hjem om vi ikke hadde sløyet den. Dessuten så tror jeg at det er en fin erfaring å ha med seg videre.

Rett atmed fiskeplassen var det en bitteliten fornøyelsespark som vi stakk innom før vi dro hjem. *Fisken låste vi inn i et skap* Ikke én eneste berg-og-dalbane var det der, og det mest skumle var nok vikingskipet. Allikevel så var Hotaru storfornøyd med bare det, så da er jeg også det.

Selvfanget middag.

5 notes · View notes

zoranphoto · 2 years

Text

Vrući trend mjeseca: Svi su se pomamili za ovim neodoljivim torbicama

Modna platforma Stylight izbacila je podatke pretraživanja za aktualni mjesec, a rezultati su pokazali da su se posljednih mjesec dana najviše pretraživali modni dodaci od slame - najviše torbice Kolovoz je mjesec godišnjih odmora pa ne čudi da je vladajući trend u najtoplijem mjesecu godine La dolce vita. Talijanski stil života primjeren je mjesecu kojim dominira miris mora, krema za sunčanje i u kojem dane provodimo u kupaćim kostimima, prozračnim haljinama i natikačama. U kolovozu je stoga pretraživanje za slamnatim torbicama poraslo za 77 posto, a tražili su se, očekivano, još i slamnati šeširi (34 posto više nego prethodnog mjeseca), speedo kupaće gaće (12%), topovi s bretelama (72%), japanke (57%), lanene haljinea (34%), jednodijelni kupaći kostimi (8%) i lanene košulje (28%) Slamnate torbe obožavamo jer daju boemski i chic prizvuk svakom stajlingu i osiguravaju prirodni šarm. Uostalom trend prirodnih materijala zahvatio je sve segmente, od dekoracija za dom pa do najpoželjnijih modnih dodataka. Stoga su se slamnate torbe nametnule kao must have modni dodatak ove ljetne sezone, kao oversized modeli za plažu ili preslatki mini modeli za večernje izlaske. S njima se ovog ljeta jednostavno ne može pogriješiti. Nosite ih uz prozračne komade od lana koji dosljednih sezona doživljava pravu renesansu, a ove sezone definitivno je najpoželjniji materijal sezone. Tportal.hr Read the full article

#lanenehaljine #ljeto #moda #slamnatetorbe #stil

0 notes

lifeinbooks · 7 years

Photo

beach A place of relaxation, rest, and tranquility 😍🌊🌅👙😎

#lj-ubitcute #more #plaža #knjiga #šešir #japanke #poslije svega #after #citati #Balkan #napokon 😍😍

8 notes · View notes

de-bees-knees · 4 years

Text

Okay....I’m not great at writing out my thoughts but I needed to get this off my chest.

Masaaki Yuasa, one of my favourite Japanese directors, had a new series drop on Netflix just last week and of course I was excited to watch it!

After watching it however I can honestly say that this.....just wasn’t Yuasa’s best work. While it is a series I’d recommend to people to watch at least once, it just didn’t do it for me.

You feel no real connection to the characters and half the time the animation for the characters is choppy at best (although a lot of Yuasa’s works have a very unique style this just felt lazy and rushed?) the background models are stunning though.

Yuasa’s works also always manage to get away with being quirky and weird, whether they be fun and upbeat or dark and morbid. Where with Japan Sinks I just feel like it didn’t work at all. This probably comes down to the fact that the story being told is one that feels all to real cause it could happen.

There is one thing though that Yuasa always manages to get right....and that is his amazing portrayal of death. The way that he depicts death will always stay with you, it makes you gasp, cry, get angry. It’s something he has always managed to master perfectly.

You see while I’m sitting here picking at this show for it’s flaws, it is at the end of a day a series that will leave you thinking about it days later because of the parts he gets right.

Anyway I just wanted to get that off my chest. If anyone watched or watches the show I’d love to hear your thoughts on it!!!

#masaaki yuasa #japan sinks 2020 #japank sinks #japan sinks 2020 spoilers #japan sinks spoilers #review

8 notes · View notes

chaitanyabharatnews · 5 years

Text

नारुहितो ने जापान के 126वें सम्राट के तौर पर संभाला राजसिंहासन, राष्ट्रपति कोविंद समेत दुनियाभर के कई बड़े नेता हुए शामिल

चैतन्य भारत न्यूज टोक्यो. मंगलवार को जापान में नए सम्राट नारुहितो (59) ने राजसिंहासन संभाला। टोक्यो के ‘इंपीरियल पैलेस’ के ‘पाइन रूम’ में हुए एक भव्य समारोह में उनके राज्याभिषेक की रस्में पूरी हुई। इसके बाद सम्राट अकिहितो ने ‘क्राइसेन्थीमम थ्रोन’ (राजसिंहासन) अपने बेटे नारुहितो के हवाले कर दिया। इसी के साथ राजा नारुहितो औपचारिक रूप से देश के 126वें सम्राट बन गए। राज्याभिषेक में भारतीय राष्ट्रपति रामनाथ कोविंद समेत दुनियाभर की कई राजनीतिक हस्तियां शामिल हुईं। (adsbygoogle = window.adsbygoogle || ).push({});

बता दें जापान में राजवंश की परंपरा दो हजार साल पुरानी है। नारुहितो के राज्याभिषेक की प्रक्रियाएं इस साल की शुरुआत में उनके पिता के पदत्याग के साथ ही शुरू हुई थीं। स्वास्थ्य कारणों के चलते अकिहितो ने राजसिंहासन छोड़ने का फैसला लिया। नारुहितो का राजा बनना इस साल एक मई को ही तय हो गया था। राज्याभिषेक के दौरान नारुहितो के साथ उनकी पत्नी महारानी मसाको भी थीं। बता दें मसाको पूर्व राजनयिक हैं।

