Pomračenje  je film u kome niko ne zna šta će tu, ali svako ima posao baš na tom mestu i čvrsto ga se drži, čak i uživa u njemu. Teško da bi se mogao naći bolji opis naše sadašnje izgubljenosti u svetu i svemiru od ovog uživanja u potpunom pomanjkanju bilo kakvih realnih repera u svom ponašanju, bilo kakvih vrednosti kojih se valja držati, uz očigledno uživanje u samima sebi i u trenutku u kome smo, jer nam ništa drugo nije ni preostalo. Novo, informatičko društvo zapravo je već opisano u svoj svojoj moralnoj dekodiranosti i sudbinskoj relativnosti, filmom koji je samo naizgled davao priliku njegovom stvaraocu da nadmaši strukturalna poigravanja Alaina Resnaisa iz Hirošimo, ljubavi moja  (1959) i Prošle godine u Marijenbadu (1961). Umesto modernističkog remek-dela kakvo se očekivalo, Antonioni je stvorio metafizički filmski spomenik, koji nas vraća na praizvorna pitanja moralnosti. Sve je ovo potcrtano čistom lepotom i prigušenom erotičnošću glavnog ženskog i muškog lika, koji se sve vreme ponašaju kao da nešto treba da se desi, ali ni oni sami ne mogu da se sete šta, a uz to ima i zabavnijih stvari na ovom svetu. Pomerene, apsurdne situacije obiluju duhovitostima nalik na Kafkin humor, posebno kad se naši junaci posle bavljenja na ulicama i u kućama iz kojih je jako sunce i svetlo oteralo sve žive, dakle usred visokourbanizovane pustare, iznenada i bez razloga nađu na pomahnitaloj berzi, u kojoj Delon odmah krajnje žustro i vrlo uspešno uzima učešće, mada sa berzanskim transakcijama nema nikakve veze; još je zabavniji susret dvoje mladih koji pričaju na nekoj lepo uređenoj ulici, uokvirenoj zelenim površinama, a iza njih lagano prolazi, neznano otkud, sportska kočija za konjske trke sa džokejom u punoj opremi. Umesto simbolike, u ovom treba videti mali vic i svima će biti jasno da se takve sitne apsurdnosti dešavaju svakodnevno i boje naš svakidašnji život. Upravo je životnost drame koju i ne znajući preživljavaju junaci, ovekovečena u veličastvenom finalu Pomračenja , finalu koje nas odvodi iza one strane filmske, pa dakle i životne priče, kazujuću nam da sve to možda i nema smisla, ali straha svakako ima. Strah od posledica, bilo kakvih posledica, tako praiskonski moćno progovara sa platna kroz kadrove pomračenja da nas vraća na najprimitivnije početke moralnosti, suočivši nas sa našom besvesnošću, kroz neobjašnjiv strah od mraka.

MICHELANGELO ANTONIONI - “Pomračenje” kao prikaz informatičke pustinje   Šake pune crnog sunca

Dragan  Ambrozić- filmski esej za Popboks  26.05.2005

74. godišnja izložba članova HDLU-a Rijeka

U riječkoj Galeriji Juraj Klović od 22. prosinca 2020. do 21. siječnja 2021. godine može se razgledati 74. godišnja izložba članova riječkog ogranka Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU-a), kojom se tradicionalno predstavlja njihovo recentno stvaralaštvo.

Godišnja izložba HDLU-a Rijeka i ove, 2020., godine slijedi svoj tradicionalni put. Iako kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa onemogućava normalan rad, izložba je priređena, ali bez svečanosti otvorenja, okupljanja i druženja po kojem je ona uvijek bila prepoznatljiva. Teškoćama usprkos, za izložbu se prijavilo 48 vizualnih umjetnika sa svojim recentnim radovima, mnogima nastalima upravo u trenucima novonastalih okolnosti.

Složeni pluralizam osobnosti i nadalje je vidljiv, uglavnom su to već Rijeci poznati autori no javljaju se i neka nova imena, svježe i zanimljive osobnosti. Rezultat je heterogen, spoj raznolikosti, suprotnost stilova, tehnika i izraza koje je nemoguće, to jest, nepotrebno, pomiriti i objediniti. Svaki je rad djelo za sebe i kao takvo predstavlja umjetnika koji ga potpisuje, svjedočeći tako vrijednosti i nastavljajući svoju umjetničku praksu u cjelini. Rad na izložbi predstavlja samo naznaku, notu koja potiče znatiželju u sagledavanju kompleksnosti sveukupnog stvaralaštva predstavljenog umjetnika.

Ove godine selekciju, kao i sam postav izložbe napravili su članovi Umjetničkog savjeta:  Zdravko Milić, Dražen Filipović Pegla i Borislav Božić. Selekcija se odnosila na izbor radova  i nastojanja isticanja  autonomnosti individualnih identiteta, njihove tehnike, stilova i izričaja te je išla u korist kreativnosti i kvalitete. Nakon tako zacrtane selekcije, rezultat je zanimljiv, uspješan u svojoj zamisli da predstavi cjelinu, više ili manje međusobno ujednačenu. Jer, objedinjeni i prezentirani tu svi zajedno, umjetnici različitih koncepata, poetika, čak i generacija uspijevaju u predstavljanju duha vremena i mjesta. Zajedništvo različitosti, spoj suprotnosti i  energija svakog zasebnog tvori jedan specifičan i zanimljiv ritam te izložba pruža živost, donosi dinamiku i razumijevanje otkrivajući bit postojanja Udruge.

Na izložbi sudjeluju: Miranda Bačić, Domagoj Barić, Toni Belobrajdić, Borislav Božić, Barbara Cetina, Jelena Cetinja Vukelić, Lea Čeč, Karlo Dragan Došen, Alma Dujmović, Dražen Filipović Pegla, Gea Golović, Silvia Golja, Mirta Grandić, Ana Grubić, Igor Gržetić, Edi Gustin, Želimir Hladnik, Ana Hrćan Šojat, Egon Hreljanović, Dario Jurjević, Dubravka Kanjski, Boris Kačić, Vitomir Kelava, Matko Kezele, Branko Jani Kukurin, Dalibor Laginja, Branko Lenić, Emil Mandarić, Tatjana Masterl, Mirjana Marušić Gorska, Dora Mihaljević, Eda Mihovilić, Miomir Milošević, Ivica Nikolac, Ambroz Oroši, Tea Paškov, Željan Pavić, Tanja Pećanić, Zvonimir Pliskovac, Georgette Yvette Ponté, Luisa Ritoša, Boris Roce, Darija Stipanić, Miljenka Šepić, Alen Šimoković, Aleksandar Tomulić, Lena Ternovec i Istog Duško Žorž.

Izložba se može pogledati radnim danima od 10.00 do 13.00 i od 17.00 do 20.00 sati te subotom od 10.00 do 13.00 sati.

Katalog: 74. godišnja izložba članova HDLU-a Rijeka

As part of the Culture Under Attack #exhibition - a very special cultural event - Rebel Sounds Live #Belgrade: Dragan Ambrozic, @gordanpaunovic and @tijanatt performing and talking at @imperialwarmuseums in #London about the beginnings and developments of rave and club #culture in #Serbia. #art #music (at Imperial War Museum London) https://www.instagram.com/p/B5NsjJ0Jcc1/?igshid=1srej7qzyt10w