Tumgik
knjizevni · 11 days
Text
Književnost.org u Top 10 najboljih Ex Yu sajtova
06JAN20123 komentara
od srebrnastopaperje pod KONKURSI, VESTI, NAD RUKOPISOM
Informativni portal za književnost Književnost.org uvršten je u 10 najboljih Ex Yu Web sajtova na najvećem natječaju za najbolje Webove u Hrvatskoj i regiji VIDI WEB TOP 100 za 2011. godinu. Na natječaj se prijavilo oko 2.700 webova, no filtar Stručnog vijeća sastavljenog od profesionalaca iz web industrije nominirao je njih 1.739. U toj konkurenciji portal Književnost.org odnio je laskavu titulu izbora u Top 10 sajtova s prostora bivše Jugoslavije.
Žiri: Odlučio je sadržaj!
Najbolje webove procjenjivao je žiri sastavljen od 60-tak stručnjaka iz raznih područja znanosti, gospodarstva i tehnologije te redakcija i organizacija u Republici Hrvatskoj. Između 1739 nominiranih žiri je birao najboljih 100 hrvatskih i 10 regionalnih stranica u 11 kategorija. Organizatori poručuju da je ove godine žiri imao najteži posao od svih u 13 godina postojanja natječaja Vidi Web Top 100. Postoji veliki broj domaćih webova, no ove je godine po prvi put potpuno došlo do izražaja da dobar web čini njegov sadržaj. Naime, tehnološko znanje, koje je u našem slučaju već prije odredilo Stručno vijeće, jednostavno mora biti zadovoljeno u startu, dok pravu dodanu vrijednost čini upravo sadržaj weba koji privlači posjetitelje. Ukratko rečeno, sadržaj je po prvi put do nogu potukao tehničku izvedbu, a time se povodio i žiri.
Književnost.org: Petu godinu donosimo svježe književne vijesti iz regiona
Ovo je veliki uspjeh za naš portal, poručio je pokretač Književnost.org, Goran Karanović. – Već godinama smo prisutni na virtuelnoj književnoj sceni regiona, zahvaljujući potrebi da informacije iz svijeta književnosti budu dostupne svima u državama koje govore jezikom koji međusobno razumiju, te velikom radu naše male redakcije.
Do izražaja je došla vrhunsko idejno rješenje, dizajn i programerske sposobnosti web developera Lea Bevande koji je zaslužan za oblik i “pogon“ Književnost.org od pokretanja, pa do današnjeg izgleda; također veliki doprinos u optimizaciji i nadogradnji portala, te brojna kreativna rješenja koje je u Književnost.org ugradio multimedijalni umjetnik i web programer Darko Jeftić. Tako je stvorena platforma na osnovu koje radi naša mala, ali odabrana redakcija koja je zaslužna za svakodnevno svježe književne vijesti za naše čitatelje.
Mala, ali odabrana redakcija – gonjena entuzijazmom
Pored vrijednih novinara, dopisnika i suradnika koji su kroz godine svojim radom doprinosili i doprinose portalu, najviše pozornosti i hvale zaslužuju oni koji su žila kucavica Knjizevnost.org i koji kontinuiranim svakodnevnim radom osiguravaju vijesti za ljubitelje književnosti u regionu. Najuže jezgro redakcije čine Branislava Džigurski, Mirjana Simović, Lejla Kalamujić, Elvira Mezit, Jelena Stojković Mirić, Dajana Sučić, te nezaobilazni Dragan Radovančević koji radi na portalu od prvih godina pokretanja.
Ovog i ovakvog Književnost.org ne bi bilo ni bez velikog doprinosa Vedrane Trlek i Tatjane Janković koje su združenim snagama godinama radile na portalu uređujući ga.
Njihov rad i trud veći je ako se u obzir uzme činjenica da Književnost.org od svog osnutka radi bez ikakvih materijalnih sredstava, slobodno i neovisno, samo i isključivo na entuzijazmu redakcije koja vjeruje da književne vijesti treba širiti.
Krupnim koracima u budućnost
Budućnost Književnost.org leži u većem organiziranju i kvalitetnijem radu koji bi trebala osigurati nova pojačanja u novinarskom i menadžerskom smislu. Imamo za cilj biti još bolji u budućnosti, te pokušati po prvi puta od pokretanja pronaći sredstva koja će portalu pomoći da radi profesionalnije i na najbolji način ispunjava svoju misiju: osigura kvalitetan i potpun protok informacija iz književnog svijeta u regionu na zadovoljstvo svih ljubitelja književnosti – poručio je Karanović.
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
KAJANJE
_______________
Tumblr media
Konstantin Kavafi
Reci tom kajanju da se umjeri,
kajanju svakako dobrom, ali opasno pristrasnom.
Nemoj se prošlošću opterećivati i mučiti toliko.
Nemoj pridavati toliku važnost sebi.
Zlo koje si učinio bilo je manje
nego što pretpostavljaš; daleko manje.
Vrlina koja ti je donijela kajanje sada
i onda je bila prikrivena u tebi.
Vidi kako jedan doživljaj, koji ti se nenadno
vraća u sjećanje, objašnjava
uzrok tvog čina koji ti je izgledao
nedostojan, ali sada biva opravdan.
Nemoj se u svoje pamćenje apsolutno pouzdati:
mnogo si zaboravio - razne sitnice -
koje su te dovoljno opravdavale.
I nemoj da misliš da si onoga kome je nepravda nanesena
poznavao tako dobro.
Verovatno je imao darove, za koje nisi znao;
ni ogrebotine možda nisu ono
što ti misliš (ne poznajući njegov život)
da su bile strašne rane koje si mu nanio ti.
Nemoj se pouzdati u svoje slabo pamćenje.
Umjeri kajanje koje je uvijek
do izmišljotine pristrasno prema tebi.
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
25 najčitanijih knjiga svih vremena - tu je i Nabokov! - prvi deo
Kreiranje pregleda 25 najprodavanijih knjiga svih vremena teže je nego što zvuči. Knjige, pogotovo one objavljene pre stotinu godina, bile su objavljene u različitim izdanjima i prevođene na više jezika. Nekatere su dobile sažete verzije, ili su proširene u definitivne. Nekima je objavljeno kao serijal, pa su zatim kompilovane u veće tomova. Druge su kupljene u velikim količinama i potom deljene besplatno.
Uz to, netačno vođenje evidencije i izdavači koji preuveličavaju svoje prodaje u svrhu promocije, dovode nas do nemogućnosti određivanja tačnih brojeva, a kamoli dovoljno tačno da bismo napravili nedvosmisleni popis. Postoji previše varijabli - previše poznatih nepoznanica - što čini teškim kreiranje nečeg definitivnog. Evo šta smo izabrali, uz nekoliko samopostavljenih pravila:
Bavimo se isključivo književnom fikcijom. To znači da religijski tekstovi, vodiči za samopomoć, politički alati i drugi referentni tekstovi nisu uključeni - Biblija i Mao Ce Tungova "Mala crvena knjiga" bi bile među prvih 25.
Tumblr media
Džinovski Mao od zlata usred Kine - 05.01.2016
I izostavljamo neke ključne knjige poput "Gospodara prstenova" i "Grofa Monte Crista" - prva zbog originalnog serijaliziranja koje otežava kvantifikaciju, a druga zbog starosti koja otežava pronalaženje pouzdanih izvora.
Da li su vaši favoriti na listi? Koliko dobro mislite da se kvalitet podudara sa prodajom? Javite nam u komentarima. Obezbedite i pregled najprodavanijih knjiga 2023. u nastavku za nedavne izbore.
Ana iz Avonlija Autor: L.M. Montgomery Zemlja: Kanada Datum objavljivanja: 1908. Procenjena prodaja: 50 miliona primeraka
Priča o slobodnoumnoj siročici koja dolazi da živi u Avonliju, na Ostrvu Princa Edvarda, Kanada, klasična je dečja priča. Odnos između nje i njenih hranitelja - koji su očekivali dečaka, ali su je ipak zavoleli - učinio je knjigu velikim uspehom i naveo autorku da napiše sedam nastavaka - osam, ako uključimo posthumni roman objavljen 2009. Kupite ovde.
Hajdi Autor: Johanna Spyri Zemlja: Švajcarska Datum objavljivanja: 1880-1881 Procenjena prodaja: 50 miliona primeraka
"Hajdi" je dečji roman o devojčici koja je ostala siroče u ranoj mladosti i koju je odgajao njen deda u švajcarskim Alpima. Ona dobija izloženost spoljnom svetu kroz svoj odnos sa Klarom, bogatom devojčicom iz Frankfurta koja je izgubila sposobnost hodanja, i dve devojčice se zbližavaju i podržavaju u rastu jedna druge.
Lolita Autor: Vladimir Nabokov Zemlja: Sjedinjene Američke Države Datum objavljivanja: 1955. Procenjena prodaja: 50 miliona primeraka
Izdavači su se prvobitno plašili da se pozabave najpoznatijim Nabokovljevim romanom, o engleskom profesoru koji postaje opsednut dvanaestogodišnjom devojčicom. Od tada je pretvoren u pozorišnu predstavu, operu i dva filma, prvi od kojih je napisao sam Nabokov i režirao Stanley Kubrick.
Sto godina samoće Autor: Gabriel García Márquez Zemlja: Kolumbija Datum objavljivanja: 1967. Procenjena prodaja: 50 miliona primeraka
Mračan, dramatičan roman ispunjen magičnim realizmom, Marquezovo remek-delo priča priču o porodici Buendía, koja je osnovala izmišljeni grad Macondo. To je epska priča koja prati porodicu kroz sedam generacija, dok članovi porodice i sam grad prosperiraju i pate na načine koji deluju ciklično i karmički.