नारुहितो ने राज्याभिषेक के बाद सभा को संबोधित करते हुए कहा, 'मैं प्रतिज्ञा करता हूं कि संविधान के अनुसार कार्य करूंगा। राज्य के प्रतीक और जापान के लोगों की एकता के प्रतीक के रूप में अपनी जिम्मेदारी निभाऊंगा। मैं हमेशा लोगों की खुशहाली और विश्व शांति की कामना करता हूं। मुझे उम्मीद है कि हमारा देश हमारे लोगों के ज्ञान और उनके द्वारा किए गए निरंतर प्रयासों के माध्यम से आगे बढ़ेगा और विकास करेगा।'

जापान के प्रधानमंत्री शिंज�� आबे ने कहा कि, 'एकता के रूप में जापान के लोग हमेशा सम्राट का सम्मान करेंगे।' इसके बाद उन्होंने 'सम्राट अमर रहें' का नारा भी लगाया। नारुहितो के सम्राट बनने के बाद अब उनके भाई अकिशिनो युवराज बन गए हैं। जबकि अकिशिनो का 13 साल का बेटा हिसाहितो राजपरिवार का एकमात्र उत्तराधिकारी है। दरअसल, राजपरिवार के नियम किसी पुरुष को ही राजसिंहासन सौंपे जाने की अनुमति देते हैं।

बता दें जापान में जब कोई सम्राट अपनी गद्दी छोड़ता है तो एक युग का अंत हो जाता है। नारुहितो के सम्राट बनने के साथ ही एक नया युग शुरू हो गया है, जिसका नाम 'रेइवा' है जो नारुहितो के शासनकाल तक चलेगा। ये भी पढ़े... राजा ने बेवफाई के आरोप में अपनी सबसे खास महिला सहयोगी को दी सजा, सभी शाही पदों से हटाया 23 साल छोटी मॉडल से शादी करने के लिए मलेशियाई राजा ने छोड़ी थी राजगद्दी, अब हुआ तलाक थाईलैंड के राजा ने थामा अपनी बॉडीगार्ड का हाथ, परंपरा निभाने शादी से पहले राजा तक रेंगकर पहुंचीं रानी, फिर हुईं नतमस्तक Read the full article

0 notes

tearless · 2 years

Text

Proljeće, 3 mjeseca sunca, sitne kišice, laganog vijetra, na ponekom mjestu mali cvjetić, sareni leptir, topao povjetarac i male barice.. Nakon toga...

Ljeto, vrucine, majice kratih rukaca, bretele, bazeni, sorc, japanke, kupaci kostim, more, kamenje, školjke, piknik, vožnja motorom po autoputu, putovanja, odmori, raspusti..Onda uhvatis onu koju volis pod ruku, poljubis je i pitas da se uda za tebe u glavnom gradu Francuske. She said YES i od tad si najsretnija osoba na svijetu. Jedva cekanje, zar ne?

A nakon toga dolazi prva jesen, vec ste u braku, kupili ste malo zabaceniju kucu u nekom manjem naselju, uzeli ste 2 papagaja, jednog dobermana smedje boje, mačka kojeg će te nazvati Garfild zbog njeggove žuto-narandžaste dlake. I eto ga, jesen nikad bolja. Uselili ste se, nedjelju provodite ispred kamina uz šolju tople čokolade i filma "Casablanca".

Stigla je zima u vaš kraj, čistite snijeg oko vaše kuće, pravite snješka, ona trči iz kuće noseći u ruci jednu tamno narandžastu mrkvu i par dugmića. Baca ti se u zagrljaj i skupa padate u duboki snijeg (san).

3 notes · View notes

croatian-nt · 4 years

Text

I am gonna start running a commentary for pics of vatreni reunion (bc it's been 10 months and I missed them okay)

Domo, WHY? We don't wear long pants and japanke(or flip flops as I was informed, but japanke still sounds better). And Livi sweetie, who spit in your coffee? Why do you look so misterable?

Krama and Zlatko keeping their social distance while still being friendly. Good for them. Also idk who the guy behind them is or why he looks so jealous but uh. Mood

Meanwhile, Šime is like: "I know corona is a thing but lemme just whisper something to new guy read quick"(yes, yes, he is Ivo Grbić and he played in Hajduk and is in Lokomotiva now and I should know who he is. I know, hush)

Also I have a feeling I SHOULD also know who is the guy on the right is bc he looks sorta familiar but uhhh. I do not. And he is wearing his mask incorrectly so we do not stan

Borna and Livi are listening very intently. Whatever that guy is saying must be important. Also why does Livi look so terrified? I am concerned™

#croatian nt #long post #domagoj vida #dominik livakovic #zlatko dalic #andrej kramaric #borna barisic #sime vrsaljko #ivo grbic #mai rambles

31 notes · View notes

diannayi · 4 years

Photo

*TASK FIFTEEN : ( 1864 - PRESENT )

