Tumgik
#nekada
asweetjane · 9 months
Text
Nekad smo delili fotografije, misli, iskustva samo sa određenim ljudima, posebnim, sa onima koje volimo, a sada smo u fazonu: evo vam, pratitelji, slika mog deteta, kafa koju pijem, i situacija na poslu koja me je totalno iznervirala. Zato volim kad mi prijatelji pošalju nešto direktno i konkretno, jer je nestala ta posebnost, i takva vrsta poveravanja.
13 notes · View notes
tebipisano · 6 months
Text
Ne radujemo se
Kao nekada
Jedno drugom.
Pogledi nam nisu
Kao nekada
Užareni...
171 notes · View notes
Text
Rastali smo se kad smo se najviše voljeli.
Danas živimo jedno bez drugog, ali se i dalje volimo kao onda kad smo odlazili, nadajući se da ćemo ponovo ona i ja, negdje, nekada, nekako, postati mi.
101 notes · View notes
Text
Koga biste zvali kao nekada,ali niste više kao nekad?
146 notes · View notes
Text
Nekada su oni koji nemaju pojma makar šutjeli.
24 notes · View notes
pisac-u-tami · 9 days
Text
-Zasto volis nevrijeme i oluje?
-Zato sto to pokazuje da i priroda nekada mora da vristi kako bi smirila svoju dusu.
Ig: Pisac_u_tami_
18 notes · View notes
osetivajb · 1 year
Text
samo nasloni glavu na moje rame
ako ti svet nekada postane pretežak
uvek ćeš me imati
i uvek će u mojoj ruci
biti mesta za tvoju ruku
🫶🏼
316 notes · View notes
shekyspeare · 6 months
Text
Prošli ramazan mi je obilježila dova, dova za nju. Dok usta su se od žeđi sušila i srce se Njegovoj nagradi nadalo, tiho sam šaputao u dovi ime njeno. U dlanove sasuo bih sve što joj reći ne mogah. Ona je bila tajna koju je znao samo Onaj Koji mi je u život poslao. I prođe Ramazan, srca su se imanom napunila, a oni sretni Njemu su bliži postali. I svi smo hairli Bajram dočekali. Obukoh bijelu košulju, a blagi smiješak obasja mi lice na samu pomisao da bi nekada ona mogla da mi je ispegla, da ruke miskom namirisane kroz bradu mi provuče, da onaj jedan nemirni čuperak u red dovede prije nego što na namaz krenem. Prošao je i Bajram, a ja sam joj se idalje istim žarom nadao i neumorno je u dovi spominjao. Sve do jednom. Sve do dana kad je moja dova dobila svoje Budi i postala je. Došla je, na najljepši mogući način postala mi je bliska. Kao najljepša ruža procvala je u bašti moje duše. One ruke koje prema nebu pružao sam, tražeći je od Njega, sada drže njene. I došao je Ramazan, najljepši u mom životu. A i Bajram smo zajedno dočekali, ja mirisne brade, a ona u najljepšem nikabu za mene skrivena. Čekao sam je dugo, ali svaka sekunda sabura isplatila se. Postala je saputnik moje duše, duše koja za Vječnost stvorena je. A ja i želim u Vječnosti da je volim.
35 notes · View notes
blackkmoonlight · 11 months
Text
Ali srešćeš samo stranca,
slučajnog prolaznika i pogled leden,
iako te je taj neznanac
nekada
voleo više od sebe…
Marčelo // Jedan
73 notes · View notes
elvedinhasanagic · 11 months
Text
U suštini danas smo isti. Prepuni stresa koji se pretvara u anksioznost, željni slobode, a previše slobodni i tražimo tišinu svugdje oko nas, iako nas okružuje. I na onoj kahvi u gradu, dok svima jedina okupacija je mobitel i u kući i svugdje gdje se okrenemo. Tražimo nedokučivo. Previše sretni, a mnogo tuge nosimo u sebi. To se danas zove životom. Nekada davno, ljudi su to nazivali ropstvom. Isto je, samo u drugačijem obliku.
Elvedin HASANAGIĆ
65 notes · View notes
tamarica11 · 8 months
Text
Samo bih htela da znas
Da si imao priliku
Da te voli neko
Od glave do pete
Od duse do kosti
Od noci do jutra
Imao si prliku
Da te voli neko
Ko bi se na svaki tvoj uspeh
Veselio i slavio
I cestitao kao da je rodjendan
Ko bi na tvoj neuspeh
Sacekao i ohrabrio
I onda pruzio ruku uz reci
“Alo, pa nisi ti bilo ko, ti mozes sve!”
Imao si priliku sa te voli
Neko ko ti nikada ne bi brojao
Case i flase
Niti to sto nekada kasnis
Neko ko bi za tebe ucinio sve
Neko kao ja
Savrsen spoj
Ljubavi i ludosti
Sna i stvarnosti
Imao si priliku
Da neko bude uz tebe
Bez obzira koliko ga guras od sebe, uz tebe!
Da te pazi, cuva, motri, sugerise,zanoveta, svadja, oprasta i voli
Da te prati.
Imao si priliku da te voli
Ona sa kojom mozes o poslu
I problemima sa prijateljima i roditeljima
S kojom mozes o buducnosti i proslosti
Imao si priliku da te voli posebna.
Ona kojoj jos znaci nesto
“Dok nas smrt ne rastavi”
Takve su retke danas, pazi.
Imao si priliku… Itekako, stvarno.
Zao mi je sto me nisi upoznao takvu
Sto ce neko drugi.
A htela sam,
Stvarno sam htela,
Molila se svemiru
Da to budes ti!