Ben-Hur: Priča o Hristu Autor: Lew Wallace Zemlja: Sjedinjene Američke Države Datum objavljivanja: 1880. Procenjena prodaja: 50 miliona primeraka
Centralna zamisao romana je fantastična. Čitalac prati život Judah Ben-Hura, čoveka koji živi u isto vreme kao Isus, sreće ga i svedoči njegovom raspeću. Danas je knjiga najpoznatija u popularnoj kulturi po filmskoj adaptaciji sa Charltonom Hestonom u naslovnoj ulozi, koja sadrži nevjerojatnu trku dvokolica koja i danas ostaje impresivna.
Mostovi okruga Medison Autor: Robert James Waller Zemlja: Sjedinjene Američke Države Datum objavljivanja: 1992. Procenjena prodaja: 60 miliona primeraka
Ovo je ljubavni roman o italijanskoj Amerikanki ratnoj mladići, koja održava strasnu aferu sa putujućim fotografom dok joj je porodica na Državnom sajmu. 1995. godine, Klint Istvud ga je pretvorio u romantičnu dramu u kojoj su glumili on sam i Meril Strip. Pozorišni mjuzikl koji je izašao 2014. godine bio je nominovan za četiri Tony nagrade i osvojio je dve, za Originalnu muziku i Orkestracije.
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Od 10 ljudi koji pročitaju naslov, samo 2 pročitaju ceo sadržaj
Uglavnom, medijske kuće više ne insistiraju na davanju čitaocima obimnih informacija ili čak pune istine. Umesto toga, sada se fokusiraju na oblikovanje privlačnog naslova koji je klikabilan za što veći broj korisnika interneta.
Da li znate da od svakih 10 ljudi koji pročitaju naslov, samo 2 pročitaju ceo sadržaj? Istina je da taj broj može biti i manji, jer većina ljudi neće priznati da samo čita naslove.
Da li ste krivi po tom pitanju? Ponekad jesam. Pa, hvala što ste bar došli do ovog dela teksta!
Prema istraživanju rađenom od strane kompjuterskih naučnika sa Univerziteta Kolumbija, 59% linkova deljenih na društvenim mrežama zapravo nikada nije otvoreno. Ljudi (ili botovi) samo pročitaju naslov i dele ga bez čitanja ijedne reči teksta.
Tumblr media
To postavlja pitanje, zašto većina nas pretpostavlja da dobijamo celu istinu iz jednog naslova? Čak i kada znamo da postoji toliko zavaravajućih naslova?
U ovom članku istražićemo najnovije naučne, stručne i ekspertske perspektive o tome zašto većina ljudi čita samo naslove.
Hajde da zaronimo.
Zašto ljudi čitaju samo naslove?
Smanjenje pažnje
Osam sekundi.
Prosečno ljudsko vreme pažnje: zašto ljudi samo čitaju naslove Vesti
Eksperti sumnjaju da je "digitalna era informacija" smanjila ljudsku pažnju sa 12 sekundi 2000. godine na samo osam sekundi danas. To je 30% smanjenje!
Ovo je najniža cifra ikada, čak i manja od prosečnog vremena pažnje kućnog ljubimca zlatne ribice (koje, usput rečeno, iznosi devet sekundi).
Dakle, kako smanjenje pažnje čoveka doprinosi verovatnoći da ne čitamo dalje od naslova?
Mislimo da nemamo vremena da pročitamo ceo članak, i ako se naslov poklapa sa našim već unapred stvorenim shvatanjem stvarnosti, podelićemo ga (bez čitanja) kako bismo ojačali svoja ukorenjena verovanja.
Preopterećenost informacijama
Više dostupnog sadržaja može biti opterećujuće za čitaoce koji više vremena provode "samo čitajući naslove" i manje vremena istražujući detalje i specifičnosti članaka. Fokusiranje na jedan članak može biti teško kada imamo toliko naslova "klikni-ovde" opcija.
Previse sadrzaja dostupnog na internetu značajno utiče na pažnju "potrošača sadržaja" današnjice. Iako je trenutni pristup toliko sadržaja dobra stvar, smanjenje pažnje uticalo je na našu želju za dubinskom analizom informacija koje dobijamo. Lakše je pretpostaviti da je naslov tačan, nego čitati ceo članak da biste razumeli nijanse i specifičnosti.
Internet je promenio naše mozgove
Zajednički, kao ljudi koji žive u 2020-im, naš digitalni način života utiče na fizičku strukturu našeg mozga.
Eksperti veruju da ljudski mozak ne može pratiti toliko informacija, ažuriranja vesti i sadržaja društvenih medija koji se takmiče za našu pažnju. Naši mozgovi su prirodno programirani da žude za informacijama, a internet ima beskrajan izvor novih informacija svakodnevno.
To nas je nateralo da treniramo sebe da imamo podeljenu pažnju i smanjenu sposobnost fokusiranja. Sa željom za trenutnim zadovoljstvom, prilagođavamo se strategiji kratkih burstova fokusa pre nego što pređemo na sledeću stvar.
Iz tog razloga nije iznenađujuće što autori naslova, izdavači i novinari moraju privući našu pažnju dok je još imaju, pa pažljivo osmišljavaju naslove koji će je privući. Ovi naslovi često pomažu medijskim kanalima da ostvare prihode, ali ne uvek odgovaraju pravom zaključku podržanom sadržajem teksta.
Potvrđivanje pristrasnosti
Još jedan razlog zašto ljudi osećaju potrebu da dele članke pre nego što ih pročitaju je ako naslov potvrđuje nešto u šta već veruju.
Pristrasnost potvrđivanja, tendencija ljudi da preferiraju informacije koje potvrđuju njihova već postojeća uverenja, daje ljudima samopouzdanje da dele članak sa nekim ko ima slično mišljenje.
Ovo je opasno!
Ovaj trend "deljenja" sadržaja zbog emotivnih naslova (bez provere istinitosti) stvara ciklus ojačavanja lažnih uverenja među istomišljenicima. Ovo je odličan način da se popularnost pobrka s istinom.
Nažalost, oni koji dele članke na osnovu potvrđivačke pristrasnosti manje su skloni promeni mišljenja čak i nakon što im se prezentuju tačne informacije koje pobijaju njihov prethodni pristrasni stav!
Nauka iza pisanja naslova: Lude činjenice
Ljudi često veruju samo onome što žele znati i ignorišu neugodne činjenice. Novinski mediji to dobro znaju. Zapravo, modeli poslovanja medijskih stanica i medija zavise od privlačnih naslova koji "prodaju" članak.
Pisaci naslova su motivisani "prodajom" priče.
Najbolji način za prodaju (pitajte bilo kojeg prodavca polovnih automobila) je iskorišćavanje emocija.
Što je naslov dramatičniji, bolji i upečatljiviji, to bolje.
Stručnjak za naslove, Neil Patel, kaže da je "ključ za dobijanje velikog broja deljenja na društvenim mrežama davanje vašem postu emotivnog naslova."
Termin koji se koristi za najbolje emotivno vođene naslove je "senzacionalizam". Nažalost, senzacionalizam i istina obično se sukobljavaju.
Senzacionalizam: Kako naslovi manipulišu našim emocijama
Istina se mora reći, naslovi će uvek biti deo "magičnog privlačenja" sjajnog novinskog teksta.
Primer senzacionalizma. Novinski mediji: Zašto (većina) ljudi samo čita naslove
Naslov je ono što privlači "pseće prolaznike".
Senzacionalizovan naslov služi kao osnova za opuštene društvene diskusije i rasprave među svima koji ih čitaju.
Naslovi su napisani da izazovu pozitivne ili negativne emocije, a što su ekstremniji, to bolje.
Postoji podsvestan element u načinu na koji ljudi obrađuju vesti.
Naslov utiče na naše raspoloženje i emocije, određujući kako prilazimo i postajemo opčinjeni praćenjem vesti.
Dobri naslovi trebaju izazvati osećaj koji nas može povući dublje u članak.
Pisci sadržaja, urednici i redakcije dobro znaju to. Zato gotovo svaki naslov, kako u štampanim medijima, tako i na internetu, ispunjava senzacionalizam.
Oksfordski rečnik definiše senzacionalizam, posebno u novinarstvu, kao "prezentaciju priča na način koji je namenjen izazivanju javnog interesa ili uzbuđenja, na štetu tačnosti."
U suštini, senzacionalizam je 'urednička pristrasnost' koju nacionalni mediji i masovni mediji praktikuju kako bi preterano reklamirali teme i događaje. Ova strategija senzacionalizma često manipuliše istinom koja je ispričana u telu teksta. Senzacionalizam se često posmatra kao kontradikcija standardima profesionalnog novinarstva.
Masovni mediji često primenjuju senzacionalizam kako bi se igrali našim emocijama i manipulisali našim perspektivama stvarnosti.
Senzacionalizovani naslovi su dizajnirani tako da privuku pažnju čitačevih emocija, motivišući nas da gledamo priču iz određene perspektive.
Uvek možete "osećati" senzacionalizam u izboru reči, jeziku, preuveličanim činjenicama ili načinu korišćenja uzbudljivog ili šokantnog jezika kako bi priče učinile uzbudljivijim nego što zapravo jesu.
Igranje na emocijama pomaže izvorima vesti da povećaju broj klikova, deljenja i gledanosti. Svi ovi metrike povezane su s profitabilnošću.
Šta je sa poslovanjem naslova
Pisci naslova su oduvek imali ključnu ulogu u poslovanju medijskih kuća i pripovedanja.
Naslovi su u središtu svega toga, delujući kao "mamac" za privlačenje čitalaca.
Vesti se podržavaju oglasima.
Primetili li ste da se na svakom sajtu sa vestima nalaze reklame?