( the fall of the kingdom of joseon ) — ( relations and contention with china, japan, the soviet union, and the united states ) — ( the divide between the north and south korea ) — ( the modernisation of the imperial family )

the end of the joseon kingdom

in the beginning of 1864, king cheoljong of joseon died without any male issue, with protocol pointing instead to the raise of his then twelve-year-old distant cousin as his heir. in the apocryphal story, queen cheorin ( wife of the late king cheoljong ) sent a minister to fetch the son of yi haeung, twelve-year-old yi myeongbok, who was flying a kite in a palace garden. the son was brought to the palace in a sedan chair, where dowager queen sinjeong ( the wife of king cheoljong’s predecessor, king heonjong ) rushed forward and called him her son. yi myeongbok became crown prince yi hui, and with his adoption by the dowager queen sinjeong -- thus also becoming the adopted son of the dowager queen’s husband, crown prince hyomyeong -- he became king gojong of joseon.

the founding of the empire of korea

with the twelve-year-old king gojong on the throne, the child’s biological father was placed as his regent, and the palace shook with his inexperience. the weak government was soon proven starting from the imo incident (1882), a violent soldiers riot in the centre of seoul, to the donghak rebellion (1894), that soon escalated to the first sino-japanese war over the control of joseon. due to its vast modernisation and heavy influences from the west, japan won and korea became fully independent from china. thus the korean empire was born, the raising of the head of state from king to emperor was to signify the nation’s equal rank to its previous ming oppressors. the japanese government sponsored the gabo reforms to enforce equal opportunities within korean society, including: the abolishment of legal slavery, equality of law, abolishment of child marriages, expanding of education, among others.

oppression under japan

king gojong -- now styled, emperor gojong -- having married the empress myeongseong, began to try to assert his control over the korean government to no avail. japanese presence and influence still loomed over his rule, the emperor was soon coerced to sign the japan-korea treaty of 1907, which allowed japan to intervene in matters of military and state. soon after, emperor gojong was forced to abdicate in favour of his son the crown prince, who became emperor sunjong of korea. however, the new emperor and his empress was effectively imprisoned in changdeokgung palace in seoul, under the influence of pro-japanese politicians.

by 1910, japan fully annexed korea through the japan-korea treaty of 1910, effectively stripping emperor sunjong and his descendants of the title of emperor, merely relegating him to ‘king yi of changdeok palace’. during this tumultuous time, the king thought it imminent to keep the royal bloodline strong, the queen bore eight children, although only two survived infancy. the crown prince was a sickly child, and with desperate pleas to his japanese captors, the king was able to send crown prince hyeom to be treated in far more superior japanese hospitals. the japanese royal family took advantage of the prince’s residence in tokyo, and arranged a marriage for him with a low-ranked princess of the japanese imperial house. this was done without the support or agreement of the prince’s family.

freedom from japan & the divide of north and south

korean resistance began with the march 1 movement in 1919, propelled by the rumours of assassination after emperor gojong’s death. it was the first of many protests that ended in violence in hopes of freeing korea from japanese control, continuing through the first and second world wars, until japan’s devastating loss after the bombing of hiroshima and nagasaki (1945). however, as russia waged war against japan before the second bomb hit, soviet troops began moving into japanese territory in hopes of securing land for their empire. seeing this, the united states arranged for chinese troops to occupy as much korean land to expel the soviet military pressure, although it soon became evident that they were much too late. with the soviets coming from the north, and the chinese from the south, korea became effectively divided in two -- and even with reinforcements from the united states, soviet troops conquered all the land north of pyeongyang.

during this time, crown prince hyeom, having been widowed after the japanese princess mako suspiciously passed, had remarried the daughter of an exiled korean marquis in his seclusion in japan. it has been said that the crown prince was unaware of his father’s passing on 1926, and it was during one of the very few visitations made by an american dignitary did he was informed that he has been dubbed king hyojong of changdeok palace for over five years. the king and queen mourned the late emperor, and vowed to bring back the power of their house once more. when japan formally lost the war and the conflict began to shift between the soviet union and the united states, king hyojong and queen miryeon was returned back to their homeland after almost forty years abroad. the public welcomed them fervently, especially with a son and daughter in tow. however, the matter of a divided korea still remains, and with a stalemate between the north and the south ( supported by the soviets and the americans, respectively ), the united nations supported the formation of separate governments: the democratic people’s republic of korea to the north, and the korean empire to the south.

this division of korea, after more than a millennium of being unified, was seen as controversial and temporary by both regimes, emperor hyojong was then criticised for being unable to hold on to the north. from 1948 until the start of the civil war on 25 june 1950, the armed forces of each side engaged in a series of bloody conflicts along the border. in 1950, these conflicts escalated dramatically when north korean forces invaded south korea, triggering the korean war. the united nations intervened to protect the south, sending a us-led force. as it occupied the south, the democratic people's republic of korea attempted to unify korea under its regime, initiating the nationalisation of industry, land reform, and the restoration of the people's committees. however, the attempt failed as south korean troops reinforced by the united states military fought back. an armistice was signed after three years of war, creating with it a 4km wide demilitarised buffer zone along the border.

the modern korean empire

emperor hyojong’s son, crown prince gu, was at the forefront of all military action, learning from various american experts and displaying sharp understanding of the political climate. it did not take long for the public to take notice, and soon citizens began protesting in order to replace the reinstated emperor hyojong with his son, many even citing his decades of living in japan had erased his national identity. emperor hyojong had no choice but to abdicated in favour of crown prince gu, who was named emperor haejo in 1957 at the age of twenty-seven. under emperor haejo, south korea’s economy began to flourish, putting forth many of the proposed changes outlined in the ‘gabo reformation’ that the japanese government started, but did not go through with. he had successfully restored the glory of the house of yi, upholding the previously abandoned traditions of late-joseon court life, and with it, the reinstating of the royal concubines. it had been said that the emperor grew scared of the passing of the crown to distant japanese relations, especially after the numerous arranged marriages enforced by the japanese government to senior members of the royal house, in order to undermine innate korean identity and culture at the time.

