#Miroslav Lazanski | Explore Tumblr Posts and Blogs

mozgoderina · 7 years

Text

Virtuelni intelektualac kao agent virtuelnog kapitala

Ako je slobodno tržište jedini cilj naše vladajuće elite, „pri čemu istinski tržišni kriteriji, zapravo, i ne postoje“[1], postavlja se pitanje svrhe intelektualne elite koja tradicionalno brani društvo od pogrešnih i opasnih ideja. Gde su, dakle, danas intelektualci ?

Profesor Noam Čomski, verovatno najveći intelektualac našeg doba, možda ponajbolje određuje ovaj socijalni sloj u tekućim istorijskim okolnostima. „Za klasu intelektualaca se pretpostavlja da je dobro istrenirana i toliko dobro indoktrinirana da im bič više i ne treba. Oni spontano postupaju na način koji je od koristi spoljnim interesnim silama, a nisu ni svesni šta rade i pri tome su još uvereni da rade pošten, predan posao.“[2]

Imperijalistička globalizacija nije istorijska novina. Ona je pravilo koje se materijalizuje u trenutku kada jedna civilizacija doživi vrhunac koji je ujedno i početak grčevitog pada. Nove su samo metode. Ovovremenska globalizacija procesom apstraktne ekonomske integracije razbija međuzavisnu, organsku, kosmičku sliku sveta, i taj zadatak ostvaruje efikasno. Svaka ljudska delatnost je izdvojena, apstrahovana, specijalizovana. Svet se nazire u razbijenim segmentima.

Kratkovidost savremenog čoveka poprima razmere kataklizme. Nesposoban da sagleda ustrojstvo sveta, i svoju ulogu u opštoj fragmentizaciji, izmiče mu i vizija (neizvesne) budućnosti. Sveobuhvatna konglomerizacija potire sveobuhvatnu svest. Virtuelni intelektualac poput babice pomaže u porođajnim mukama novog, virtuelnog društva. Ishodi globalizacije su neizvesni. Izvesno je samo da se neće poklopiti sa proklamovanim ciljevima. U takvoj istorijskoj klimi, nezahvalno je davati dugoročne prognoze. Stoga je virtuelni intelektualac sve manje socijalni dijagnostičar i terapeut a sve više anesteziolog.

Intelektualci su idejno osetljiv sloj, to je prethodnica društva koja prva usvaja novu ideologiju, te prva i gubi sveobuhvatnu svest. „Uloga inteligencije uvek se sastojala u uspostavljanju veze i posredovanju između starih i novih vlastodržaca.“[3] Virtuelni intelektualac prihvata, brani i promoviše nametnuto stanje stvari, te stoga suštinski ne živi u problemima svog vremena, jer u mislima više ne ide ispred njega. On reklamira idejne proizvode sa isteklim rokom trajanja. Aktuelni intelektualac je dodatno obesmišljen levitiranjem u civilizacijskom vakuumu, na međi epoha. Kako bi njegovo mišljenje bilo bez sudbonosne vizionarske težine, idejni repertoar je unapred sužen. Oslobođen odgovornosti za posledice virtuelnog ideološkog izbora, on zrači optimizmom koji se danas retko susreće. Takav entuzijazam je inspirisan čudesima virtuelnog sveta. Naizgled osavremenjen, on lajkuje, tvituje i bloguje. Otud sposobnost da nas privremeno opčini u vremenima bez duhovnog poleta. Ukratko, on igra po novim pravilima – isključivo u sopstvenom materijalnom interesu, i svojim primerom uči tome i druge.

Naši virtuelni mislioci su zagovornici apstraktnog ekonomskog napretka, progresa i rasta, modernizacije, automatizacije i birokratizacije, i zato je “normalno” da oni unižavaju sve ovdašnje poredeći ga sa nedostižnim uzorima liberalizovanih država prvog sveta. Njihova snaga pre svega pogoduje prolaznim (pomodnim) stvarima, aktuelnim temama i dnevnoj politici. Svet je u neprestanoj žurbi, te i oni žure da ga sustignu. Spori ostaju poput „divljači ubijene na auto-putu globalnih investicija“ (Tomas Fridman). Jedino intelektualci spremno prihvataju konstantne reforme. Promena je jedina nepromenjiva stvar u virtuelnom svetu.

