poneko

A commissioned piece for Poneko's 2nd Anniversary! ☢

stimboard for this artwork of derpy by poneko-chan

x x x < / > x x x

Giovanni Battista Tiepolo, Beatrix striving towards Fredrick II, 1751-1753., Imperial Hall, Residenz Würzburg, Germany

Kompozicija Apolon nosi Beatrice Barbarossi slikana je tako da stvarni štuko nalikuje na slikani u tolikoj mjeri da ih je doista teško razlikovati. Kompoziciju čine osvijetljeno plavo nebo, oblici i likovi. Posebno su impresivni konji gledani odozdo i prikazani u skraćenju, teški i mišićavi, a lebde s neviđenom lakoćom. Snažna boja i svjetlost, kao i glavno obilježje Tiepolove umjetnosti, u ovom djelu posebice dolaze do izražaja. (Zubek, Fulir, Ćus, Avmedoski; 2014., 98)

Posljednju i najrafiniraniju etapu talijanskog iluzionističkog oslikavanja svodova možemo vidjeti u djelima Giovannija Battiste Tiepola, koji je većinu života proveo u Veneciji u kojoj su njegova djela definirala stil rokokoa. Tiepolo je dvije godine boravio u Njemačkoj, a posljednje je godine svog života radio za Karla III u Španjolskoj. Tiepolo se proslavio i izvan granica domovine svojom majstorskom primjenom svjetla i boje, dražešću i lakoćom sllikanja te bujnošću invencije. Freske u Würzburgu naslikane su kad je bio na vrhuncu stvaralačke snage. Svod, koji svojom plošnošću nalikuje na slikarsko platno, često uključuje najrazličitije iluzionističke otvore i proboje, tako da ga ne doživljavamo kao prostornu prepreku. Međutim, u ovim otvorima u Tiepola ne nalazimo mnoštvo likova koje pokreću dramatični svjetlosni proplamsaji - kao što je to tako na baroknim svodovima - već modro nebo i suncem obasjane oblake, te tu i tamo poneko krilato biće koje uzlijeće prema neomeđenu prostranstvu. Čvršći grozdovi likova smješteni su jedino uz rubove stropa. (Davies, Denny, Hofrichter, Jacobs, Roberts, Simon; 2013., 778)

Iza nas su ostala zatvorena vrata tvog stana i otvoren prozor kroz koji se uvlače godišnja doba. Zima koja te tera da me tražiš na drugoj strani kreveta. Proleće zbog kojeg ti soba miriše na moj smeh. Leto koje nema kraj, baš kao ni moja lutanja o kojima, krijući od mene, razmišljaš. Jesen koja bi me ponovo mogla dovesti na tvoj prag. Iza nas su ostale moje usne otisnute na šolji za kafu. Nekoliko čestica parfema u vazduhu i mokar peškir za pranje u korpi za veš. Moje neiskreno ignorisanje tebe i tvoje hladnokrvno nemarenje za mene. Dvoje onih koji se lažu da su prijatelji koji mogu da pričaju o svemu. Nijedna tvoja poruka i milion i jedna moja obrisana pre nego što je tebi poslata. Poneko javljanje i nakon njega kajanje. Nijedan slučajan susret. Izbegavanje kafića i ulica u kojima mogu sresti tebe. Pesme, knjige, filmovi i serije zbog kojih prezirem onog ko je izmislio reč uspomene. Moje emocije ostavljene sa strane da ponovo čekaju tebe i tvoje, potrošene na neke nove žene. Iza nas sam ti ostavila tragove prosute po putu, ako jednom poželiš da me pronađeš. Iza nas ostao je kukavičluk da te bodri u odluci da mi se ne vratiš. Iza nas ostale su ugušene želje, moje zbog tebe i tvoje zbog tebe. Ostali su tragovi da nas podsete kako je bilo i kako je moglo da nam bude(lepo).

Nije bilo bližih od nas,

niti je bilo momenta ćutanja,

sada smo samo dva stranca

i poneko ćao u prolazu.

—

2.6.23.

Who's your favorite artist and their art piece~?

one of my favorite artists right now is poneko-chan !

I really like their bright and colorful pictures. I don't know if I could pick just one favorite piece !

Ho proprio dovuto condividere questa immagine @WeHeartIt @buy-some-motherfuckin-apples @shironezuninja @dumb-ass-biatch @dumb-ass-biatch 

@adriennbanai-09 @adriennsposts @poneko-chan @wispsshadow

SHOW

se nastavlja

jurim sopstveni rep

dok igramo žmurke

severni pol juzni pol

dur i mol

jednog ugljenika ima 12grama

shoping u progresu dakle

kupujemo rastemo iznutra i spolja.

sumanuti potencijal navire kad se osamim

od samog sebe mi je dosta

identitet je fatamorganica glupa

oivicenje i kontrakcija

isprekidane linije nisu dovoljne da bih isekle papir . . ..