Ti!
Od svih ti!
Mozda ti nisam nikada rekla
Mozda sam nekada bila previse hladna
Ali opet sam se nadala
Da barem malo znas
Da me osecas
I kada nismo bili zajedno
Da znas da te osecam
Imao si priliku
Milion zapravo
Jer tebi nikada nisam
Mogla i znala
Reci NE.
Samo sam htela da znas,
Da si priliku imao.
Tvoja T
47 notes · View notes
zauvjek-svoja · 17 days
Text
To je pitanje zbog kog nesvesno ne mogu da spavam.
Pitanje koje se ne usudujem da mu postavim.
Pitanje cijeg se odgovora pomalo cak i plasim.
I nikada necu saznati... necu saznati da li mu
je stalo.
Ne sada, ne juce, nego nekada pre.
Da li me je bar nekada iskreno grlio...
I da li mi je iskreno, dok me je drzao oko struka, pevao pesme cije reci ne mogu da zaboravim...
Da li me je ikada, zaista, voleo?
10 notes · View notes
hotwifemia · 2 months
Text
Tumblr media
Muž od korone radi od kuće, što je dobro jer može da uradi većinu kućnih poslova.
Nekada se zezamo kako je on "domaćica", a ja "glava" kuće.
Najbolje od svega je što uvek može ovako da me dočeka 🥰
12 notes · View notes
Text
Kako preboleti?
Preboleti. Šta znači „preboleti”? Vratiti se u vreme „pre bola”? Ili, kada te toliko boli da „pre-boli” do tačke kada više ne osećaš ništa?
„Možda sam solo al' nisam preboleo ništa i nikoga što sam ikad iskreno voleo”/ „Kada vreme oboli da li čovjek sve baš sve na kraju preboli?”
Ne verujem u preboljevanje. Ne umem. Sanjam te i dalje i boli me sve što nismo postali. Boli me tvoj život koji sam želela da bude naš, boli me moj život nad kojim se večno naginje jedna senka onoga što smo bili. Najlepša noć u mom životu - nas dvoje na plaži, tišina, mesec, zvezde, talasi. I onda je kvare neki ljudi, dvoje turista poput nas nailaze niotkuda sa nekim svojim pričama. Na kraju uspemo da im pobegnemo i smejemo se. Ti i ja, tim. Naš svet unutar njihovog. Nedodirljiv. Nesalomiv.
Krenula sam dalje, ali nisam prebolela. Postoji razlika i ne razumeju je samo oni koji nikad nisu voleli ovako. Život je nastavio dalje, onako kako život ume, onako kako mu je svojstveno. Kosa mi doseže do kukova i nekad u ogledalu uočim po koju jedva vidljivu crticu na čelu. Ljubila sam druge usne, čekala jutra sa drugima na nekim drugim obalama. Imam neke nove teme i malo bolje razumem sebe. Naravno da život ide dalje. Ali onda čujem pesmu na radiju koja vrati uspomene, ili odgledam neki film gde se neki par baš onako žustro posvađa, ili prođem nekom ulicom u kojoj koraci na trotoaru odzvanjaju u poznatom ritmu i na tren ne mogu da dišem. Nekad pričam o tebi. Služim se glagolima u prošlom vremenu, ali naučila sam na psihoterapiji da mozak ne zna razliku. Njemu se sve događa sada. To je objašnjenje, govorim sebi tada, samo nervni impulsi, ništa drugo. Ali malo jače se pridržavam za dršku od stolice. I primećujem poglede sažaljenja, za koje misle da ih dobro sakrivaju. Verovatno misle da sam jadnica. Ili ludača. Ili oba. Možda i jesam, i to je u redu. Znam da nije normalno ovako pričati o nekome posle toliko godina. O nekome ko i dalje živi i diše i hoda ovom planetom samo nekoliko kilometara udaljen od tebe, a opet vas svetlosne godine sada dele. Briga me. Ne živiš ti negde tamo. Pocepaću grudi i pustiti da se sva krv razlije po podu, pa im možda tada postane jasno. Nisi ti negde tamo, tu si. Ovde si. I zauvek ćeš ostati.
Neka mi ne pričaju o preboljevanju. Ja tu reč ne razumem. Ne postoji u mom vokabularu. Ako si preboleo, nisi ni boleo. Nisi ni voleo. Živim bez tebe i nekada mi je baš lepo. Nekad sam tužna zbog hiljadu i jednog razloga koji nemaju nikakve veze sa tobom. Dani i nedelje mogu proći da mi se ni ne pojaviš u mislima. Ali u nekim noćima stežem jorgan malo jače i gušim jecaje koji su u stanju da zalede krv u žilama ako bi ih iko ikada čuo.
I molim se da si srećan.
- Katarina
59 notes · View notes
lale-i-knjige · 8 months
Text
Inače, ja imam česte napade melanholije. To su napadi tjeskobe koja, jednom kad se useli u srce, ostane tu danima, nekada sedmicama, ne da se iskašljati. I onda prođe. Ali melanholija se vraća, i zbog toga sam razvio različite načine borbe protiv nje. Recimo, kad naslutim njen dolazak, iz razloga predostrožnosti, okrenem se nekim knjigama koje mi pomažu da zaboravim na sebe, i melanholija mine pored mene, kao da me nema.
Semezdin Mehmedinović, Autoportret sa torbom
45 notes · View notes
mrasicc · 6 months
Text
Ako ti stvara tugu, znači da je sreća na nekoj drugoj strani ulice.
Nekada je dobro videti kraj, da bi ponovo osetio radost..
20 notes · View notes