Sebični, apstraktni, ekonomski mentalitet oblikuje i pojedinca i kolektiv. Svaki nesebični impuls, ugušen je opštom nevericom. Oni koji drugačije misle „izabrali“ su da se povuku, nakon što su obesmišljeni, ismejani, marginalizovani. Koncentracijom virtuelnog kapitala, i spremnošću da u datom momentu na datom mestu svojim prilivom obesmisli sve, sprečava se svaki oblik drugačijeg promišljanja. Virtuelni intelektualac je sveštenik virtuelnog kapitala. On blagosilja apsolutnu nadmoć ekonomije u svim oblastima savremenog života. Najveća sloboda virtuelnog intelektualca je sloboda od odgovornosti za druge. Najveći strah je opravdana i neprestana bojazan od prestanka angažmana. Moć virtuelnog kapitala je neprikosnovena i sve više samodovoljna.

Vraćajući svoj „patriotski dug“ društvu, virtuelni intelektualci u opštoj apatiji traže slobode za marginalizovane grupe. Oni su idealni agenti fragmentacije. Zapravo su i muškarci i žene, i stari i mladi, i homoseksualci i vegetarijanci žrtve iste nemani - virtuelnog transnacionalnog kapitala. On vlada svim aspektima naših života a navodne slobode traže se samo u okviru onoga što diktiraju gvozdeni zakoni apstraktne ekonomije. Seksualno ste slobodni, slobodni ste da verujete u vanzemaljce. Slobodni ste da do kraja života svakodnevno jedete isključivo žutu hranu, ako vam se to dopada. No, niste slobodni da svojoj porodici i sebi obezbedite kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, kvalitetno obrazovanje i pristojna primanja.

Virtuelni intelektualci su integralni deo sistema, bez želje za promenom, bez sopstvene vizije budućnosti i bez vere u snagu nezadovoljne društvene većine koja je suštinski – marginalizovana.

[1] Miroslav Lazanski, Kapitalizam na srpski način, Politika ONLINE, objavljeno: 26.01.2013.

[2] Noam Čomski, „Propaganda i javno mnjenje“, 2004, Rubikon, Novi Sad

[3] Maršal Mekluan, „Poznavanje opštila – čovekovih produžetaka“, 1971, Prosveta, Beograd

Pripovedio i grafički opremio: Jovan Pavlović. Pedagoški nadzor: "Nije NATO sve što sija". Ilustracije: (1) Mattias Inks - "Psyche Driller". (2) Stéphane Halleux - "Contrôleur Aérien". Leather, metal, wood pulp, recovered materials. (90 x 61 x 428 cm).

Oštrim perom, MozGoDERoM:

[ Banana kriticizam: anti-propaganda sa istog štanda ]

[ Стара криза у новом оделу ]

[ PressPausePlay: Na klik mišem od kraja kulture ]

#članci #portfolio #ekonomija #politika #društvo #demokratija #tehnika #vlast #kritika #mentalna higijena #oštrim perom mozgoderom #mattias inks #stéphane halleux #nspm

3 notes · View notes

awesomepythagoras · 7 years

Text

Kao po nekom nepisanom pravilu, poslednjih dana maja uhvati me neka nervoza, lagana, ispod kože, naizgled nepoznatog razloga. Ja se pravim da ne znam o čemu se radi i tih dana se razvlačim po kafićima željno iščekujući prve dane juna sa kojima će se i ovaj glupi osećaj u stomaku povući.

Davnog 27. maja 1941.u Solunskom zalivu je potonuo brod Helena Kanavarioti sa jugoslovenskim oficirima naletevši na minu. U ovoj najvećoj pomorskoj nesreći vojske Kraljevine Jugoslavije od 505 vojnika koji su bili na brodu život izgubilo 214 vojnika dok je njih 289 preživelo. Franja Ozimić, kapetan, rodom iz Maribora,sa stanom u Bitolju, nije preživeo. Baka Arta Ozimić, koju su u pola noći probudili sa lošom vešću, sa mnogim ženama vojnika je fijakerom došla iz Bitolja do Soluna. Pričala mi je kasnije da je voda izbacila dedinu šaku i ona prepoznala venčani prsten pa ju je ljubila.. ” Neke manje srećne ni to nisu našle” znala je da kaže zamišljeno gledajući kroz prozor na Skerlićevu ulicu.