in keeping with the teachings of confucianism, emperor haejo continued in favouring patriarchal traditions when it came to the line of succession, believing that the reinstatement of imperial concubines would further the chances of a male heir. in his reform, the line of succession would first fall upon princes born to the emperor and empress, hereby styled: imperial grand princes, then towards princes born to the emperor and concubines from ranks one and two, before falling upon siblings of the emperor and their male heirs, and finally to princes born to concubines ranked third to sixth. emperor haejo named crown prince yoon as his heir, since the prince was the only male born to the emperor and empress jongsun, but after his untimely death at fifteen the position fell upon the emperor’s eldest son from imperial consort min, thus styled crown prince han.

the current imperial family

after emperor haejo’s abdication in 1998, crown prince han took the throne as emperor hyeongjeong, already with seven children between the empress myeongae and imperial consort kim. the emperor followed in his father’s footsteps in modernising the imperial family as well as supporting the economic boom that began in the 90s, with strong trade ties with america as well as military support that still remained along the border. however, as the king took concubines of his own, the public questioned his choices despite his strong stance in support of the feminist movement.

#hshqtask015 #*task #its really long btw

2 notes · View notes

barbinbrlog · 6 years

Photo

Toni

#Japanke #Hendrix

0 notes

dorisfatur · 2 years

Photo

Futti anatomic shoes - ⁠SS2022⁠ @futti.shoes⁠ ⁠ Set design @crveni_papar⁠ .⁠ .⁠ .⁠ .⁠ .⁠ .⁠ .⁠ #futti #futtishoes #sandals #summershoes #shoeaddict #shoelover #summervibes #womensshoes #womensfashion #webstore #japanke #flipflops #stilllife #productphotography #productphotographer #simpleandstill #aquietstyle #seekthesimplicity #verilymoment #setdesign #stilllifesetup #croatacroatia #croatiandesign #madeincroatia #Snoot #Lighting #OpticalSnoot #Pixapro #EssentialPhoto https://www.instagram.com/p/CfByoP6gPCv/?igshid=NGJjMDIxMWI=

1 note · View note

teske--godine · 5 years

Text

/6/

Toliko sam za šetnju kraj mora, dok nosim japanke u jednoj ruci, a za drugu me ti držiš i pričaš mi o neprestano o svemu..

#more #ruka #ljubav

3 notes · View notes

misternikola · 5 years

Text

Toliko sam za šetnju kraj mora, dok nosim japanke u jednoj ruci, a za drugu me ti držiš i pričaš mi o neprestano o svemu..

#mozda #nekad #danas #nekada #sutra #recenice #pesme #tekstovi #citati #ljubav #nesreca #balkan citat

2 notes · View notes

jednoljetousredzime · 2 years

Text

Soufriere, vulkani i imati svog čovika na terenu

Soufriere, vulkani i imati svog covika na terenu

Marc zove Malcoma. Pierre nam je dao njegov broj da nam on bude kontakt na St. Luciji. Obično jedriličari koji najčešće iznajme brod za jedan ili dva tjedna u Martiniqueu, direktno idu prema tirkizno smaragdno plavom moru na Union Islandu i Grenadine.

Izostave mnoga mjesta, cak i cijele otoke.

Takva dva otoka na putu do Union Islanda su St.Lucia i St.Vincent. Na njima, u nekim pristaništima budu obično vec iskusniji jedriličari koji su dugo na moru ili putnici namjernici kao mi koji imaju dovoljno vremena razgledati i upoznati i manje razvikana mjesta. Naravno ima tu i par resorta, odmarališta otvorenog ili zatvorenog tipa.

Dolazak na St. Luciu nam je bio i svojevrstan šok i susret s društvom krojenim pod velikim utjecajem anglosaksonske ili američke politike i kulture.

Ovdje su siromašni, ovdje bogati.

Ovdje su bijeli ovdje crni. Ovdje je sigurno i pod ključem.

Tko se tu ključa u strahu od koga bila je prva dilema koja nas je preplavila.

Mnogo pitanja nas samih, ali i djece na koja je trebalo naci odgovore. Taj susret s tom gadnom i neskrivenom, cak etabliranim stranom kapitalizma, to podijeljeno društvo, stalno ce od nas tražiti da sami preispitujemo svoje vrijednosti i pozicije, kulturne, društvene, političke i prije svega ljudske.

Soufriere je jedan od većih gradova na otoku. Prepoznatljiv je po dva karakteristična vulkanska brda, manji i veći Piton, koji je i na zastavi St. Lucie. Pravi, jos uvijek aktivni dijelovi vulkana su iza tih spicastih gromada.

Marc upravo dogovara s Malcomom da nas pričeka i da napravimo izlet do istih u unutrašnjosti otoka.

Vec na otvorenom moru u susret nam juri brodić s dva mladića.

Welcome to Paradise!- viče jedan od niih.

Hocete bovu? Rukama iscrtavaju krug u zraku. Idite za nama.

Thanx. Vičemo i mi. Malcolm ist our guy!

Oni su prije te rečenice bili jako aktivni i nabrijani, poslije nje kao da im je netko iščupao struju iz broda i iz njih. Brodić koji je netom jurio uz nas, odjednom isključen leluja na valovima ostajući iza nas.

Prihvaćaju. Sto će. Marcom je dobio posao, a da nije ni izašao na more.

Malcolm je ipak izašao na more i dočekuje nas s jednim drugim mladićem kad smo se vec približili obali. Dogovaramo brzo želje i cijenu.