Za više informacija o tome kako televizije zarađuju novac, evo još jednog članka koji smo napisali.
Vesti su kao i svaki drugi posao. Treba da se održi finansijski.
Iz tog razloga novinari pišu "clickbait" naslove da povećaju posetu i time povećaju prihod. Ali ponekad clickbait naslovi mogu ići na štetu istini.
Što je naslov šokantniji i kontroverzniji, to veći 'emotivni okidač' za potrošače vesti - i više klikova.
Tako funkcionišu naslovi clickbaita.
Često novinske organizacije ne nameravaju da budu senzacionalisti. To je samo to da ih njihovi poslovni modeli vode u tom pravcu.
Međutim, činjenica da većina ljudi retko čita izvan naslova (ili ne gubi vreme na proveru činjenica) rodila je mnoge veb stranice "lažnih vesti" i druge oblike dezinformacija, dezinformacija i lažnih zavera.
Izvori vesti takmiče se za našu pažnju koristeći senzacionalne naslove jer je to najverovatnije ono što će nas naterati da pročitamo članak, bez obzira na to da li je naslov istinit ili ne. Gde većina ljudi čita naslove?
Pre samo 10-15 godina skoro svi mediji su konzumirani putem radija, televizije ili novina. Ali sa širenjem tehnologije, pametnih telefona i nove digitalne ere, čitanje vesti i naslova se brzo promenilo.
Čitanje naslova na internetu
Internet je kolektivna svest sveta i to znači da postoji mnogo perspektiva.
Ako dovoljno duboko pogledate, možete pronaći naslove na istu priču koji potpuno različito prezentuju ugao.
To može biti dobra stvar ako znate na šta treba da obratite pažnju. Ali ako čitate vesti samo s jednog izvora, naslovi na internetu mogu postati opasniji i mogu iskriviti vašu percepciju stvarnosti.
To ne bi trebalo biti iznenađujuće. Svi znamo da postoji više od jedne strane svake priče, ali milioni nas se drže jedne vesti i dobijaju samo jedan ugao na istinu.
Većina Amerikanaca radije posećuje svoje omiljene veb sajtove sa vestima direktno i ne čita iz više izvora kao što bi se možda očekivalo kako bi dobili dublje razumevanje iz različitih perspektiva.
Čitanje naslova na društvenim medijima
Imamo toliko informacija na dohvat ruke danas, a društveni mediji su naš menadžer vesti.
U stvari, skoro 64,5 procenata od preko 2,4 milijarde korisnika interneta dobija sve svoje vesti s Facebooka, Instagrama, YouTubea, Twittera i Snapchata, čineći društvene medije primarnim izvorom informacija online.
Iako se fokusiranje samo na naslove nije ništa novo (to smo radili čak i s tradicionalnim štampanim medijima), danas je to prisutnije na društvenim medijima, posebno na Twitteru i Facebooku.
Možda je to zbog toga što se ogromne količine informacija brzo prikazuju u doba kada nam pažnju povlači svaka strana.
Kada većina ljudi klikne na priču, bilo na Twitteru ili Facebooku, retko ko čita celu priču. Mnogi od nas čak ne stignu ni do sredine.
Tako lako možemo "deliti" ili tvitovati linkove jednostavnim klikom na dugme. Nažalost, ovaj trend postao je jedna od definirajućih karakteristika društvenih medija. Takođe stvara trend digitalnih neistina.
Ovo je zato što izdavači sadržaja i novinari lako mogu manipulisati svoje čitatelje, bilo namerno ili ne. "Clickbait naslovi" koji povećavaju profite društvenih medijskih kompanija svakako su umanjili vrednost vesti.
Danas novinari i izdavači stavljaju veći naglasak na kreiranje najupečatljivijih i najduhovitijih "uhvatnih" rečenica, često ignorišući ili umanjujući sadržaj u preostalom delu članka.
To je njihov poslovni model, ali umanjuje vrednost dobrih priča, obmanjuje mase i čini vesti na društvenim medijima vrlo nepouzdanim. Zaključak: Zašto (većina) ljudi samo čita naslove
Naravno, naslov određuje koliko će ljudi pročitati ceo članak. Ali pisci sadržaja, urednici, izdavači i novinari preispitali su ovaj pristup u celini.
Uglavnom, medijske kuće više ne insistiraju na davanju čitaocima obimnih informacija ili čak pune istine. Umesto toga, sada se fokusiraju na oblikovanje privlačnog naslova koji je klikabilan za što veći broj korisnika interneta.
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Jedan od motiva za pisanje je i osveta - U Kvinsu nema seksa - Nataša Milović
Nataša, dobro nam došla na Turbulenciju!
Hvala, bolje vas našla! Već sama reč „turbulencija“ poziva da se osećam kao kod kuće.
Uskoro će promocija tvoje knjige, prvenca i -rekao bih- vanredno zabavnog i potresnog štiva. Raduješ li se promociji?
Tumblr media
Kad ideš u susret nečemu što voliš, onda se raduješ, ali se trudim da ne preteram. Pročitala sam da nije dobro ni poskakivati od sreće niti se u nesreći strmeknuti više nego što je neophodno. Nego, sve fino, izbalansirano, pa tako i ja. Imaću tremu, sigurno. Možda zato što imam odgovornost prema svojoj publici (koju za sada čine uglavnom moji prijatelji i kolege), prema mojoj profesorki Mileni Dragićević Šešić koja će mi biti glavna sagovornica i prema svima koji su zaslužni za realizaciju (izdavač – Besna kobila i mesto zbivanja – KC grad).
Kada bi sada ponovo prošla sve ispočetka, da li bi opet izabrala Ameriku?
Otišla bih tamo, ali negde gde je večito leto, čak i ako je dosadnjikavo. To je kao kada bi postojao sat koji, iako kuca, uvek pokazuje da je petnaest minuta do četiri, i to popodne, kad nije ni pretoplo, a i dalje je dan. Svet je veliki, pa možda to i uradim, videćemo.
U knjizi svedočimo o velikom raskoraku između tvojih ranih očekivanja od Amerike i onoga što Amerika jeste. Kada si prvi put shvatila da stvari neće teći glatko?
Kad sam pred prvu Novu godinu dobila otkaz na poslu u prodavnici za polovne luksuzne stvari i shvatila da nemam za rentu, a vazdušni krevet mi se izduvao, tad sam shvatila konačno da neće biti preko zvezda do zvezda, nego iz mulja u još veći mulj. Došla sam tamo u maju sa jednim koferom punim letnje garderobe, jer sam bila ubeđena da ću do zime imati makar za jaknu i čizme koje ne propuštaju vodu. Ali, eto, nije bilo tako...
Da li si nekad pala u iskušenje da sebe osudiš za naivnost (u očekivanjima)?
Možda je ta naivnost moja komparativna prednost, makar zato što sam zadržala nešto od svog detinjeg identiteta, pa ću se u krajnjem ishodu sa svetom naći na pola puta. Misim da je sistem ove naše zapadne civilizacije i stvoren da bi se ljudi pecali trajno na okrivljavanje sebe, jer kad si u problemu, ljudi koji ti žele dobro znaju da govore nešto tipa to je do tebe, tvoji izbori, ko ti je kriv i sl.
Šta misliš, da li je Amerika nekada više nudila?
Odrastali smo uz njihovu pop kulturu, muziku, filmove, književnost, pa niko od nas baš i nije objektivan. Dosta ljudi i dalje veruje u mogućnost velikih preokreta. Postoji šou na teveu koji se zove Shark Tank gde investitori (milioneri i bilioneri) procenjuju ideje i patente običnih ljudi, mahom poniklih u bedi.
I ti koji im se svide zaista preko noći postanu milioneri. Tako potvrđuju ideju o velikim preokretima, o američkom snu, itd. Sa druge strane, nove generacije su videle izlaz u tehnologiji i investirale u kripto valute, pumpali akcije svojih omiljenih brendova kao što su Game Stop i AMC upravo na o naj način na koji to rade i veliki igrači. Kao da su ih provalili i pomislili: ali mi smo brojniji, imamo čitavu zajednicu ljudi.
O tome se puno pisalo, mada kod nas ljudi takve stvari slabo prate, jer ne vide svrhu u samoorganizovanju. U Srbiji se previše ljudi bave dnevnom politikom, tj običnim političkim folklorom. Zapravo, čini mi se da se sada u Americi, ali ne samo tamo, vodi jedan neobičan rat za prevlast i globalnu reorganizaciju resursa. Želim da verujem da je kapitalizam u fazi dekadencije i da će se već u ovoj dekadi stvari drastično promeniti decentralizacijom novca. Svaki put kada se dešavala tehnološka promena, i paradigma sveta se menjala.
Ili prosto ranije nismo imali prave izvore informacija o onome što se i kod nas od pamtiveka nazivalo "gorak hleb" - alegorija za život u inostranstvu?
Tumblr media
Nismo, zato što se svi prilepe za neke „uspešne primere“, pa se tako racionalizuju stereotipi kao što su „bez muke nema napretka“, ili „preko trnja do zvezda“ pa onda kako mora nešto da se prolije da bi se uspelo... A nikada nisu rekli šta znači biti zaista ostvaren i slobodan čovek. Odakle to dolazi i ko ima pravo da to procenjuje za bilo koga. Dele ljudi na uspešne i vične i, na luzere i nesposobne. Ne dopriča se nekako ta stvar o gorkom hlebu, ali ni o slatkom životu.
Kako je Trampova politika promenila Ameriku na mikroplanu? Imaš li utisak da je raspoloženje prema migrantima (bilo) lošije?