Telesni ostaci stradalih na brodu Helena Kanavarioti pokopani su na srpskom vojničkom groblju Zejtinlik. Kada sam 2001. godine došao i čika Đorđu rekao da mi je deda bio na ovom brodu, uhvatio me je pod ruku s razumevanjem:

– A, oni bili junaci.Junaci, da…Ajde pri dedu, porazgovaraj s njega. Pošao sam za pokazanim prstom i našao se iznad velike ploče koja je obaveštavala ko je ispod nje. Deda i unuk prvi put na istom mestu posle 60 godina. Šta se u tim trenucima govori? Valjda ono što ti je na srcu. To je izašlo iz mene:

– Deda, u najboljem si društvu…

Čika Đorđe me je sačekao na pristojnoj udaljenosti i blago mi šapnuo:

– Nemoj ti bude tuga, vojnicko je da gine na pravu stranu i za Otadzbinu, majku nasu Srbiju. Na taj brod bio i Vladimir Lazanski, otac na Miroslav Lazanski. – Bio i Franjo Ozimić Pogleda me: – Bio. Aj Bog da prosti, za pokoj duše neumrlim herojima! Prekrstismo se i otpismo malo kajsijevače iz okoline Šapca.

+++.

Dedinom pogibijom počeo je pogrom porodice Ozimić koja je sa mnoštvom porodica iz Bitolja i Skoplja već 1941 godine smeštena u furgone kojima je zadnja stanica bio Niš. Te porodice su smeštene u onom delu Niša koji se danas nalazi oko Doma zdravlja, a oko tadašnjeg bedema gde se i završavao grad…

Jugoslovenska pa ni srpska istoriografija se nisu ni jednom jedinom knjigom odužile spomenu na ove vojnike kraljevine Jugoslavije. Ali je zato udruženje preživelih, iz godine u godinu, strpljivo i kako treba, opelom obeležavalo spomen na poginule drugove.

Kao što rekoh, to je poslednja knjiga ću napisati…

SLAVA JUNACIMA SA BRODA SVETA JELENA KANAVARIOTI

Brod Helena Kanavarioti, prsten i Ozimići Kao po nekom nepisanom pravilu, poslednjih dana maja uhvati me neka nervoza, lagana, ispod kože, naizgled nepoznatog razloga.

0 notes

balkantimes · 4 years

Photo

Otvorena najveća izložba oružja na svijetu

MOSKVA - Šesti Međunarodni vojno-tehnički forum "Armija-2020" svečano je otvoren u vojnom kongresno-izložbenom centru nedaleko od Moskve.

Forumu, između ostalih, prisustvuju i delegacija Ministarstva obrane u Savjetu ministara i Oružanih snaga BiH, koju predvode zamjenik ministra za upravljanje resursima Mirko Okolić i zamjenik načelnika Zajedničkog štaba general-major Gojko Knežević.

Predsjednik Rusije i vrhovni komandant Oružanih snaga Vladimir Putin u video-obraćanju pozdravio je učesnike i goste foruma "Armija" i Međunarodnih vojnih igara, ističući važnost izgradnje povjerenja u sferi bezbjednosti i vojno-tehničke saradnje, kao i potrebu zajedničkog traženja odgovora na nove izazove.

"Glavno je da takmičenje doprinosi jačanju mira i međusobnog razumijevanja između država i naroda", naglasio je Putin.

On je rekao da Vojne igre već nekoliko godina doprinose jačanju prijateljskih veza i otvorenoj prijateljskoj razmjeni iskustava, prenosi "Sputnjik".

"Vojnici iz različitih zemalja takmiče se u vještini, rukovanju tehnikom, stepenu obuke i discipline, provjeravaju svoju spremnost za prolazak kroz mnoga ozbiljna iskušenja i izvršavanje postavljenih zadataka u ekstremnim uslovima", rekao je Putin.