uopsteno smo sumanuti u pokusaju da obuzdamo nagone, nije da postoje stvarno van nase tvrdnje ali moramo nekako da ih definisemo, raznih je nacina, ali ultimativno obuzdava se buzdovan koji se savija u prostoru i vremenu pokusavajuci da ubode samog sebe dok nastaje u procesu ... apsurdna poenta ... gladijatori krvolocni se keze da prevazidju u tom danu prepreku koja im je namutneta, ko li je zasluzan za to, imali su sigurno dosta vremena da se zapitaju u tamnici, osecavsi da su podređeni ispod ustanovljenog nivoa

uslovljavanje je glup glagol u trajnom obliku, jer bivamo donekle oslobođeni odgovornosti, za situaciju u kojoj smo naizgled tudjom voljom ili uz primesu neke skrivene sile ostavljeni da čamimo i vidimo stvari iz te pozicije privremeno pošto je sve ionako podlozno da promeni oblik, mozda ne svima do te mere, neko je kvadrat tacka po tacka, a neko vijugava mrlja koja se komeša ne zaboravljajući etar u koji je plasirana, mozda čak i nije, konstrukt je sledeca koncepcija koja uopšte ne sledi, jer se doživljava kao da prožima mašineriju fabrike u kojoj igraju kojekakvi zalutali i namerno stavljeni mehanizmi,

čini se da je raznih frekvencija, pa i onih koje se ne mešaju ni sa jednom drugom zato što su čudnovato zamagljeni, a opet žude za transparentnom čistinom percepcije, čega? to je izuzetno diskutabilno, ali sanjarenje se čini da je prisutno u javi kada ponovo poverujemo u kontinuitet narativa koji se nekako napakovao i nedamu se da nas ostavi na miru u sibiru, nego mu radije godi pinja koladica uz oble stečaje dok talasi zapljuskuju i palmini listovi hlade u znanju da je sve to definitivno zasluženo

ne mislim o sopstvenim mislima dovoljno jer je to još samo jedna misao indeed, šta se onda dešava kada objekti bivaju u prekidu absorbovani sa subjektom u jednoteistu stvar koja ne napusta universalni zoom

hmmmm mnogo šta je prolazno jedino fakt da jesmo je nepokolebljiv, i tako to ide, napakuje se natrag bez specifičnih intervencija realnost, uz primesu iluzije jer ne mogu jedno bez drugog afterALL,

njam njam njamiii i njaaaaaam &

volim sto sam sam jer me nije blam, ne ispunjavam ulogu u drustvu kao primeran član, ali tu je hram, i sveća i molitva, da uteši zalutala srca u poznim fazama odricanja od svega propadljivog i ovozemaljskog što nikada nije bilo naše i sa čime ionako ne idemo natrag crvima,

ne mislim da postoji jedan odgovor / istina ...otuda mnoge spise, stavki u jevanđelju i kojekakvih zapovesti

um kao takav je prividno odvojena jedinka koja hoće da saznaje je u samoj svojoj srži zasnovan na pluranosti, raznolikosti, jer bi ga beskonačna unija samo nepovratno usisala

možda uopšte i nije poenta shvatiti to nešto što vrvi da se obuhvati ali je lepo pokušati izreći neizrecivo, u tome je čar umetnosti poezije itd. poneko i na taj nacin potkrivenom namerom/delom pokusava da zadobije monetarnu vrednost, zbog čega??? da bi očito ne uživao u tom procesu nego nekom sledecem 🤡

volim vas sve redom ali nzm da li vas razumem uopšte, ooo moji najblizi ortaci koji se grozite pokušaja, da to postignem, pokušaj da skontam odakle polazite, nego bi ste radije da o tako ležarno i bezbrižno kao klinci lutamo nalik zvezdi padalici na prostranom nebu i da se zanosimo u iskusenjima kao prvog puta

čudnovato jezivo i beskrajno se osecam kada prekinem da uživam u porocima kojima se vraćam iz tuge i dosade neznajući kako da povedem ostale proročki preko reke, možda sam se približio obali a da nisam zapravo završio na drugoj strani cinjenicom da mećem subtilnu dvodimenzionalnu hijerarhiju višeg i nižeg, pa nisam ništa bolji od hrišćanina oni primerni to makar rade pretežno u rezervisanim okolnostima

CETINJARIJE, NJEGOŠEVA NAGRADA 2023.

Piše: Božidar Stanišić Tamo nisam odavno, ali me poneko od prijatelja i školskih drugova nađe i ovdje, u mom friulskom zakutku, nerijetko me podsjećajući da se štednjaci u književnim kuhinjama tamo nikako ne gase, nit kuhari idu na spavanje. Tako sam, putem linka iz Vijesti1, nedavno saznao da su “Drago Jančar, Dubravka Ugrešić i David Albahari ušli su u najuži izbor za ovogodišnju Njegoševu…

View On WordPress

Gospođa Vera začepila usta svima koji pljuju ‘paradajz’ turiste: Cijela Srbija bruji o njezinim riječima

