Tumgik
#tkati
Text
In case I haven’t mentioned it, I’m writing a thing! :D
Get excited people. But… probably not too excited. I finished the rough draft of chapter one and just started writing chapter two.
If you’re wondering what I’m writing, it’s a fanfic (What else would you expect from me? Honestly?) about the Odyssey that will be posted chapter by chapter- eh… weekly? Yeah. Weekly.
“Oh it’s a retelling? We have a bunch of those! Sure they’re good but like- ok?” I hear you say.
I know! I know. But hear me out!
This work will follow Odysseus from the Fall of Troy, through the Odyssey, and a short time afterwards, but with a twist: Odysseus adopts Astyanax, the infant prince of Ilium (Troy). Also, Ody will get home in half the time. Of course there will be some EPIC: the Musical inspired happenings and events cus that play caused my Greek Mythology hyperfixation to return with a vengeance by hiding in my love of theater. A “Thespian Horse,” if you will.
I’m anticipating it to be as long as the Odyssey in word count, give or take. Idk tho cus I haven’t written it yet lmao
I’m also not sure what I want to do with Polites. I know I want him to be more important of a character than in the Greek epic, but I don’t know what his fate will be.
Will he die at the hands of Polyphemus like in EPIC? Will he perish with the rest of the remaining crew for eating Helios’s cattle like in the original text? Will he find a secret third fate, somehow survive everything, and become the best uncle ever?
Who knows! Certainly not me.
This has been picking at my brain for months, and I’m so happy to be writing again! It feels so nice. I even got notebooks. This is gonna be sick! >:3
Here’s a little sneak peak:
————————————————————————
It was dark inside the horse.
No one dared to even light a torch for fear of alerting the sleeping Trojans outside. The air was warm and dank from the hours the Achaean soldiers spent hunched over in the cramped wooden space. Blind to the outside world, but not deaf.
They heard everything their enemy said throughout the previous day and the splintering of wood as one of the Trojans pierced the horse with his spear. They heard the grunts and strains of the Trojans pulling the horse to the gates. The crumble of stones as the masons of Troy chipped away at the walls to make room for the supposed gift to Athena. They heard Helen of Sparta, daughter of Zeus, the reason for this decade-long siege, impersonate their wives and call out to each of them.
The plot would have been discovered if not for Odysseus, the king of the island nation Ithaca, the mastermind behind the plan to take Troy and end the war. As Helen knocked and changed her voice, he felt Anticlus, a warrior beside him, begin to call out. Odysseus did not hesitate. He quickly and silently clasped his hand over Anticlus’s mouth, stifling his voice before he could speak. No one dared move as the citizens of Troy celebrated their victory over the Achaeans and the war's end.
The party lasted long into the night, and Dawn’s beautiful rays were fast approaching by the time the festivities ended, and the city fell quiet with sleep.
When Odysseus felt the time was right, he turned to Diomedes. They both nodded to each other, knowing Athena was with them and urging them that it was time to strike.
“Listen closely, my brothers,” Odysseus said, standing up and lighting his torch, “These past ten years, our numbers have been slowly depleted. The Trojans, our enemy, killed our friends, brothers, and fathers. But tonight, we will be the ones who slaughter all they hold dear.”
————————————————————————
Anyways. I’ll post the link once the first chapter is up. Wish me luck, fam. o7
12 notes · View notes
mishkakagehishka · 2 years
Text
Ngl tho . I had to google translate "he weaves" bc i genuinely had no idea how to conjugate "tkati"
I think i might struggle a bit with matura
3 notes · View notes
gtaradi · 6 months
Link
0 notes
Text
Kitty learning to drive: What happens if I press the gas and break at the same time?
Seiji in the backseat: The car takes a screenshot, obviously
Lucy in the passenger seat: PULL OVER-
4 notes · View notes
fyeahvulnerablemen · 4 years
Note
Hello! Do you have any whump fics for OA from FBI? The show is giving me nothing!