Ruski predsjednik je izrazio nadu da će tokom Međunarodnog vojno-tehničkog foruma "Armija-2020" ostvariti i brojne poslovne kontakte.

"Brojni gosti moći će da vide mogućnosti naših Oružanih snaga, upoznaju se sa najnovijim dostignućima domaće i strane odbrambene industrije, sa uspješnim projektima međunarodne saradnje", naglasio je Putin.

Forum "Armija" i Međunarodne vojne igre, otvorio je ruski ministar odbrane Sergej Šojgu, koji je istakao da je forum postao najveća izložba oružja u svijetu.

On je naveo da je na događaj došlo više od 90 delegacija kako bi vidjeli dostignuća ruskih oružara i sve ono što ruska vojna industrija može da uradi.

Ceremoniji otvaranja prisustvovala je i srpska delegacija koju, između ostalih, čine načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Milan Mojsilović i ambasador Srbije u Moskvi Miroslav Lazanski.

U forumu učestvuje oko 1.500 kompanija, koje će predstaviti više od 28 hiljada eksponata, oružja, vojne i specijalne tehnike.

Ove godine se održava na oko 70 lokacija u različitim regionima Rusije, a glavni program se održava u parku "Patriot", na vojnom poligonu "Alabino", aerodromu "Kubinka" i jezeru Komsomoljsko.

Tokom sedam dana trajanja foruma planirani su statički i dinamički prikazi vojne tehnike i oružja.

#multimedija #ruski #armi #moskva

0 notes

interkomitet · 4 years

Text

Vladimir Putin received letters of credence from 23 newly-appointed foreign ambassadors

Meehan (Australia), Lotfi Bouchaara (Kingdom of Morocco), Zhang Hanhui (People’s Republic of China), Malena Mard (Kingdom of Sweden), Geza Andreas von Geyr (Germany), Brian McElduff (Ireland), Miroslav Lazanski (Republic of Serbia), Sadasivan Premjith (Republic of Singapore), Eat Seyla (Kingdom of Cambodia), Ekaterini Nassika (Hellenic Republic),Abdulrahman Hamid Mohammed Al-Hussaini (Republic of Iraq), Mohamed Sherif Kourta (People’s Democratic Republic of Algeria), Dulamsuren Davaa (Mongolia), Tarak ben Salem (Republic of Tunisia), Kazem Jalali (Islamic Republic of Iran), Kamrul Ahsan (People’s Republic of Bangladesh), Deborah Jane Bronnert (United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland), Si’alei van Toor (New Zealand), Alison LeClaire (Canada), Pierre Levy (French Republic), John J. Sullivan (United States), Efrain Villarreal Arenales (Republic of Panama) and Yermek Kosherbayev (Republic of Kazakhstan).

* * *

President of Russia Vladimir Putin: Colleagues, ladies and gentlemen,

I would like to welcome you in the Kremlin at this ceremony to present your credentials and to congratulate you on officially commencing your diplomatic activities here in Russia.

You have an important and serious mission: to promote the development of comprehensive relations between the countries you represent and Russia. We proceed from the fact that you will be responsible for expanding our political dialogue and trade and economic ties as well as deepening cultural exchanges and promoting people-to-people contacts. And we are sincerely interested in making your embassies’ work in these key spheres successful. You can always count on the help of the Russian official agencies as well as businesses and civil circles. All your useful endeavours will definitely be supported.

This year marks the 75th anniversary of the end of WWII. In May we invite foreign leaders and delegations to attend celebrations marking the great Victory in Moscow to commemorate the memory of millions of victims, pay tribute to the veterans and show our committal to the ideals of peace, freedom and justice. The victor countries, members of the anti-Hitler coalition, made these ideals the foundation of the post-war world order embodied in the United Nations Charter 75 years ago.

Unfortunately, nowadays humankind is coming ever closer to a dangerous line. Regional conflicts are multiplying, the threats of terrorism and extremism are growing and the arms control system is being uprooted. The global economy is also unstable.

Ladies and gentlemen,

Today’s ceremony is attended by the heads of diplomatic missions of 23 countries of Europe, Asia, Africa, America and Australia. By tradition, I would like to say a few words about our bilateral relations.