Ostavlja nas da se okupamo i nesto pojedemo i kupi nas za sat vremena.

Od tog trena Mlacom postaje nas covjek za sve. Na sebi ima crni šorc, bijelu atlet majicu, japanke, crne velike naocale marke Rayban, ruksak. Ima i auto.

Klimatizirano moderno auto. Nije njegovo.

Vozi nas u botanički vrt, na vodopade, gdje se i kupamo pod istim. Vodi nas na vulkan i na kraju ispred svoje kuce koja se nalazi na dijelu priobalja gdje je žiža zbivanja.

Smiješan je Malcom. Ljubazan i otvoren. Uz to istovremeno i povremeno odsutan mislima. Ta neka slika obitelji, nas s dvoje djece i psom, budi u njemu neki zaštitnički osjecaj. Tako se i ponaša prema nama. I dijeli s nama neke crtice iz svog života.

Mi smo znali i za neke ne bas lijepe nautičke price o pljačkanju brodova i ljudi. I za mjesta koja su poznata po sigurnosti, kao i za ona koja se preporuča izbjegavati. Trebalo je iznova uvijek odvagnuti čemu i koliko vjerovati. Internetu ili čovjeku ispred sebe.

Sam vidiš uostalom gdje si došao i koliko ima brodova oko tebe.

To iskustvo, znanje i osjecaj rasti ce skupa s duljinom našeg putovanja.

Soufriere je jos bio početak, pa smo sve upijali, umom, srcem, najviše kožom.

Malcom se dodatno oraspoložio kad smo mu rekli da nam je Pierre dao kontakt. Nije ga vidio ni čuo dugo, kaze. Pandemija je i ovdje ostavila traga.

Šeretski se nasmijao kad smo mu ispričali kako su nas ostali momci ostavili na miru na spomen njegova imena.

Ja sam stara garda, govori. I oni to poštuju.

U botaničkom vrtu nismo imali vodiča, kao sto cemo to npr. imati na St.Vincentu gdje nam se jedan Anthony apsolutno posvetio mrveci mnoštvo listova za nas da osjetimo i prepoznamo miris mnogih biljaka, a meni je cak na kraju poklonio i sjeme jedne posebne biljke čiji su mi se plodovi toliko svidjeli. A prepoznala sam je, jer sam na Martinique na marketu kupila narukvicu napravljenu od tih istih bobicatih plodova.

Ovdje smo bili s Malcolmom koji je na ulazu nesto rekao čuvarima i s nama prošao. Nesto nam je on sam pričao o mjestu opcenito i sam prepoznao je neke biljke, kavu, kakaovac, muskat…

Onda smo išli do vodopada gdje smo se kupali. I tu je Malcom nesto rekao ženi na ulazu. Tu su karte inače simbolične cijene, ali ne znam kako Malcom to s njima izjednačava. Mi plaćamo njemu, a on podmiruje sve ostale.

Kod vulkana se ipak sa šaltera vratio s kartama. Tu smo imali voditeljicu koja nam je sve lijepo i polako objasnila i odgovarala na naša pitanja. Bilo je interesantno gledati to užareno glogotanje žive majke zemlje. Miris sumpora koji se širio nije bio ugodan, sto je voditeljica popratila šalom da to ipak nije ona, ni njeni probavni problemi.

Nakon sto smo stali na jednoj izvidnici odakle se vidilo cijelo mjesto, Malcom je pokazao i svoju kuću. Tu nas je poslije i doveo. Zeleno bijela drvena kuca jednokatnica tipična za ove krajeve imala je mali kiosk bar u prednjem dijelu prizemlja direktno na cesti. Tu smo uzeli neka pica i sjeli uz trotoar, kao i ostali.

U bučnom srcu tog mjesta. Muzika je bucila na najjače iz obližnjeg okupljališta, neki techno dance fusion, ispunjen krikovima, lomljenjem stakla, pucnjavom i sirenama kao glazbenoj podlozi, neka kombinacija koji rastavlja i uništava moždane ćelije nepovratno, trestao je, iz limom natkrivene nadstrešnice oko koje su se skupili mladi na motorima, biciklima i pješaci, naravno. Ovi na motorima stalno bučno šlajfaju svoje motore u toj gomili.

Kolnikom prolaze i zene i djeca kao da ih se to sve skupa tako, skoro neizdrživo glasno, ne tiče i ne dotiče previse. Neki nas samo gledaju, neki nas i pitaju odakle smo. Vidi se da mi tu ne pripadamo i da smo zalutali. Zalutali vođeni Malcomom.

Jedna petogodišnja djevojčica s vidljivom, svježom ozljedom na čelu donosi i pokazuje nam svoj auto na daljinsko upravljanje. Majka se izdere na nju da ga ne smije voziti po ulici.

Po kojoj divljaju ti motoristi.

Ona sjeda na jednu gajbu i plače.

Poslije pet minuta nailazi neka mlada zena s drugom djevojčicom. Ta mozda sedmogodišnjakinja dolazi odmah do svoje uplakane prijateljice, mazi je po glavi i tješi. Ona sad sjeda na tu gajbu, a ova uplakana sjeda na nju. Krupne je građe i vidi se da je teška ona ovoj starijoj ispod, ali ona nju kao neka majka tješi. Dirljiva scena u toj kakofoniji svega i svačega.

Engleski koji govore je mješavina kreolskog i engleskog koji je opet s jakim akcentom tog mjesta.

Bacamo neki mali small talk, ali se u biti vise gledamo, pogledavamo i smješkamo.