Stvarno nemam taj utisak. To je više plod medijskog senzacionalizma (a s kojim je on koketirao) nego što je stvarno bilo tako. Zakon je zakon, pa ma ko da je na vlasti. Sam Tramp jeste imao neke izjave na te teme, ali to u praksi ili da budem preciznija administrativnoj praksi ništa posebno nije značilo. E, sada... Prećutni dogovori mnogo više mogu da izlude čoveka poput onog da je to zemlja emigranata, ali niko ne bi da primi tek pristiglog emigranta na neki posao, osim na neki baš težak, prljav i dosadan. Ima i rasizma, ali ne zbog Trampa. Kad se završe izbori, obični ljudi ne gube vreme pričajući po ceo dan o politici. Ko god da izgubi ili dobije, nastavlja se dalje..., to je uglavnom određeni društveni konsensus, a to je, nažalost, neoliberalizam koji nalaže da se svi bore za sebe, budu produktivni i plaćaju godišnji porez. Zato su verovatno Bajdenovi glasači malo i razočarani, budući da nije puno promenio kurs svog prethodnika. Onaj treći kandidat (poznatiji kao Duck) je bio interesantan budući da se zalagao za univerzalni lični dohodak (da svi imaju tako nešto zagarantovano, a pogotovo sada u koroni se to pokzalo i kao najprirodnije rešenje). Primera radi, nikada nisam imala više novca nego kada sam bila na unemploymentu. Skoro pa fascinantno!
U svojoj knjizi eksplicitno navodiš i neke optužbe na račun pojedinaca i institucija u Srbiji koje ti nisu omogućili dostojanstven život ovde. Da li se neko osetio prozvanim, da li je neko reagovao?
Trend ignorisanja je i ranije postojao u Srbiji. Pogotovo što su samosvesne ljude uvek nekako gurali u pozadinu, pa je ignorisanje autentičnog pojedinca možda i jedini kontinuitet. Uvek je nekome takav pretnja. Mislim da sam se s tim pomirila. Teško da će iko isprozivan da reaguje iz jednostavnog razloga: ti ljudi ne čitaju. Najdublji ignoranti koji dok vam vređaju inteligenciju, istovremeno vam uskraćuju i puku egzistenciju.
Kako si se osećala dok si pisala ovako eksplicitan roman? Da li te je nekada bilo stid, ili strah da iskažeš sve ono iskazano?
Ako hoćeš da razobličiš neki fenomen ili sistem, onda moraš to prvo sebi da uradiš, da sebe ogoliš. To ne treba naravno mešati sa banalnim senzacionalizmom u literaturi koji se često sreće kod muških strejt pisaca.
To su oni rezoneri u romanima, ne nužno i pripovedači koji su uvek najpametniji i u slučaju muškaraca, prepoznaćete ih po tome što su svi veliki ljubavnici, srcolomci, i te delove gde uživaju da opisuju seksualne činove kao što je to uradio Limonov u Ja, Edička (na glavu su mi se popeli s tim romanom, pa sam ga na kraju i pročitala), dakle, takve delove ja preskačem.
Nepotrebno. Jeste mi bilo kompromitujuće u par navrata da priznam do koje mere su svi ti sistemi i njihovi reprezentanti uspeli da me poraze, i malo sam razmišljala da li mi to treba, ali želja da se kaže ono što me je toliko mučilo je bila jača. Prirodno je da kad čovek oseti nepravdu, ima neku, pa i najmanju potrebu da se osveti.
Meša Selimović je i rekao da je pored ostalih motiva za pisanje i osveta je jedan od njih. Svakako je iskrenije iskaliti to sve kroz nešto kreativno, nego biti doživotno isfrustrirana i daviti sve oko sebe.
Trenutno si u Beogradu, potom se vraćaš za Ameriku. Kakva su ti osećanja ovde, a kakva ona u vezi sa povratkom?
Samo ću ti reći da kad sam ovde, živim po američkom vremenu, a tamo po srpskom. Po mom nekom laičkom uvidu, radi se o raspolućenosti, zato što nije jednostavno ni ukorenjivanje, kao ni iskorenjivanje. Dobro integrisani ljudi u sebi lakše izlaze na kraj s prazninama koje nastaju usled nestalnosti mesta boravka i različitih načina života. Ne osećam se građankom sveta, niti nomadom po prirodi, pre pticom stanaricom. I dalje nisam na tu nemu ništa čvrsto odlučila.
Ko su ti književni uzori, ima li ih?
Posvetila sam decenije u istraživanju i analizi opusa britanskog dramskog pisca Edvarda Bonda. Čak sam priredila i antologiju njegovih drama na našem jeziku. Sigurno je i taj uticaj pomalo vidljiv, ali kad je reč o mom pisanju, nisam tip osobe da budem bilo čiji apologeta. Više volim da budem u dijalogu sa piscima koje čitam, što sam i u ovoj knjizi pokazala. A čitam sve što mi padne pod ruku ili dođe do mene ili mi neko preporuči ili me zainteresuje tema..., pre svega sam angažovani čitalac i to ću uvek biti. Za razliku od mišljenja koje je prirodan proces, pisanje je, po mnogo čemu, veštački proces. Dolazi sa zakašnjenjem, materijalizuje se sporije u odnosu na munjevitost misli koje naviru. Pisanje je i usamljenička delatnost, a lično za sebe mislim da sam najdruštvenije biće na svetu. Naučila sam u životu da treba raditi samo one stvari koje ti idu s lakoćom. Sigurno ne bih kao Moris Meterlink sedela svakog dana između dva obroka i pravila sačekušu inspiraciji, ono kao „za svaki slučaj“, ne bi li ako kojim slučajem dođe ja bila u pripravnosti. Radije bih ceo dan gledala kako drveće treperi nego da produbljujem kifozu zureći u neki ekran ne bi li natankovala 2000 reči (norma Stivena Kinga) te „radila na svom stilu“. Korisnije je srediti životni prostor, baviti se tekućim obavezama, partnerom, svojim kućnim ljubimcem, saditi nešto, nego zadavati sebi „pisanje“, jer je navodno pisanje zanat. Za mene nikada nije bilo zanat, bilo da sam pisala eseje ili priče ili autobiografski roman. Ne mislim da je pisanje nasušna potreba niti bilo šta što je suviše daleko od ljudi i realnog života. Ali, kada me nešto uznemiri, ne samo da brzo reagujem, već i zaboravim na sve, a posebno na vreme. Svakodnevni život nudi toliko materijala za pisanje i nijedna tema nije banalna, osim što je nekad način realizacije banalan. Ako to primetim kod sebe, znaću da nemam šta da kažem i prestaću na vreme. Prezirem skribomaniju.
Hvala ti još jednom!
Nema na čemu, drago mi je da si me intervjuisao i da će izaći na portalu Turbulencija.
I, da, služimo prvo sebi, pa onda narodu.
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Željko Perović, Pjesme: Moje se sunce Nebom pokrilo
Kratak uvod u knjigu
Biografiju
Odlomak iz recenzije kao preporuka
Pjesme
Moju fotografiju i fotografiju knjige!
Kratak uvod za knjigu
Savršeno ne postoji!
Svako napisano slovo nije magnet da čitaocu um privuče, ali jesuriječi koje kao bistra izvor voda žeđ pogledom liječi! Beskrajno sam
zahvalan porodičnim genima za naslijeđenu ljubav prema poeziji. Želja mi je da se knjiga razlikuje od dosad napisanih. Poeziju sam
obogatio svojim izrekama i kratkim pričama, koji će biti svakoj pjesmi oslonc i podrška. Događanja sam vjerodostojno predstavio i naglasio vremena u kojima su stihovi nastajali!
Tumblr media
Biografija
Željko Perović, rođen je 1952. godine u Sarajevu. Poeziju piše od osnovne škole, kada je zbog iskazane ljubavi prema poeziji, pored niza pohvala i priznanja, dobio i nadimak Pjesnik. Jedan dio svog radnog vjeka proveo je na izgradnji fabrika i postrojenja širom bivše Jugoslavije. U dugogodišnjoj karijeri radio je na pozicijama tehnologa, konstruktora i rukovodioca gradilišta, a kasnije po povratku u Sarajevo, i na drugim radnim mestima.Godine 2002. odlazi na rad u Švedsku gde slobodno vreme provodi u Književnom klubu „Miloš Crnjanski”, čiji ubrzo postaje član. Završetkom radne karijere vraća se ostavljenoj ljubavi – poeziji. Član je Udruženja pesnika Srbije.
Odlomkom iz recenzije prof. srpskog jezika i književnosti Jelene Dilber:
Za ovako upečatljive redove potrebno je veliko i prekaljeno srce, talenat za vešto nizanje reči i sigurno pero koje poput božanske ruke kroji ravnotežu između uspomena i stvarnosti, ništavila i nade, mladosti i starosti, života i smrti. A sve se ovo upravo nalazi u zbirci poezije Varošina koje više nema Željka Perovića, potresnoj u svojim poput sečiva zasecanim ranama duše, a u isto vreme upornoj u nameri da čitaoca navede na preispitivanje kuda srlja civilizacija koja na svakih pedeset godina na jednom brdovitom delu sveta nanovo potpaljuje barut i sa bezbedne udaljenosti posmatra kako se u eksplozijama raspršuju sudbine, životi, nadanja i snovi.
U 66 pesama, koliko krasi ovu jedinstvenu poetsko-esejističku zbirku, sakupio se sav život pesnika koji je iskazao kroz emocije lirskog subjekta da nas, čitaoce zadive i ponesu, nateraju na razmišljanje i dostizanje poruka u nizu metafora, poređenja i alegorija. Da ne dođe do nedoumica, svaka pesma je oplemenjena mudrostima kao osloncima i objašnjena omanjim esejima koji raščlanjuju svaki stih donoseći pozadinu ideje, teme i zamisli, kao i podataka kada je, kako i zbog čega napisana. U njima je objašnjena i igra stihova i strofa, slogova i reči, ponavljajući svaki kao težište pesme i suštinu kojoj pesnik stremi želeći da što vernije i snažnije dočara i oslika događaje i duboke emocije koje su ih pratile detinjstva i mladosti, u svoj zavičaj i rodni grad posebne i neponovljive duše – zlosrećno Sarajevo koje je nemerljivu sreću i spokoj sopstvenih stanovnika trampilo za krvave dane opsade, nemira, strepnji, progona i stradanja.