Russia favours pragmatic and business-like cooperation with Australia. We are giving support to the business circles of both countries in their effort to implement mutually beneficial joint projects and are facilitating the expansion of humanitarian contacts.

We are satisfied with the present state of collaboration with Morocco. Our states have achieved decent results in mutual trade, agriculture, and deep-sea fisheries. There are opportunities for advanced Russian technologies and R&D results to reach the Moroccan market.

Our relations with the People’s Republic of China are at an unprecedentedly high level. In fact, this is a comprehensive strategic partnership. Bilateral trade is consistently being built up. The Power of Siberia gas pipeline has been put into operation. Ties in the field of defence and military-technical cooperation are developing successfully. In April, we are planning to launch the Russian-Chinese cross Year of Scientific, Technological and Innovation Cooperation. Our two countries coordinate their positions on key global and regional problems and work in unison at international organisations and associations, including the UN, BRICS, and the Shanghai Cooperation Organisation. China and all of us have come face to face with the threat of the coronavirus. Leaders of the PRC have been taking resolute and energetic measures to halt the epidemic. We are ready to render help and every kind of assistance to the friendly Chinese people.

We are keen to promote cooperation with Sweden in the spirit of good-neighbourliness and mutual respect. Held in St Petersburg last year, our talks with Prime Minister Stefan Löfven have confirmed that our two countries have the capacity for invigorating our economic, cultural and humanitarian contacts and for joint work on matters related to the Baltic Sea and other regional affairs.

Russia attaches much importance to promoting constructive collaboration with the Federal Republic of Germany. We regularly discuss with Ms Chancellor Angela Merkel current international and bilateral issues. We have supported the idea to hold a conference on a Libyan settlement in Berlin and participated in it in the most pro-active manner. Russia and the FRG are intensifying their mutually beneficial cooperation in trade, investment, and energy, and we intend to continue this joint positive work.

Russia and Ireland are striving for closer trade and economic cooperation, including in high technology, innovation and agriculture. There are opportunities for bilateral cooperation in education, culture and similar areas.

Russia and Serbia are linked by a strategic partnership that relies on traditions of friendship and the cultural, spiritual and historical affinity of our fraternal peoples. Last December, meaningful talks were held with President Aleksandar Vucic in Sochi. Important agreements were reached on bilateral cooperation in an entire range of areas: the economy, trade, the power industry, culture and coordination on regional matters. Russia is doing much to help maintain the situation in the Balkans stable and safe. We want Belgrade and Pristina to reach a mutually acceptable solution to the Kosovo problem on the basis of UN Security Council Resolution 1244.

Singapore is Russia’s highly promising partner in the Asia-Pacific Region. We appreciate our political dialogue that is actively promoting practical cooperation. The implementation of the free trade agreement signed by the Eurasian Economic Union and Singapore at the end of last year is designed to give an impetus to mutual trade and investment growth. We hope to conclude a Russia-Singapore bilateral agreement on services and investment.

We are friends and partners with the Kingdom of Cambodia. We are interested in further developing our relations in diverse areas, including politics and security, trade and investment, as well as educational and other people-to-people exchanges.

I am convinced that the further development of relations between Russia and the Hellenic Republic meets the interests of our states and certainly aligns with the centuries-old traditions of friendship and mutual affinity between our nations. In addition to our cooperation in politics, the economy and the power industry, there are good opportunities for expanding our contacts in tourism and culture. In this context, I would like to mention the current Cross Year of Language and Literature.

Russia and Iraq have accumulated a wealth of experience of mutually beneficial cooperation in many spheres, including the fuel and energy sector. Russia firmly stands for the preservation of Iraq’s sovereignty and territorial integrity and has helped to ensure Iraqi security. We believe that efforts towards internal political stability in Iraq should be taken within the framework of a broad national dialogue based on respect for the interests of all citizens, regardless of their ideological beliefs and ethnic and religious backgrounds.

Russia has strong and friendly ties with Algeria. The presidential election held there late last year was a big step towards political and social reform in your country. We support Algeria’s balanced policy in international and regional affairs. We see good possibilities for building up our economic and military technical cooperation and for coordinating our efforts in the interests of stronger stability and security in North Africa and the Sahel-Saharan zone. I recently had a short conversation with your President in Berlin. I hope to see him in Russia soon.