Mladići neki imaju oko vrata zlatne lančiće. Totalno je vidljiv utjecaj američke gangsta furke, i američkih medija kojima su neprestano izloženi. Ispod spuštenih šorceva pokazuju svoje Tommy Hilfiger dojnje gacice. Na nogama su im u kontrastu s tim izlizane šlape ili japanke. Neki pak prođu i u tenama. Tih sto metara je mjesto za pokazati ih. Za pokazati sebe. Stalo im je do izgleda i mode. Mladost.

Djevojke su u uskim kratkim haljinama u boji i s dugim kosama s mnoštvom pravih pletenica i umjetnih šarenih umetaka, boba i ukrasa. Vitke su i lijepe. Nekad nisu jasne njihove godine.

Poslije iz prica i susreta saznaješ da rano dobijaju djecu. Da imaju i vise partnera na putu do pravog. A da i muška populacija uhvaćena u spiralu ovisnosti o alkoholu i drogi, ne preuzima odgovornost za djecu.

Poslije im tijela postaju punija, kao da su tako spremnija nositi se sa svim sto im zivot nosi i nanosi i na ovim obalama svijeta. Odlučne su, konkretne pa i grube u odnosu s djecom. Zna se tko je roditelj, a tko dijete. Glasno pričaju , glasno viču i smiju se. Pogledi su im često skriveni.

Tu su ove mlađe uz rub, promatraju momke kojih je mnogo vise nego njih ovo popodne tu. Znatiželjne su i imaju stav, ali se i zna gdje im je mjesto. Uz rub.

Naizgled je to scena gdje obični mladi ljudi i oni koji se tako osjećaju susreću. Takva je kostimografija.

Scenografija u kojoj se to događa je luda i šarena. Nabijene kuce jedna na drugu, nikad izredene odjednom ili u istom materijalu ili boji. Uvijek je nesto tu dodavano, zakucano, zalijepljeno, dograđeno, neki pleh, neka plastika, neki zid, ograda. Između odvodni kanali za otpadne vode. Kokose i pilići su svugdje oko nas. Kao i psi koji leže bilo gdje usput.

Moje oko privlači to šarenilo i ti kontrasti. Vidim ljepotu u tome svemu.Život koji tu pulsira, kuca jače od bilo kakvog pustog, sterilnog i moderno izlivenog betona po predgrađima poznatim nam gradova.

Ipak mi je neugodno fotografirati. Posebno mobitelom. Aparat nudi neku ljepšu. pristojniju i dostojniju distancu medu nama. A ja ga ljenivica naučena na jednostavnost, komoditet i kvalitetu fotke s mobitela nisam ponijela.

S vremena na vrijeme cu se osloboditi i pitati smijem li ih fotografirati. Neki razmijenjeni obostrani kompliment i “lijepo da si primjetila osmijeh” otvorit ce put jednih prema drugima.

To su slike i boje Kariba koje vidim i primjećujem.

A ne samo koktel pored bazena s palmama u pozadini, na sto mi je jedna prijateljica rekla: e, tako ti ja zamišljam Karibe.

Ima i toga, ali realnost je srećom mnogo zanimljivija. Karibi su višeslojni.

Noc je bila bučna u toj uvali koja mirise na sumpor iz vulkana toliko da je Marc ispočetka mislio da nesto s našim Wc-ima nije u redu.

Ne bojte se, rekla nam je nasa voditeljica pored vulkana dan prije. Prije nego eruptira, vulkan daje znakove. Prvo nestanu ptice. A onda i ostale životinje. Onda je utihnula i dozvolila nam da u tišini primijetimo i čujemo cvrkut ptica.

Klimnusmo glavom.

Apsolutni čudni mir prije eksplozije zemlje, dodala je.

Kao moj PMS pomislih.:-)

Majka zemlja u mojoj utrobi.

Ptice su cvrkutale i letjele to jutro, a mi smo se spremali na jos jedan PCR test. Malcom je došao po nas s šutljivim momkom koji nas je na svom bijelo rozom brodu taxsirao ta dva dana. Obučen je u bijelo zelenu majicu, na glavi ima sitne pletenice s bijelim bobama na završecima i veliku zlatnu naušnicu u obliku zvijezde na jednom uhu. Na brodu mu piše: Live and let live.

Uspostavilo se da test ne možemo napraviti tu, vec moramo ici u Castries, glavni grad St. Lucie. Brzinska promjena planova i dogovaranje. Malcom nalazi taxista za tu vožnju od sat ipo u jednom smjeru. On ce ici s nama isto. Nama naravno drago to.

Vozač je bio genetska kombinacija indijanskih starosjedilaca i crnackog stanovništva koje je tu dovedeno. Njegova kosa i koža bile su sivog odsjaja. Šutio je ozbiljan i vozio nas u svom kombiju koji je davno nekad, ko zna gdje, bio nov. Iznutra je pod obložen plastičnim pokrivačima koji se koriste i kao plastični stolnjaci. Staro je sve, ali i čisto. On je jurio tom cestom i tim zavojima znajući joj svaki centimetar napamet. Sve je skripalo, a ja sam jos jednom nevidljivom rukom prekrstila moje curice, a onda i sve nas skupa.

Marc je bio kofol opušten. Malcolma sam samo vidjela u lijevom retrovizoru gdje se naslonio rukom na otvoreno prozorsko staklo.

I ta vožnja lijevom stranom ceste i moje trzanje kako nam god neko auto dođe u susret.

Čekanje, čekanje, čekanje i napokon taj test.