Kome li je teže, kad bih mogô znati,
Kome li je teže, ko sad više pati,
Kome li je teže živjeti u sjeni,
Kome li je teže, tebi ili meni?
Jelena Dilber
Šaljem vam sedam pjesama:
1 MIR I TIŠINA  
Umoran od kratkih koraka
Posrećem i tražim
Klupu u parku
Da drhtno tijelo ozdravim  
Odbjeglu snagu
Ponovo vratim
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom
U meni sve zamrlo
Hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja
U stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom
Nekada sam u prolazu
Baš na ovom mjestu
Krajičkom oka stidno
U bijele kose gledao
I šešire do pola glave upale
Što bradom
I rukom drhtnom
Štap čuvaju
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom
Evo i vrijeme je promjenilo boje
Na granama lišće požutilo je
Kao slike iz prošlosti moje
Ili se nebo nije umilo
Ili su krive naočale suzne
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom
O Boze
Dali sam vrata zatvorio
Ili se hladna uselila vjetarina
Umjesto mene utoplio
Mir i Tišina
ŽeSP
2
PORTIRNICA  
U proljeće
Kada sve olista
A sunce žarom
Pupove rascvjeta
Na osamku
Mala
Od drveta portirnica
Zelenim se jorganom
Pokrila
Prošarana ružama 
Različitih boja
I mirisa
Sa kojima su pčele
Mamile
A bodljikavim
Trnjem
Od radničke ruke
Krile
Iznenadan pisak
Čađave lokomotive
Bjelinom dima
Odjevene
Kao prasak puške
Preplaši ptice
U gustoj krošnji
Skrivene
Koje su jatom
Pisku cvrkutom
Uzvratile
Pa niz sjajne 
Trake sunčave
Kao piste uklizane
U nekošenu travu
Sjurile
Da strahom preplaše
Svilenkaste leptire
I prkosno pisku
I leptiru
U trenu se
Vinule
Plavetnom nebu
U bijele oblake
Skrile!
ŽeSP 
3
ZIMSKI SNJEŽNI DANI  
Zimski dugi i snježni dani
Pahuljama nanizani đerdani
Trebaju ljubav i sjećanje
Na zlatne boje jesenje
Da glasima plam rasplamsaju
Iz kolibe stud protjeraju
Zimski dugi i snježni dani
Rasuti behari prijatelji znani
Trebaju poljupce sočne
Da ožive riječi zavejane
Na oknu hukom srce sačuvaju
I poglede na bjelinu sviknu
Zimski dugi i snjezni dani
Prerušeni uklizani huligani
Trebaju oprez na grešan korak
Sočnu psovku jauk gorak
Na leđima let bez kape dug
Starosti kikot mladosti rug
Zimski dugi i snježni dani
Lepršavi gosti odabrani
Trebaju zagrljaje i dodire
Koji će riječi zamjeniti
Grudvama ljubav rasplamsati!
ŽeSP  
4
POSLJEDNJA STANICA  
Kroz odškrinut prozor
Noć i bol tišinom
Zamjenili žamor
Pogledima obojenim sjetom
Iz cvijetne postelje
Daljinama se druže
Molitvom prizivaju rodni kraj
Zelen potok ribe raj
Plavetno nebo sunca sjaj
Malo selce po strani gaj
Rukom za ruku se drže
Tužnog lica sa tragom suze
Spas od Boga traže
Na tren predahnu i čekaju
Da svitanje oboji tamu
Molitvom prizivaju rodni kraj
Zelen potok ribe raj
Plavetno nebo sunca sjaj
Malo selce po strani gaj
Na časak sporu jesen dotaknu
Kapke sklope u bolu dremnu
Da zlu tišinu jaucima protjeraju
I nastave započetu molitvu
Dok mukla noć zgrčene prste
U kolo smrti plete i plete
Molitvom prizivaju rodni kraj
Zelen potok ribe raj
Plavetno nebo sunca sjaj
Malo selce po strani gaj!
©ŽeSP   
5
ODLAZAK  
Kako da ponesem sve što mi treba
Kako da ponesem dio moga neba
Kako da ponesem raskršće mladosti moje
Kako da ponesem moga grada boje
A moja kesa isuviše tjesna
A moja kesa s pravom na sve bjesna
A moja kesa samo njima smješna
Ostavit te moram drugima od sile
Ostavit te moram trgam svoje žile
Ostavit te moram u sjaju dok blistaš
Ostavit te moram nemoj da me pitaš
A moja kesa isuviše tjesna
A moja kesa s pravom na sve bjesna
A moja kesa samo njima smješna
Kome li je teže kad bih mogo znati
Kome li je teže ko sad više pati
Kome li je teže živiti u sjeni
Kome li je teže tebi ili meni
A moja kesa isuviše tjesna
A moja kesa s pravom na sve bjesna
A moja kesa samo njima smješna
©ŽeSP        
6       
MOJ  PRIJATELJ  LISKO  
Moje se sunce
Nebom pokrilo
Veliko srce
U sićušno se tijelo
Ugnjezdilo
Za jednu godinu sedam je godina
DAO
Vragolasto gleda
Samo što ne pita
Zašto si suze
Umjesto mene
Pozvao
Za jednu godinu sedam je godina
DAO
Sada znam
Što znao nisam
Za ljubav moju
Ljubav je umnoženu
Vraćao
Za jednu godinu sedam je godina
DAO
I evo spusti se tuga
Da plačem za druga
A nikada dosta
I uvijek je malo
Kada bi moglo
Lisko
I ja bih sedam godina za tvoju godinu
DAO!
©ŽeSP  
7
POEZIJA
Poezija je biser potok,
Strog sudija i pravde svjedok,
Pogledu samku krišom se ponudi
Da žubornom slikom um osvježi
I čeka na riječ da okrilati.
Jedna uz drugu i ko zna koju
Stihove šarenim vezom tka,
Kao jesen što lišću mijenja boju,
Poezija usnule budi iz sna.
Kroz krvotok milom putuje
Da tijelo toplinu osjeti,
U srcu gnijezdo slovima svije
I čeka na riječ da okrilati.
Jedna uz drugu i ko zna koju
Stihove šarenim vezom tka,
Kao jesen što lišću mijenja boju
Poezija usnule budi iz sna!
©ŽeSP  
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Konkurs za nagradu Biljana Jovanović za 2023. do 28. januara 2024.
Tumblr media
Srpsko književno društvo (SKD) raspisalo je konkurs za nagradu “Biljana Jovanović” za prozna, pesnička i dramska dela prvi put katalogizovana i objavljena 2023. godine u štampanom izdanju. Izabrana i sabrana dela, kao ni teorijske ili knjige za decu, neće biti uzete u razmatranje.
Knjige (četiri primerka) treba poslati najkasnije do 28. januara 2024. godine na adresu: Srpsko književno društvo (Za nagradu “Biljana Jovanović”), Francuska 7, 11000 Beograd.   Žiri će raditi u sastavu: Dragan Bošković (predsednik), Tijana Matijević i Danica Vukićević. Knjige poslate na konkurs se ne vraćaju.
Nagrada “Biljana Jovanović” ustanovljena je 2005. godine, a dodeljuje se uz finansijsku podršku Ministarstva kulture Srbije i Sekretarijata za kulturu Beograda.
Dosadašnji dobitnici su: Srđan Valјarević za knjigu “Dnevnik druge zime” (za 2005. godinu), Danica Vukićević za knjigu poezije “Luk i strela” i Ibrahim Hadžić za pesničku knjigu “Nepročitane i nove pesme” (za 2006. godinu), Nemanja Mitrović za knjigu “Bajke sa Venere” i Uglјeša Šajtinac za knjigu “Vok on!” (za 2007. godinu), Jelena Lengold za knjigu priča “Vašarski mađioničar” (za 2008. godinu), Milena Marković za knjigu pesama “Ptičije oko na tarabi” i Slobodan Tišma za roman “Quatro stagioni” (za 2009. godinu), Vladislava Vojnović za knjigu poezije “PeeMeSme” (za 2010. godinu), Srđan Srdić za zbirku priča “Espirando” (za 2011. godinu), Ivančica Đerić za roman “Nesreća i stvarne potrebe” (za 2012. godinu), Zvonko Karanović za knjigu “Kavezi” (za 2013. godinu), Oto Horvat za roman “Sabo je stao” (za 2014. godinu), Svetislav Basara za roman “Anđeo atentata” (za 2015. godinu) i Žarko Radaković za roman “Kafana” (za 2016. godinu) i Mirjana Mitrović za roman “Helena ili o nemiru” (za 2017) i Zoran Pešić Sigma za knjigu “Biće sve u redu” (za 2018), Nenad Milošević za knjigu poezije “Pesme iz limba” (za 2019) i Sonja Veselinović za knjigu poezije "Proklizavanje“ (za 2020), Marija Karaklajić za "Lice od stakla" (za 2021) i Nenad Jovanović za "Kain i Abot, Avelj i Kostelo" (za 2022).
Tumblr media
Nagrada je ustanovljena u znak sećanja na autorku i aktivistkinju Biljanu Jovanović, koja je rođena 28. januara 1953. godine u Beogradu, a preminula je 11. marta 1996. godine u Ljubljani.