Mongolia is a good neighbour and a tried and tested friend. Last year Russia and Mongolia celebrated the 80th anniversary of victory in the Battle of Khalkhin Gol and signed a termless Treaty on Friendly Relations and Comprehensive Strategic Partnership. We consider it reasonable to complement our close political interaction with practical projects in trade, investment and humanitarian spheres. We are satisfied with the development of the trilateral Russia-Mongolia-China dialogue. We would like to see Mongolia more actively involved in operations of the Shanghai Cooperation Organisation as well.

We are resolved to further strengthen bilateral cooperation with Tunis, which is among Russia’s traditional partners in the Middle East and North Africa. We are ready to work together on current regional matters, including a settlement in Libya.

Russia enjoys friendly and mutually respectful relations with Iran. Major bilateral projects in the energy sector, including nuclear energy, in railway transport and other sectors of the economy are steadily expanding. An interim agreement to create a free trade area between Iran and the EAEU came into force in 2019 and gave an additional boost to Russian-Iranian trade and investment relations. We plan to promote cooperation with Iran in fighting international terrorism, coordinate our actions as part of the Astana process and facilitate a settlement in Syria. Russia will continue to make efforts to preserve the Joint Comprehensive Plan of Action for the Iranian nuclear programme. We believe this international agreement is critically important for global and regional stability.

Russian-Bangladeshi ties are quite dynamic. Trade is up, and a major project to build Bangladesh’s first nuclear power station, Rooppur, is in progress. Given the proximity of our respective states’ approaches to most pressing regional problems, we look forward to continuing close cooperation at the UN and other multilateral organisations.

The current state of relations between Russia and Great Britain can hardly be considered satisfactory by either side. We are convinced that restoring a mutually respectful political dialogue, strengthening trade and economic exchanges, and building up cultural and people-to-people contacts is in our common interest. We are ready for this.

We stand for promoting Russia-New Zealand ties in trade, investment and culture. We find it useful to interact on international issues, including counterterrorism, climate change and research in the Antarctic.

We are open to cooperation with Canada based on mutual respect for and consideration of each other’s interests. Canada and Russia are neighbours in the Arctic and share common responsibility for ensuring the sustainable development of this vast region, preserving the traditional way of life of the indigenous peoples and taking good care of its fragile ecosystem.

France is one of Russia’s key international partners. We maintain contacts with President Macron, hold regular meetings, discuss issues such as a settlement in Libya, Syria and the Middle East in general, and interact on the Ukraine crisis within the Normandy format. At a bilateral summit held in Fort de Bregancon last August, we agreed to work jointly on ensuring stability and security in Europe. Economic ties between Russia and France, including in industry and energy, continue to expand. On January 16, the Russian Seasons festival opened in France. It is designed to promote friendship and mutual understanding between the peoples of our countries.

Global peace and security largely depend on the state of relations between Russia and the United States, as well as on their stability and predictability. We are convinced that these relations should hinge on the principles of equality, respect for sovereignty and non-interference in each other’s domestic affairs. We are ready for detailed dialogue with the American side, including on arms control and strategic stability, the fight against terrorism and the peaceful resolution of regional crises. For us, it is absolutely obvious that resuming constructive bilateral collaboration meets the interests of Russia, the United States and the entire world.

We advocate the further development of ties with the Republic of Panama, efforts to streamline the legal framework, cooperation and expanded contacts on the economic agenda. We will continue to encourage educational exchanges and help train specialists for Panama.

Relations between Russia and Kazakhstan are an example of reliable strategic partnership and allied cooperation. Bilateral collaboration is based on solid historical, cultural and spiritual bonds between our nations. We appreciate the current level of trust and collaboration with the leaders of Kazakhstan. Last year, we held nine meetings with President Kassym-Jomart Tokayev. And, of course, we maintain close contacts with our good friend Nursultan Nazarbayev. Sustainable integration within the Eurasian Economic Union continues to develop largely through joint efforts of Russia and Kazakhstan. Trade and economic relations between our countries are expanding in all areas, including in industry, energy and investment. Russia and Kazakhstan closely coordinate their approaches to matters on the international agenda. It is common knowledge that our Kazakhstani partners provided a venue for launching the Astana negotiating process to achieve a Syrian peace settlement.