Here’s a few I found. There may be more under the fandom tag too. :)
Collapse by dancergrl1
Insomnia and Pneumonia by dancergrl1
Reflections by maggiesbell
(Not) Sick by tkati
6 notes · View notes
walburgha · 7 years
Photo
Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media Tumblr media
Slap
Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati.
- Dobriša Cesarić
6 notes · View notes
airenebo · 7 years
Text
Tišina
Govoriti zna z listjem dreves in vetrom, ujetim v njih. Govori s cvetovi marjetic, travnimi šumi, dotikom peres. Pogovarja se z glasbo kosov, poljubom lubja, temo gozdov. Zna tkati nevidne vezi, z naravo molče klepeta. A ne ve kako in zakaj, ne zna govoriti z ljudmi.
2 notes · View notes
fotoinform · 6 years
Link
0 notes
prijedor24 · 4 years
Text
Mladić iz Bijeljine čuva tkanje od zaborava
Počeo sam tkati s 13 godina. Prvi tkalački razboj, odnosno stan mi je djed napravio, a dijelove za tkanje kao što su nite, brda, brdila i podložnici poklonili su mi baka Mara i djed Kuzman Jokšić iz sela Crnjelovo, kazuje Bijeljinac Stefan Vulić, koji se posvetio očuvanju starog bh. zanata.
Tkanje predstavlja tehnološki proces izrade tkanina uzajamnim preplitanjem dva sistema žica – jedan sistem…
View On WordPress
0 notes
Text
KITTY BUT SHE BRINGS CATRICK WITH HER TO FROST MANOR. HER PARTNERS HOUSE IS HER HOUSE NOW BITCH-
Like Juliette and Eiji are laying in bed in the morning, and they hear Bonnie scream from downstairs so they both rush down and see Catrick eating a bloody steak and laying on the WHITE MARBLE counter, and Bonnie just didn’t know Kitty brought a whole ass Panther to the house-
Or like one random day Eiji’s in his office doing paperwork or whatever, and the door opens but he doesn’t see anybody walk in, and all of a sudden a Panther is purring and rubbing against his legs
3 notes · View notes
prijedor24 · 5 years
Text
Da je očuvanje običaja i tradicije jedan od osnovnih zadataka svakog naroda spoznao je i dvadesettrogodišnji Banjalučanin Aleksandar Dragić, koji se godinama unazad bavi sakupljanjem narodnih nošnji, njihovim prezentovanjem na raznim izložbama te tkanjem.
Ovaj mladi čuvar kulturne baštine u privatnoj kolekciji broji oko 100 kompletnih narodnih nošnji, te veliki broj predmeta koji još nisu kompletirani.
Folklorom se bavi 14 godina, trenutno je član KUD “Sveti Sava” sa Lauša i navodi da je baš kroz igre u kulturno-umjetničkim društvima vidio i nosio veliki broj originalnih nošnji, te da se tako odlučio da ih sakuplja.
“Privlačila me ljepota rijetkih primjeraka nošnji. Kad sam shvatio koliko je truda uloženo u svaki taj primjerak, onda me to još više zainteresovalo. Poslije bakine smrti ostali su mi neki komadi, koji su bili prvi u mojoj kolekciji i polako je krenulo. Stalno sam želio da obogatim kolekciju i ona je sada došla do pozamašnog broja”, ponosan je Dragić.
Najstariji predmet koji ima u kolekciji je bakin đerdan, o kojem Dragić pripovijeda zanimljivu priču.
“Na dan atentata na Franca Ferdinanda u Sarajevu, 28. juna 1914. godine, moja baka se udavala u potkozarskom selu Piskavica i tada je nosila đerdan, koji je kasnije poklonila meni. A baka se baš zbog atentata i sjećala dana na koji je bila svadba. Đerdan je njoj bio poklon od njene majke, na sebi ima 127 srebrnih kovanica i od neprocjenjive je vrijednosti”, prisjeća se ovaj mladić.