Povratak. Opet jurimo. Usput scena gdje vidimo čovjeka koji u ruci drži zmiju i pokazuje je nekoj ženi.

To je boa, kaze Malcom. Samo on to malo pokazuje turistima.

Opasne zmije su s druge strane otoka. Govori nam kao sto se maloj djeci govori.

To nam je govorio i u botaničkom vrtu, parku, a djelomično bogme i džunguli. A mi mu vjerujemo, jer nam je spokojnje i ljepše tako.

Odjednom kočenje nasred okuke.

Zaustavljanje.

Mlacom izlazi vani, te on i vozač počinju hukati kako bi prizvali papigu koju su upravo vidjeli i sad je žele nama pokazati. Mi je čujemo, ali ne vidimo. U toj prebogatoj zelenoj vegetaciji, nju zelenu bih ja vidila samo kad bi bila dva metra od mene.

Rijetka je za vidjeti i oni nam sad isto žele priuštiti to zadovoljstvo. Posebno djevojčicama.

Drugi automobili nas zaobilaze. Nitko ne trubi bez obzira što smo stali na sredini okuke.

Ja sam dan prije Marcu spomenula kako me privlači to zelenilo i kako bi voljela napraviti neki izlet u unutrašnjosti otoka. Da ce mi se želja ostvariti tako brzo i na takav način, nisam znala.

To je takvo nevjerojatno zelenilo i raznolikost da se osjećaš kao da si u parku prirode cijelo vrijeme. Srećom mnogi dijelovi su stvarno i zaštićeni. Mozak ne stigne procesuirati sve te slike i prizore koji se izmjenjuju, dok tijelu baš paše ta ugodna, zelena svježina, isto kao i dusi koja uživa gledati sva ta čuda. Paradise. Nisu lagali oni momci.

Lolu smo ostavili na brodu. Soufriere je poznat i po ovisnicima o cracku i nekim ne lijepim pričama (dirty stories-kako nam je Pierre rekao). Mi nismo zaključali brod jer smo pustili Lolu da diše, kreće se i štiti brod. Uz to smo presutno znali da Malcomovi ljudi paze.

Lola je poludila od sreće kad smo se vratili.

Cak se i šutljivi momak sa zlatnom naušnicom u obliku zvijezde morao smijati i primjetiti njenu sreću.

Malcom nam je sam rekao da idemo u uvalu dalje, samo pet minuta udaljeno od Soufriera, da je to za nas. Da se oporavimo i posložimo dojmove. Tako da smo se nakon ta dva intezivna dana na njegovu preporuku uputili na Suger beach, lijepi luksuzni resort s druge strane Pitona.

Rečeno, učinjeno. Opustili se i uživali u odličnoj večeri i atmosferici.

Puštali lampione s dobrim željama u more izmedu lomača vatre zapaljenih na plazi.

Uvala do uvale, i dva totalno različita svijeta jedan do drugog.

Dva mjeseca poslije, vraćamo se istim putem. I opet zovemo Malcoma. Sretan i nasmijan nas dočekuje na plavom brodu. Kaže da je njegov i da je bio pokvaren prosli put. Vanbrodski motor mu je prekriven majicom na kojoj piše; “Vote. Put yourself first.”

Politički i socijalno je osvješten nas Malcom.

Opet se brine za nas, vozi nas i razvozi.

Opet su nas prije njega dočekala ista ona dva momka s pozdravom Welcome to paradise.

Opet je došao isti čovjek s voćem i ja sam opet kupila od njega neko voće i povrće. Nakon dva mjeseca na moru, totalno sam na ti sa svim prodavačima i totalno opuštena u pregovorima s njima.

Sto imas? Sve lijepo pogledam. Koliko ti je ovo? Koliko ono?

Ok. Daj mi ovo. Necu to. Imas ovo? Kakav ti je ananas, mango, papaja…

Uvijek je to super s njima. Ja im dam malo vise i za kusur kazem, u redu je. A onda oni meni isto žele opet nesto pokloniti. Pa se tako u krug radosno razmjenjujemo dok nam srca nisu poravnata.

Daje mi dva manga. Zrela i prefina kako ću otkriti poslije.

You are nice Lady.

Thank you. You are nice guy too.

Smije se. Yes. And I hope you bring me good luck.

Always my friend.🙏😊😀⛵️🇱🇨

Našem friendu Malcomu ostavljamo vizitku i brojeve telefona. Pričao nam je kako je skoro nemoguce dobiti visu, da je bio na Barbadosu i na St.Vincentu par puta, ali da su ga uvijek odbili.

Koliko god negdje postoji neki drugi svijet dostojniji čovjeka, neka društva, usprkos mnogim nedostacima ipak pravednija, humanija i stabilnija, skrojena po mjeri da nije tijesno u njima živjeti, uviđamo kako nije lako živa čovjeka presaditi tako lako.

Ostaješ zato tamo gdje si posađen i sanjaš neke bolje snove. Za sebe i druge oko sebe. Jer sto je san, kad ga ne možeš podijelit s drugima.

A nekad ni ne znas sto bi tocno trebao sanjati. Imas osjecaj čežnje, ali fali slika i ton. Za donijeti neki izbor, trebas znati postaviti pitanje. Usuditi se.

Moja duboka čežnja da je moguce živjeti u funkcionalnom drustvu i mene je, sto nesvjesno, sto svjesno, odvela i posadila u Švicarsku.

Kad je moj otac došao u posjet i vidio kako u jednom vrtu u Zuerichu usred grada raste smokva, rekao je ; Dobro je, nije tu tako hladno kad smokva može rast.