Gospođi Veri s Twittera ovog su ljeta “pale rolete” na oči kada je ponovno na portalima ugledala pojmove “paradajz turist” i “pašteta turist”.  Vani je vruće, cijene divljaju kao nikad, a onda si neki ljudi uzimaju za pravo da vrijeđaju one koji si jedva jedvice uspijevaju priuštiti tjedan dana ljetovanja jer ne troše kao da nema sutra. Uzela je bijesna Vera tipkovnicu u ruke pa prosipala sav svoj gnjev, što su naravno prenijeli srbijanski mediji. A ima li Vera pravo ili ne, prosudite sami, jer prenosimo sve što je poručila: “Domaćini ih se gade, najradije bi da im ne dolaze nikako. Mrze ih kad rašire peškire, a ne legnu ispod suncobrana i ne izležavaju se po ležaljkama (može za 20 eura, a nađe se i za 15) koje su za njih prostrli domicilni poduzetnici zauzimajući cijelu plažu i more uz nju, i kamenčiće i pijesak i stijene, koje je stvorio baš njihov deda i sve to tu i postoji isključivo da bi oni zaradili; opće dobro je glupost koju je izmislila bijedna sirotinja.

Neopisivo uvredljiva mržnja

Bijesno komentiraju: Oni (tzv. paradajz turisti) ‘NEĆE dati 15 eura… guraju svoje peškire, ostaju cijeli dan na plaži s torbama hrane i frižiderom’. Neopisivo mi je uvredljiva ta mržnja prema ljudima koji imaju malo para, obično s mukom skupljenih, ali veliku želju da budu s djecom ili bez njih blizu mora 10-ak dana. Ti turisti nikom nisu ukrali to malo para, nikog ne diraju, nikog ne vrijeđaju ni povređuju, nisu kriminalci. Istina je da poneko galami, nepristojno se stiska uz vas, voli da dijeli svoj muzički ukus s ostalima ne pitajući za dozvolu, ali takvih uvijek i svuda ima, u mom susjedstvu, na bezmornom terenu, i to više nego što bih voljela, a siromaštvo im nije životni predznak. Siromaštvo se ovim posjetiocima morskih krajeva, ipak, uzima kao smrtni grijeh, na njih se gleda kao na zločince bez presedana. ‘Paradajz turisti’ svakodnevno povrjeđuju sitne duše poštenog domaćina, njegova očekivanja da brzo i lako zaradi na onome što mu je (slučajno) dato rođenjem na takvom geografskom položaju, koje, čini se, i postoji na ovom svijetu upravo da bi on zaradio novac.     Nije to najveći problem, niti moj niti sadašnjeg društva, i nisam ni sigurna zbog čega se uznemirim kad čitam svu tu gorku pljuvačku izlivenu po našim spremačicama, vozačima, radnicima na građevinama, osiromašenoj srednjoj klasi i ostalima kojima je put na more teško dostižan, a tako željen cilj za kratko ljeto u dugačkoj mučnoj godini, u sumornoj i mučnoj Srbiji.” Dnevno.hr Image by Studio_Iris from Pixabay       Read the full article

Poneko for her birthday back in August. 

Procvjetao jaglac usred govana

Tratina Šećem tratinom nedaleko od moje kuće. Sočna vlažna nekošena trava, cipele su već upile preostale kapi kiše s vlati trave. U gustoj i neodržavanoj travi, pokoji jaglac, poneko pseće govno što zamaskirano u dubokoj travi čeka sretnika da ugazi. Nekoliko dobro odjevenih besposličara na livadi šeće svoje kerove. Svaki je najmanje pola metra visok, niti jedan nije na vezici. Neki od njih,…

View On WordPress

Otvoren Sajam građevinarstva, a uz njega i Sajam hortikulture

Pod sloganom “Gradimo pametno” i uz učešće 430 izlagača danas je na Beogradskom sajmu otvoren 47. Međunarodni sajam građevinarstva koji će trajati do 27. aprila. U šest hala i na otvorenom prostoru Beogradskog sajma, predstavljaju se svi segmenti građevinske industrije i najuspešniji predstavnici iz svih oblasti građevinarstva. Sajam je otvorio Goran Vesić, ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u Vladi Republike Srbije. Uz Sajam građevinarstva danas je, pod sloganom “Bašta u srcu gradu”, otvoren i 28. Međunarodni sajam hortikulture BeoPlantFair, uz tri tematske izložbe. Mada se u trenutku poneko iznenadi spajanjem ove dva sajma u isti termin, ipak je jasno da se dve delatnosti u pojedinim svojim segmentima prepliću, što je najočiglednije u uređenju i opremanju prostora. Sajam hortikulture (na otvorenom prostoru i u hali 1) već po tradiciji okuplja ljubitelje prirode, zelenila i najraznovrsnijeg cveća, i donosi inspiraciju za uređenje zelenih površina, terasa, balkona i bašti. Na ovoj manifestaciji u ponudi je bogat izbor sadnica najlepšeg cveća, četinara i ukrasnog bilja, kaktusa, sezonskog cveća, začinskih i aromatičnih biljaka, uz mogućnost kupovine direktno od proizvođača. Cena jedinstvene ulaznice za oba sajma (građevinarstva i hortikulture) je 500 dinara, grupne ulaznice 300 dinara (za grupe veće od 20 osoba) i grupne ulaznice za učenike i studente 200 dinara.

Foto: Momčilo Karan