U potrazi za narodnim nošnjama išao je Dragić na terenski rad, obišao je Kozaru, Potkozarje, Imljane, Ozren, Crnu Travu i Debeljake. Išao je od kuće do kuće, predstavljao je domaćinima šta radi, pitao ih da li imaju nešto od narodne nošnje njihovog kraja, te je tako polako širio svoju kolekciju.
A upravo narodne nošnje bile su razlog da nauči tkati.
“Kad sam vidio kako nošnje izgledaju, želio sam znati kako su izrađene, napravljene… Baš na području Kozare našao sam neke rijetke pregače koje ljudi nisu htjeli da prodaju, pa sam odlučio da naučim tkati i tako za svoju kolekciju praviti određene predmete. Ovom zanatu naučila me Nada Đekić, koja se tkanjem bavi cijeli život i koja je sve svoje znanje prenijela na mene. Trebalo je vremena da naučim sve te tehnike, ali uspio sam i danas tkam pojaseve, pregače…”, pojašnjava Dragić.
Tragajući za originalnim predmetima kulturne baštine širom BiH, a posebno na području Kozare koja je njegov kraj, navodi da je došao do zaključka da je naš narod loš čuvar tradicije.
“Mi kao narod globalno malo vodimo računa o tradiciji. Zavisi to od kraja do kraja. Na primjer, bio sam ne terenu u Sarajevskom polju, tamo narod dosta čuva tradiciju i nosi narodne nošnje, pjevaju tradicionalne pjesme, idu na takmičenja u svojim nošnjama… Ali, u krajevima sjeverozapadne Bosne sve je otišlo u drugom pravcu, slabo čuvamo tradiciju. Naš narod smatra da je sve to seljačko. Priču o tradiciji smatraju degutantnom temom, žele da se toga riješimo, da idemo ka Evropi, a u stvari ne znaju da naše običaje treba da cijenimo jer Evropa cijeni i poštuje svoju tradiciju, a mi svoju zaboravljamo”, razočarano pojašnjava Dragić.
#gallery-0-5 { margin: auto; } #gallery-0-5 .gallery-item { float: left; margin-top: 10px; text-align: center; width: 33%; } #gallery-0-5 img { border: 2px solid #cfcfcf; } #gallery-0-5 .gallery-caption { margin-left: 0; } /* see gallery_shortcode() in wp-includes/media.php */
Za kraj navodi da je poražavajuća činjenica da na nivou cijele BiH postoji šest ili sedam privatnih kolekcionara nošnji, te da se nada da ćemo kao narod u budućnosti posvetiti više pažnje očuvanju tradicije i običaja.
Nezavisne
Dvadesettrogodišnji Aleksandar Dragić vlasnik 100 narodnih nošnji (FOTO) Da je očuvanje običaja i tradicije jedan od osnovnih zadataka svakog naroda spoznao je i dvadesettrogodišnji Banjalučanin Aleksandar Dragić, koji se godinama unazad bavi sakupljanjem narodnih nošnji, njihovim prezentovanjem na raznim izložbama te tkanjem.
0 notes
gtaradi · 5 years
Text
Gorkić je govorio u zagonetkama, ali i odgonetkama
Pomozite, ja sam mladić zarobljen u tijelu sredovječnog muškarca i nisam spreman biti ukočen po društvenim normama za te godine! Gorkić je govorio!
Gorkić Taradi – Konobar s olovkom
Širok osmijeh i zlatan zub, dok nije naletio na rasvjetni stub! Prsten i zlatni lanac, a nije ni Bosanac! Ero s ovoga svijeta on je, Remetinec viče: moj je!
Gorkić je govorio!
Teče i teče, teče jedan slap; U njem je važna i moja mala kap!
Gle, jedna duga u vodi se stvara, I moja kap dio je tih šara.
Simfonija sreće da može nastati, I moja kaplja pomaže je tkati!
View On WordPress
0 notes