Završila je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Objavila je zbirku pesama „Čuvar“ (1977), romane: „Pada Avala“ (Prosveta, 1978. i Nezavisno izdanje Slobodan Mašić, 1981), „Psi i ostali“ (Prosveta, 1980) i „Duša jedinica moja“ (BIGZ, 1984), drame: „Ulricke Meinhhof“ (osnova za predstavu „Stammheim“, SKC, Beograd, 1982, reditelji Ljubiša Ristić i Nada Kokotović), „Leti u goru kao ptica“ (Atelje 212, Beograd, 1983, reditelj Zoran Ratković), „Centralni zatvor“ (Naroden teater Bitola, 1922, reditelj Vladimir Milčin) i „Soba na Bosforu“ (objavljena u ProFemini br.1, Beograd, 1996). Objavila i zajedničku antiratnu prepisku „Vjetar ide na jug i obrće se na sjever“, sa Marušom Krese, Radom Iveković i Radmilom Lazić (nemačko izdanje za „Suhrkamp“ 1993. i 1994. u ediciji Apatridi, Radija B92 u Beogradu).
Bila je potpisnica svih peticija 70-ih i 80-ih protiv represije i mitova komunističkog režima – među prvima je bila kada je trebalo braniti šestoricu u Beogradu i četvoricu u Ljubljani, Šeksa ili Paragu u Zagrebu, Šešelja ili Izetbegovića u Sarajevu, ali i sve druge koji su odgovarali zbog zloglasnog člana 133, krivičnog dela poznatijeg kao delikt mišljenja ili verbalni delikt. Bila je članica prvog Odbora za zaštitu umetničkih sloboda osnovanog 1982. u odbranu pesnika Gojka Đoga u sedištu Udruženja književnika Srbije u Francuskoj 7. Među branjenima, prvi put je tada bio i Adem Demaći iz Prištine, za koga je Odbor tražio oslobađanje iz zatvora, u kome je ležao već 28 godina.
Biljana Jovanović bila je predsednica prve nevladine organizacije – Odbora za zaštitu čoveka i okoline, osnovanog 1984. godine takođe u Francuskoj 7.
Tokom 90-ih godina bila je među osnivačima UJDI-ja, Helsinškog parlamenta, Beogradskog kruga, Civilnog pokreta otpora. Bila je inicijatorka i učesnica svih mirovnih i antiratnih akcija u Beogradu: Paljenja sveća, Crnog flora, Poslednjeg zvona, a 1992. osnovala je LUR (Leteća učionica, radionica) za kulturno i intelektualno povezivanje nekadašnjeg jugoslovenskog prostora.
Bila je protiv getoiziranja država, naroda i ljudi, ne priznajući podele po naciji i veri. Okupljala je oko sebe ljude ili su se oni okupljali oko nje.
Pojava Biljane Jovanović na književnoj sceni kasnih 70-ih bila je osveženje u ambijentu favorizovane takozvane stvarnosne proze. Malograđanskom miljeu i predrasudama suprotstavila je odvažnost, ironiju, cinizam, nekonvencionalnost, intelektualnu britkost i slobodu izricanja onoga što je predstavljalo tabu za društvene, ideološke, seksualne konvencije.
Njen roman „Pada Avala“ bio je prekretnička knjiga o pobunjeničkom duhu mladog Beograda, i predstavlja jedan od najboljih romana-prvenaca u srpskoj književnosti. Romanom o intimnom životu jedne mlade muzičarke i njenim egzistencijalnim i duhovnim pustolovinama, Biljana Jovanović je srušila mnoge stereotipe tadašnjeg doba.
Danas se posebno prepoznaje činjenica da je pojava tog romana 1978. godine bila primer novog žanra, proze koju pišu žene, uzimajući za sadržinu tipično ženska iskustva, suprotstavljajući ih stereotipima i konvencionalnoj ulozi žene u tadašnjem društvu. U prozi Biljane Jovanović su otvorena i pitanja ženske seksualnosti kao neraskidivog dela ženske ličnosti, temi o kojoj spisateljice tadašnjeg doba, kod nas nisu otvoreno govorile.
Ono što čini da roman „Pada Avala“ bude i danas aktuelan jeste pobunjenički duh mladih junaka, koji je kroz proteklih 30 godina prešao put od problema generacijskog jaza do sve više kritičkog odnosa mladih prema vremenu u kojem žive, zemlji u kojoj su rođeni, kao i njihovom kritičkom odnosu prema odgovornosti i svrsi sopstvenih života.
Detaljnu analizu romana i stvaralaštva Biljane Jovanović dala je Jasmina Lukić u pogovoru pod nazivom „Svemu nasuprot“.
Roman „Pada Avala“ na engleski je preveo profesor Džon K. Koks (Avala Is Falling; Translator: John K. Cox; CEU Press in Budapest: 2020).
Kontakt za dodatne informacije povodom konkursa za nagradu „Biljana Jovanović“: [email protected]
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Hrvatski P.E.N. centar i Poets of the planet
pozivaju Vas na
novogodišnje pjesničko čitanje posvećeno miru,
1. siječnja 2024. u 16 sati, na Bundeku.
Sudjeluju: Tomica Bajsić, Diana Burazer, Goran Čolakhodžić, Lana Derkač, Sanja Domenuš, Renata Jambrešić Kirin, Dražen Katunarić,
Andrijana Kos Lajtman, Emilija Kovač, Sonja Manojlović, Kemal Mujičić Artnam, Sibila Petlevski, Damir Radić, Ivan Rogić Nehajev i Davor Šalat.
Voditelji programa: Lana Derkač i Davir Šalat.
Pozivnica u prilogu.
Tumblr media
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Aleš Debeljak: Imena smrti
nikada nije dovoljno: pisati, na granici nesnosno glasnih  gongova i opasnosti. nikada. to si što je svetlost u kiši.  to si što pred smrt sanja svako dete, tren pre. - i  korice putopisa, površno prelistanih za pet minuta. 
to si što je težina iznenađenja u tesnom i golom talasanju  dana: kao zlatni premaz ikone koja još nije naslikana  i niko ne zna kada će biti. i maternje mleko što peče  do bola, i usta kojima ništa neće biti sačuvano. tačno 
u podne, kad greju senke prognanih preko krovova i krsta i  sve ovamo doleću. one što ovde niko ne poznaje. i ni sa  kim se nije moguće sresti. koliko karata ove snage, surovo izbrušene, daleko od svih poređenja.  o koliko! 
tako preživi samo retko ko. lik neodređen i nestalan  kao roj mušica. ni od čega se ne da ukloniti: to si.  zgrožen nad onim kao što već sve znaš, Cezare Valjeho,  lik izabranih dečaka i umornih begunaca.
Imena smrti
(iz knjige Skica za povratak, Petar Kočić, 2002
preveli Bojana Stojanović-Pantović, Milan Đorđević)
Tumblr media
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Rolf Diter Brinkman, Pesme (1991)
ETO TAKO NEKAKO
Ne znaju ljudi 
šta je sprovod, ljudi žure. 
Nađi nekolicinu ljudi 
i dok se smrzavaju postavi ih 
oko vatre od gomile stare 
hartije. Ljudi udaraju dlanom 
o dlan, ljudi misle 
na nešto drugo a ne na vatru
: možda misle na 
Molim, zaključati vrata kuće 
posle 22 sata, možda na nešto 
mleveno, misle na... 
No onda zgrabe onu starudiju 
koja je nekad bila 
telo, slože je u hodnik 
zgrade, u ćošku jedan 
drži ispred toga crnu maramu, 
za slučaj da neko u tom tren-
utku uđe u kuću gde stoje 
bicikli i onda odu. 
Tumblr media
COMIC N°2
Iza zidova 
Gotam sitija 
drka se 
sve u šesnaest. 
Svako za sebe, 
a Betmen 
i Robin za sve nas.
Borba, međutim, 
još nije 
odlučena. 
Pojavljuje se 
Džoker 
s novom tehnikom 
pušenja. 
Nju zadaje 
Betmenu 
kao trodimenzionalnu 
zagonetku. 
A gore iznad 
Gotam sitija 
pojavljuje se 
jedna džinovska 
stvar umesto 
uobičajenog 
Bet-simbola. 
Betmen već hoće 
da se preda 
i da se 
povuče 
među svoja 
četiri zida 
da kao Brus 
Vejn izdrka 
pred televizorom 
ali 
pritom 
zaboravlja na Robina 
koji u poslednjem 
trenutku kaže 
ne, Betmene, 
ne skidaj svoje 
Bet-pantalone 
ševiću 
kroz B
Bet-tkaninu 
i nećeš 
osetiti ništa drugo 
osim supe koja ti 
ulazi 
otpozadi. 
Posle toga 
čovek 
ne mora 
da večera. 
Igra je
na kraju 
ipak dobijena. 
OBLACI 
"Nekoliko oblaka više ili manje, tamo gore, 
svejedno mi je... ne mogu pogledom da 
obuhvatim celu sliku". 
Ovo plavetnilo je danas fantastično. 
Upravo u tom trenutku ulazim u sobu. Ona je 
nepospremljena. Na podu leže 
jučerašnje novine, 
nepročitane. Da li da ih pročitam do kraja?
Nešto beskorisno me nagovara da to ne uradim. 
Nekoliko reči... nekoliko 
koje mi se dopadaju. 
Volim to, kao i papirnu maramicu 
koja je svu noć ležala tamo ispred 
kreveta. 
Kada budem dovoljno "visoko", 
te će stvari biti jasnije. 
Mek komad hartije, 
papirna maramica 
u kojoj si ti.
Podižem je s poda i njom brišem nos. 
To je lep kontrast plavetnilu 
između oblaka što su odmah tu napolju 
iznad tvoje glave. Podižeš pogled: vidiš "oblake". 