Ladies and gentlemen,

Intensive but highly interesting work awaits all of you. I hope that you will be able to get to know Russia better, feel its pulse and watch our country accomplish important and ambitious tasks of political, economic and social development. I also hope that you will provide real assistance in expanding bilateral ties between Russia and the states you represent and will facilitate stronger friendship and mutual understanding between our nations. I wish you every success and all the best.

http://interkomitet.com/news-of-the-day/vladimir-putin-received-letters-of-credence-from-23-newly-appointed-foreign-ambassadors/

0 notes

mimora47 · 6 years

Link

Piše: Miroslav Lazanski Pre nekoliko dana po treći put odgledao sam američki film „13 dana“ sa Kevinom Kostnerom u glavnoj ulozi. Velika raketna kriza oko Kube 1962. godine, Sovjeti su tajno dopremili

0 notes

saznajemozavas · 6 years

Text

NATO redosled poteza za Srbiju: Na kraju puta je — poniženje

Ono što je bilo vidljivo na Briselskom samitu jeste da Rusija i dalje ostaje u fokusu NATO-a, pa u tom kontekstu treba sagledavati i poruke o takozvanom Zapadnom Balkanu, jer je Alijansa našem delu sveta posvetila neverovatnih šest tačaka završnog dokumenta, od ukupno 79. Planovi NATO Alijanse na Balkanu, ali i šire, kao i poruke koje možemo izvući sa poslednjeg samita ove organizacije u Briselu, bile su teme panela „NATO oko Srbije — bezbednost za Balkan ili Alijansu?“, u organizaciji „Geopolitike“ i portala „Fakti“, na kome su govorili profesor Milomir Stepić sa Instituta za političke studije, spoljnopolitički komentator Miroslav Lazanski i Dušan Proroković sa Instituta za međunarodnu politiku i privredu. Poslednji samit Severnoatlantske alijanse u Briselu pokazao je više stvari, kaže Dušan Proroković, između ostalog i to da je cilj SAD da osujeti stvaranje ravnoteže snaga u međunarodnim odnosima. „Kina ima dovoljnu ekonomsku moć, a Rusija dovoljnu vojnu moć da koordiniranim aktivnostima uspostave ravnotežu snaga prema Sjedinjenim Državama. Ukoliko se spreči koordinacija aktivnosti Rusije i Kine, Sjedinjene Države će verovatno u globalnim okvirima ostati kao ubedljivo najdominantnija sila. Taj put sada ide malo kroz provociranje Kine nekim trgovinskim ratom i uvođenjem carina, kao i jednim brutalnim napadom na Rusiju koji se ne odigrava direktnim oružanim sukobljavanjem, jer bi to izazvalo dramatične posledice, već trgovinskim ratom, sankcijama i raznim političkim merama, poput suspendovanja članstva Ruske Federacije u Savetu Evrope, zabranom učešća ruskih sportista na Olimpijskim igrama i tako dalje“, primećuje Proroković. Rusija, kako kaže, i dalje ostaje u fokusu NATO-a, pa u tom kontekstu treba sagledavati i poruke o takozvanom Zapadnom Balkanu, jer je Alijansa našem delu sveta posvetila neverovatnih šest tačaka završnog dokumenta, od ukupno 79. „Oko Srbije se plete jedna politička mreža i za to će u ovoj fazi, barem do narednog samita NATO-a, biti korišćena politička sredstva i u tom smeru će biti instrumentalizovani pregovori između Beograda i Prištine. U tački 61 o Srbiji naša zemlja se ohrabruje da nastavi pregovore sa Prištinom zarad potpisivanja pravno obavezujućeg sporazuma. O nama se govori biranim rečima, ali sve to treba sagledavati ne separatno, već uz osvrt na tačku posvećenu Kosovu. Iz teksta deklaracije ne samo da proističe kako je status takozvane Republike Kosovo rešen, jer nema ni pomena o nerešenom statusu, fusnotama ili Rezoluciji 