Te smokve doduše rijetko iznesu plod slatki do kraja. Ali tu su. Pa makar da bi jednom roditelju dali mir i utjehu.

U Švicarskoj ima i palmi, vidjet ces, dođe mi da kazem prijatelju Malcomu.

Ako bude u tebi tinjala želja za Europom, kažemo mu, javi se.

Morat ćete napisati neko lijepo pismo preporuke za mene, kaže.

Always my friend. 😎👍

1 note · View note

steper1 · 4 years

Text

Zašto idem u školu trčanja 3. put?

Mislite da ne znam vaše odgovore? Debeo je. Ima "thing" na učiteljice. Riječ "tempo" mu izaziva anksiozni napad. Svi vaši odgovori su točni. Ali AK Sljeme je običan klub, kao što je grad Hawkins u Stranger Things. Tko jednom uđe, ili je zauvijek u školi poput mene, ili baš i trči. No, kao što je Piper Chapman iz Orange is the New Black (pogodili ste, pretjerujem s televizijom) napisala knjigu o zatvoru jer takvih nije bilo, tako ja pišem ove priče, da me dao Bog prepoznate i platite mi pivu.

Danas mi je bio prvi put, treći put, pa ću opisati što i kako se pripremiti, i što možete očekivati, te koji misaoni procesi vode jednog profesionalnog amatera.

Izbor odjeće i obuće Doima se jednostavno, ali budimo ozbiljni, ipak nikada ne znate kada će te završiti na fotografijama od AK Sljeme.

Stoga, nakon pogleda na vremensku prognozu (ako je iznad 15 - sexy kratki rukavi, ako je ispod 15 - isto al slavonski doručak za zagrijavanje). Iako je trening bio u 18 sati, a ja sam profesionalni amater, počeo sam sa pripremama nekoliko sati ranije. Majica. Kratki rukav naravno. E imam jednu plavu, sve cure polude kad me vide u njoj. Došao pred ogledalo, a majica mi se napela da bi me već doktor Kurjak izgelirao i pregledo. Ok, to otpada, biće sam ju prao na 90. Sad otpadaju i plave hlačice. Prelazimo na sivo. To uvijek dobro stoji ako nisi siguran, jer kad ideš prvi dan u školu, a staviš neku polu gay (not that something is wrong with it) kao ljubičastu, a u biti je roza, reskiraš da ti tempo bude duplo bolji nego si očekivao, a odlazak na pivo s novim frendom ti napravi ugrozu u braku. Ok stavio sam smeđu. Bolje oko bi primjetilo da piše na njoj ime utrke. Nije ni to kraj svijeta, al nisam na njoj nikad bio. Ok, tko će pitat ionako. (pitalo me) Tenisice. Svaki trkač ih ima kolko i prosječna žena cipela, s tom razlikom što su tenisice sve polu japanke jer imaju rupu kod palca. Zapravo te nisam već dugo nosio, a imam jedne o kojima sam poseban post napisao, i nemaju rupu. Al je*eš trkača bez rupe na tenisici. Ok i to smo rješili.

Došao sam sat ranije, jer upisnina je ipak zahtjevan postupak. 1. 15 minuta grljenja sa znanima i neznanima 2. "Štaš popit?" 3. Objašnjavanja što sam radio dok me nije bilo (World of Warcraft, hemeroidi (moguća poveznica ovog dvoje), tražio sam ženu, uozbiljio sam se)

Krenuo je trening. Yes. Ovo sam čekao od drugog puta kada sam išao u školu. Ovaj dio je jako bitan. Dok trčite, krv se drugačije razmješta po tijelu, kao što je primjetila Silvija (nećete naći bolju trenericu - ovo nije plaćeni oglas, al ne znam šta se čeka). Dakle, spomenuta je primjetila dok smo trčali, da ona baš i ne razmišlja dok trči jer joj sva krv ode iz glave prema dolje. Na to sam ja odgovorio da je kod mene obratno, i da mi je uvijek krv dolje, a kad trčim mora nekuda, pa ode di nikad nije, u glavu. I onda mi svakakve ideje dođu na pamet, i postanem pametan. I tada smo i došli na ideju da iskoristim tu inspiraciju dok mi ne padne puls, i da nastavim s blogom. No, vama kojima je inače krv gore, meditacija je divna stvar, i dok trčite, a mozak vam se nasukava od manjka krvi, početi će te razmišljati o smislu života, o beskraju svemira, o ženi i njenoj mami, o davnim danima kada ste bili sretni. I trčite i trčite i trčite i shvatite... znate što shvatite? "Pa ja trčim jebote!" Da me sad vidi drug iz tjelesnog, dok mi je kozlić bio ko bik Ferdinand matadoru u Cartageni. Trening je završio. Odmah šaljete rezultate smart watcha na Garmin Connect, Stravu, ku*ce-palce i veselo iščekujete feedbacke od šire familije. Čak ste i babi u Kostreni nabavili smartphone za kudos više. Sve se to isplati.

After u Štenari je priča za sebe, i nisam htio pretjerat za prvi put, a i obećao sam si da treću prvu školsku godinu neću opet popit vagon piva. I baš sam bio dobar prvih 5 minuta.

Vidimo se, i recite mužu/ženi/dečku/punici da to što se u ponoć vraćate sa treninga, nije tip treninga Gorana Ivaniševića sa Vanjom Halilović, nego ste sa najboljom ekipom koju ste ikad upoznali. Ovdje trče legende.

#zgodan-iz-novog-zagreba ako-pijes-vozi-napamet aksljeme

1 note · View note