To su isti oni koji se nalaze u reči oblaci 
na ovom listu papira, u mojoj sobi, 
u meni, 
plavi. 
Oktoih, Titograd, 1991
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Dobitnik Gramate Pesničke republike za propuštenu priliku za nenagrađenu knjigu
Ovogodišnji dobitnik Gramate Pesničke republike za propuštenu priliku za nenagrađenu knjigu je književnik Đorđe Pisarev (za delo „Knjiga gospodara pričaˮ, Vidici, 1985), dobitnik Gramate Pesničke republike za životno delo je Jovica Aćin, dobitnica Gramate Pesničke republike za poetsko književno stvaralaštvo je Marija Šimoković, a dobitnica Gramate Pesničke republike za doprinos međunarodnoj saradnji je Mila Mihajlović 
Pesnička republika održaće se po osmi put u Banatskom kulturnom centru u Novom Miloševu pod sloganom Svet treba da peva a ne da ratuje, u organizaciji BKC-a, uz podršku Opština Novi Bečej (termin će biti blagovremeno objavljen). U okviru programa manifestacije nagrade će biti uručene dobitnicima ibiće održan tradicionalni pesnički maraton državljana Pesničke republike i onih koji to žele da postanu.
U okviru projekta, BKC objavljuje drugo izdanje nagrađene knjige pesama prošlogodišnjeg dobitnika Gramate Pesničke republikeza propuštenu priliku – Predraga Markovića pod nazivom L'imun. Isceđen.
VIŠE O DOBITNICIMA NAGRADA
Gramata Đorđu Pisarevu
Gramata Pesničke republike za propuštenu priliku – za knjigu koja je objavljena u poslednjih 50 godina a nije bila nagrađena, pripala je književniku Đorđu Pisarevu za delo „Knjiga gospodara pričaˮ, Vidici, Beograd, 1985.
Đorđe Pisarev(1957, Vizić) je srpski prozni pisac, esejista, dramaturg, književni kritičar i novinar.  Diplomirao Jugoslovensku i opštu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.  Urednik je „Nedeljnog Dnevnika“ i zamenik glavnog i odgovornog urednika „Dnevnika”.
Bio je glavni urednik časopisa „Polja”, urednik „Glasa omladine”, urednik kulturne rubrike „Dnevnika”, Prve knjige Matice srpske, Srpskog književnog magazina, edicije Nova proza u „Prometeju”. Zastupljen u tridesetak antologija i izbora srpske priče. Autor je preko 30 knjiga (romani, priče, eseji). Njegove drame su izvođene na više scena. Prevođen je na brojne svetske jezike. Član udruženja SKD, DNK, DKV.
Nagrade: „Borislav Pekić“, „Laza Kostić“, „Stevan Pešić“, „Karolj Sirman“, „Stanislav Lem“, Plaketa „Sima Cucić“, Nagrada za najbolju knjigu godine za decu Novosadskog sajma knjiga, DKV za knjigu godine, Pokrajinski fond kulture – knjiga godine, Medalja za ukupno stvaralaštvo KCV „Miloš Crnjanski“.
Živi i radi u Novom Sadu.
Gramata Jovici Aćinu
Gramate Pesničke republike za životno delo pripala je književniku Jovici Aćinu.
Jovica Aćin(1946, Zrenjanin) srpski je esejista, pripovedač i prevodilac.
Bio je urednik lista Student, časopisa Delo, Književna reč, Gradac, i izdavačkih kuća Rad, Službeni glasnik... Uprkos političkim pretnjama i zabranama, priredio je prvo izdanje u Srednjoj i Istočnoj Evropi Solženjicinove knjige Arhipelag Gulag.
Objavio je preko 20 knjiga priča i eseja. Priče i eseji zastupljeni su mu u nizu srpskih i stranih antologija, časopisa i zbornika u Srbiji, ali i u Francuskoj, Italiji, Španiji, Engleskoj, Kanadi, Rusiji, Poljskoj, Ukrajini, Vijetnamu, Sloveniji, Makedoniji, Bugarskoj, Mađarskoj, Grčkoj...
Preveo je na srpski više od četrdeset klasičnih i novijih književnih i filozofskih dela sa nemačkog, francuskog i engleskog jezika. Između ostalog preveo je sabrana dela Franca Kafke.
O njegovom književnom delu priređeni su temati u časopisima Reč, Polja, Ulaznica i Braničevo. Monografsku studiju o njegovom esejističkom delu napisao je dr Svetislav Jovanov, Jeretik u oltaru. Tekstovi o Aćinu nalaze se u autorskim knjigama na desetine eminentnih književnika. O njegovim radovima objavljeno je i stotinak studija, osvrta i prikaza u književnim časopisima, listovima, dnevnoj i nedeljnoj štampi, na radiju i televiziji. Svojevrsni esej za sebe, napisali su mu profesor Sreten Marić, Ivan Lovrenović (Sarajevo), Ljubomir Simović i Jovan Hristić.
Dobitnik je prestižnih priznanja: Nagrada „Milan Bogdanović”, Nagrada „Pavle Marković Adamov”, Nagrada „Ivo Andrić”, Nagrada „Dušan Vasiljev”, Nagrada „Stanislav Vinaver”, Nagrada „Karolj Sirmai”, Nagrada „Stevan Pešić”, Nagrada „Todor Manojlović”, Andrićeva nagrada, Nagrada „Zlatni suncokret”, Njegoševa nagrada, Nagrada „Stanislav Lem”, Nagrada „Milovan Vidaković”, Nagrada „Laza Kostić” i dr.
Član je Srpskog književnog društva. Živi i radi u Beogradu.
Gramata Mariji Šimoković
Gramate Pesničke republike za poetsko književno stvaralaštvo pripala je Mariji Šimoković.
Marija Šimoković(1947. Subotica) je pesnik, prozaista, esejista i prevodilac. Bavila se i pisanjem za pozorište, filmskih scenarija i novinarstvom. Studije filozofije, smer estetika i etika, završila na Beogradskom univerzitetu.
Objavila je trinaest knjiga poezije. U srpskoj periodici je objavila više desetina članaka i eseja. Dve njene knjige prevedene su na mađarski jezik.
Dobitnica je više priznanja: Prva nagrada na jugoslovenskom festivalupoezije mladih u Vrbasu, Nagrada za knjigu godine Društva književnika Vojvodine, dva puta je dobitnica nagrade „Dr Ferenc Bodrogvari“ za stvaralaštvo, Nagrada „Branko Miljković“ za najbolju knjigu pesama,  Nagrada Gradske biblioteke u Subotici za najbolje zavičajno ostvarenje, „Zmajeva nagrada“ Matice srpske i Nagrada „Stevan Pešić“.
Živi i radi u Beogradu.
Gramata Mili Mihajlović
Gramata Pesničke republike za doprinos međunarodnoj saradnji između Srbije i Italije pripala je Mili Mihajlović.
Dr Radmila (Mila) Mihajlović, istoričar, komunikolog, umetnik, novinar, prevodilac. Diplomirala je u Rimu na Konzervatorijumu „Santa Ćećilija“, odsek solo pevanja. Magistrirala je u Beogradu na Fakultetu muzičkih umetnosti. Doktorirala je na Fakultet za kulturu i medije u Beogradu na temu „Kulturno pamćenje tršćanskih Srba“.
Odlukom Ministarstva prosvete Republike Srbije, stekla je zvanje naučnog saradnika humanističkih nauka. Član je UKS-a, UNS-a.
Autor je preko deset naučnih knjiga od kojih su neke prevedene na strane jezike. Svečanim predstavljanjem njene knjige „Za srpsku vojsku – jedna zaboravljena priča“ u izdanju italijanskog Generalštaba oružanih snaga, država Italija je zvanično otvorila obeležavanje 100 – godišnjice od početka Prvog svetskog rata.
Dobitnik je Nagrade Grada Zrenjanina, Specijalne nagrade žirija italijanske književne nagrade „Čeruljo“, Priznanja UKS „Blagodarje“, Zlatne značke Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, Povelje „Rastko Petrović“ za najbolje prozno delo godine, Srebrne medalje za zasluge predsednika Republike Srbije.
Prevodilac je i priređivač zbornika srpskih i italijanskih pesnika „Novi duhovni most (Novi Sad – Bari)“. 
Tumblr media
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
КЊИЖЕВНА НАГРАДА „ХАЏИ ДРАГАН“
Жири у саставу Милуника Митровић, Бранка Лазић и  Милијан Деспотовић су одлучили да награду „Хаџи Драган“ за 2023. годину доделе Дејану Богојевићу из Ваљева за најбољу књигу поезије „Немуште језе језика“ и Жарку Миленковићу из Грачанице за циклус песама „Плаво небо, празно“.
Дејан Богојевић (Ваљево, 1971) је мултимедијални уметник. Награду „Хаџи Драган“ је добио за најновију књигу савремене поезије „Немуште језе језика“ коју је објавила „АРТ група АКТ“ из Ваљева. Ово је једна у низу награда коју је Богојевић добио за поезију. Међу наградама су и Шумадијске метафоре, Српско перо, Златни Орфеј, Раде Томић, Раваничанин, Повеље Карађорђе за животно дело, Милан Ракић, итд.
До сада, између осталих књижевну награду „Хаџи Драган“ су добили и: Верољуб Вукашиновић, Мирослав Тодоровић, Владимир Јагличић, Милуника Митровић, Бојана Стојановић Пантовић, Слободан Ристовић, Петар Матовић и други.
Књижевну награду „Хаџи Драган“ додељује жири књижевних новина „Свитак“ из Пожеге. Ова награда је установљена 2008. године  у част Хаџи Драгана Тодоровића (1951-2008), песника, ликовног и књижевног критичара и једног од оснивача књижевних новина „Свитак“.