1244, već se eksplicitno podržavaju vlasti Kosova i navodi kako je razvoj bezbednosnih organizacija na samom Kosovu u interesu i Prištine i celog regiona. NATO nam najavljuje formiranje oružanih snaga Republike Kosovo i taj proces će verovatno biti organizovan pod njihovim kišobranom“, upozorava Proroković. Prema njegovim rečima, za Srbiju je važno da poruke sa briselskog samita shvati realno, bez relativizacije i bagatelisanja. „Za NATO su pregovori sa Prištinom očigledan savršen posao, koji treba da rezultira potpunom legitimizacijom statusa takozvane Republike Kosovo u međunarodnim odnosima, odnosno stolicom u Ujedinjenim nacijama, a zatim bi se ubrzao prijem republike Kosovo u NATO. Paralelno sa tim, rovarilo bi se po Bosni i Hercegovini u cilju smanjivanja uticaja srpskih anti-NATO političara, ali i smanjivanja nadležnosti Republike Srpske. Analizirajući završnu deklaraciju iz Brisela, plan NATO-a je jasan — najpre Republika Severna Makedonija u članstvu NATO-a, zatim takozvana republika Kosovo u članstvu, pa Bosna i Hercegovina u članstvu. Na kraju, u takvim okolnostima, za nekoliko godina ni Srbija ne bi imala previše izbora“, kategoričan je Proroković. Međutim, dodaje, za Srbiju se ništa ne završava zaključivanjem pravno obavezujućeg sporazuma sa Prištinom. „Zapravo, igra za nas tek tada počinje. Posle toga bi zvanični Beograd morao biti kooperativan i oko NATO planova u Bosni i Hercegovini, ali i po pitanju sopstvenog učlanjenja u ovu Alijansu. Onda bismo, kao i netom primljeni Crnogorci, morali sa vojskom u Letoniju, Irak, a možda i na Kosovo, da tamo imamo svoje vojnike u sastavu Kfora, tek da poniženje bude kompletno, a bilo kakvo buđenje racionalne politike do kraja obesmišljeno“, primećuje Proroković. Prema rečima Miroslava Lazanskog, NATO bez Rusije kao svoje članice zapravo predstavlja „Savez protiv Rusije“, pa bi ulazak naše zemlje u Alijansu bio direktan antiruski potez. „Moskva to sigurno ne bi doživela sa oduševljenjem. Oni kažu da nemaju ništa protiv naše želje da uđemo u EU, ali ulazak u NATO nije isto što i ulazak u EU. NATO nije pevačko društvo niti dečiji vrtić, to je jedna vojno-politička organizacija i kada u nju uđete morate da shvatite da ste postali jedna vrsta vojnog protivnika Rusiji. Crnogorci se čude zašto su postali vojni cilj Rusiji… pa zato gospodo što ste ušli u NATO, a ne u pevačko društvo. Naravno da ruske službe posmatraju sve vaše lokalitete vojnog karaktera kao moguće ciljeve, jer će na tim lokalitetima možda sutra biti neki NATO avioni ili brodovi“, objašnjava Lazanski. Eventualnim ulaskom naše zemlje u NATO bila bi, kaže Lazanski, ugrožena srpska privreda koja se snabdeva ruskim gasom, kao i sporazum o slobodnoj trgovini sa Ruskom Federacijom. „Da ne govorimo o psihološko-istorijskom momentu. Mi smo sa Rusijom uvek bili saveznici, nikada nas nisu bombardovali niti ispalili metak. Nije to mala stvar i to u psihologiji naroda igra veliku ulogu, a da ne govorimo o odnosima dveju crkava. Mislim da svaka pametna politika treba o tome debelo da razmišlja — šta bi za Srbiju značio ulazak u NATO i do kakve bi radikalne podele došlo u srpskom društvu. Nije to za igranje i ne možete sve gledati kroz novac. Nije sve u životu novac, ima nešto što je tradicija, istorijska odgovornost i neki moralni stav prema svemu tome. Istorija je vrlo nemilosrdna disciplina i ona to uvek vrati — ko se ogreši, biva kažnjen“, zaključuje Miroslav Lazanski. izvor SPUTNIK.RS Read the full article

0 notes