Tumblr media
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Tumblr media
Народна библиотека Србије и Музеј Српске Православне Цркве позивају Вас да дођете у среду,
27. децембра 2023. године, у 14 сати, у Амфитеатар Народне библиотеке Србије, на свечано представљање комплета издања РУКОПИСИ Музеја Српске Православне Цркве: ЗБИРКА РАДОСЛАВА М. ГРУЈИЋА, са пратећом изложбом.
Улаз је слободан! Добро дошли!
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Зборник Поетички концепти Милутина Петровића
У издању Института за књижевност и уметност и Српског књижевног друштва, објављен је зборник Поетички концепти Милутина Петровића.
Зборник је произашао из научне конференције одржане 15. октобра 2021. године у Институту за књижевност и уметност u Београду.
Уредили су га Бојан Чолак и Марко Аврамовић.
Садржај
Уводна реч     11
I
Васа Павковић
Tumblr media
МИЛУТИН ПЕТРОВИЋ —
ПОЕЗИЈА КАО ЗАГОНЕТКА        21
Александар Јерков
С ОНУ СТРАНУ ДОБРА И ЗЛА ПРОМЕНЕ: МИЛУТИН ПЕТРОВИЋ SUB SPECIAE TRANSFORMATIONS...49
Бојан Јовановић
ХЕРМЕТИЧНОСТ У ПОЕЗИЈИ
МИЛУТИНА ПЕТРОВИЋА           79
Гојко Божовић МИЛУТИН ПЕТРОВИЋ:
ПОЕЗИЈА ПРОТИВ РЕТОРИКЕ   97
Милица Ћуковић СВЕТ(Л)О И ТАМА:
НАЧЕЛО ДИХОТОМИЈА У ПОЕЗИЈИ МИЛУТИНА ПЕТРОВИЋА И НОВИЦЕ ТАДИЋА         109
Јелена Младеновић
МОЋ ГОВОРА У ДРУГОМ ЛИЦУ
У ПОЕЗИЈИ МИЛУТИНА ПЕТРОВИНА 129
II
Марјан Чакаревић
ПЕСНИК И ЊЕГОВ СЛУГА
(Развој песничке самосвести y поезији Милутина Петровића до књиге Промена)        149
Дарко Илин, Сара Вукотић
СТВАРАЊЕ ПЕСМЕ И ПРИРОДЕ КАО (СРПСКА) ПОЕТСКА КОСМОГОНИЈА У ПЕСНИЧКОЈ ЗБИРЦИ ТАКО ОНА ХОЋЕ МИЛУТИНА ПЕТРОВИЋА   193
Марко Радуловић
МИЛУТИН ПЕТРОВИЋ И СРЕДЊОВЕКОВНО НАСЛЕЂЕ   217
Марко Аврамовић
ЛИРСКИ СУБЈЕКТ У ГЛАВИ НА ПАЊУ МИЛУТИНА ПЕТРОВИЋА    241
Бојан Чолак
О НЕКИМ ПОЕТИЧКИМ ОСОБЕНОСТИМА ПОЕЗИЈЕ МИЛУТИНА ПЕТРОВИЋА НА ПРИМЕРУ ПЕСМЕ „МИМОХОД"        267
Мина Ђурић
ВИЗУЕЛИЗАЦИЈА РИТМА У ПОЕЗИЈИ МИЛУТИНА ПЕТРОВИЋА          293
Урош Ђурковић
ПОЕТСКИ ПРУРИТУС: ПРИЛОГ ТУМАЧЕЊУ ЗБИРКЕ СВРАБ МИЛУТИНА ПЕТРОВИЋА        315
III
Михајло Паншић
 БЕЛЕШКЕ ЗА „НЕРАЗУМНЕ"
МИЛУТИНА ПЕТРОВИЋА           337
Соња Миловановић
РИТАМ И СНОВИ (O појединим синтаксичко–семантичким аспектима песничке књиге Поезија снова Милутина Петровића и њиховом смисаоном потенцијалу)        353
Кашарина Пантовић
ЗАОКРЕТ У РАЗАРАЊЕ, У КРАЈ – O ПОСТХУМНО ОБЈАВЉЕНОЈ ЗБИРЦИ ПЕСАМА ПОПЕВ МИЛУТИНА ПЕТРОВИЋА           375
Именски регистар     393 --
Српско књижевно друштво
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Омаж
Милутин Петровић
 (Краљево, 1. мај 1941 — Београд, 28. децембар 2020)
Српско књижевно друштво
Француска 7, Београд
Четвртак, 28. децембар 2023.
у 18 сати
У част песника Милутина Петровића предстваљамо:
–        ЗборникПоетички концепти Милутина Петровића, уредили Бојан Чолак и Марко Аврамовић (Институт за књижевност и уметност и Српско књижевно друштво, 2023)
–        ПоПев, постхумна збирка поезије, на основу сачуваних рукописа, приредио Марјан Чакаревић (Културни центар Новог Сада, 2023)
Учествују:
Васа Павковић
Михајло Пантић
Бојан Чолак
Марко Аврамовић
Марјан Чакаревић
Tumblr media
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
Tumblr media
Среда у 18 сати
Српско књижевно друштво Франуска 7, Београд
Представљање Књижевног магазина број 236-237-238
Учествују:
Љубица Арсић, Ивана Миланков, Јелена Гавриловић, Срђан Вучинић, Јелена Ленголд и Ненад Милошевић
0 notes
knjizevni · 4 months
Text
КЊИЖЕВНИ МАГАЗИН БРОЈ 236-237-238
Објављен је Књижевни магазин број 236-237-238.
ПОЕЗИЈА
Живорад Недељковић
УЗАЛУД / 4
Ivana Milankov
SPOMENAR / 6
Јелена Гавриловић
ГРИЧКА / 7
Иван Антић
СЕДИ И ЗРАЧИ / 11
Ратко Дангубић
ДУ-ДУ-ДУ-ДУ / 13
Љиљана Павловић Ћирић
ЦРНА МАЧКА ВОЛИ
БИЦИКЛИСТИЧКУ СТАЗУ /15
Boško Tomašević
SNEG, LED I TAMA / 16
ПРОЗА
VLADIMIR KOPICL
AMERIČKI INTRO / 18
Srđan Vučinić
KLINIČKA SLIKA U
KOMBINOVANOJ TEHNICI / 24
Aleksandra Veljović Ćeklić
SESTRA / 28
Душан Савић
ПРАЗНИНА / 31
ПРЕВОДИ
MIKROPRIČE JUŽNOAMERIČKE I ŠPANSKE KNJIŽEVNOSTI / 33
August Monterosa
Raul Braska
Ana Marija Šua
Nuria Barios
Ipolitano Navaro
Augusto Monteroso
Masedonio Fernandes
Alehandro Rodriges Hansik
po navodu Horhea Luis Borhesa
Raul Braska
Marko Denevi
Huan Hose Areola
Ana Marija Šua
Glorija Fuertes
Fernando Remitente
Fransisko Aldana
Luis Fajad
Antonio di Benedeto
Luis Mateo Dijes
Eduardo Galeano
Luisa Valensuela
Karmen Sesilija Suares
Јосиф Бродски
РАНЕ ПЕСМЕ
Превео с руског Светислав Травица / Andrea Jeftanović
RATNA POZORNICA
Prevela sa španskog Bojana Kovačević
Petrović / 41
Ана Матвејева
НА ДАН КАДА СЕ РОДИО АБЕЛАР
Превела с руског Мирјана Грбић / 44
Владимир Кантор
САД VS ЕВРОПА, ИЛИ „ТРУСТ У. Е.“ ИЉЕ ЕРЕНБУРГА
Превела са руског Мирјана Грбић / 51
Михаил Епштејн
ПАНДЕМИЈА КАО МЕТАФОРА НАШЕГ ДОБА
Са руског превела Радмила Мечанин / 60
ЕСЕЈ
Душан Николић
СЕНКЕ НА ЗИДУ ИЛИ ПОЕТИКА ПРИПОВЕДАЊА СЛИКА У ПОКРЕТУ / 62
Жељка Аврић
ПОЕЗИЈА, САМО ЈЕ ПОЕЗИЈА ЈЕДИНА МОЈА ДОМОВИНА / 68
Enver Kazaz
TRIJUMF SVJETLOSTI / 75
КРИТИКА
Vladislava Gordić Petković
TRUD ŠTOVANJA PODZEMLJA: ROMANI KRISTIANA NOVAKA KAO SLUČAJEVI ČUDA, MUKE I POBUNE / 82
Никола Живановић
ТЕСКОБА ВЕКА / 85
Данка Спасојевић
ПОЕЗИЈОМ ПРИБЛИЖЕНИ
СМИСЛУ / 90
Драгана Вукићевић
ОД ЦРВЕНОКОСЕ БОГИЊЕ ДО СЛЕПИХ ПЕВАЧИЦА / 94
Gorica Radmilović
LEPOTE POROKA / 96
PREPORUKA ZA ČITANJE
Jelena Lengold / 98
Милен Алемпијевић / 101
РАЗГОВОР
Зоран Јеремић
ПОСЛЕДЊИ РАЗГОВОР СА ЖИВОЈИНОМ ПАВЛОВИЋЕМ / 108
IN MEMORIAM:
MIŠA PASUJEVIĆ 1972 —2023
Vasa Pavković
Miša Pasujević, ODLAZAK / 114
Nenad Milošević
U POTRAZI ZA MIŠOM
PASUJEVIĆEM / 115
Miša Pasujević
IZVINJENJE / 118
IZ SKD-a
СКД ДЕЛОВОДНИК ЗА 2023.
ГОДИНУ / 120
Tumblr media
0 notes