neko mi je jednom rekao da kad starije osobe na balkanu kažu "ma on je sav svoj/ona je sva svoja" to je kod za "autistični su" i nikad nisam uspio preći preko toga

★ Bridget Collins: Uvez

Počet ću in medias res, kao što i sama knjiga počinje.

U nekom trenutku preksinoć, napravivši pauzu od čitanja, ušao sam na Facebook i u jednoj sam mikrosekundi pomislio kako bi bilo javiti se Lucianu Darnayu. Preplavila me tako čudna melankolija kada sam—u sljedećoj mikrosekundi—shvatio da je to, ustvari, nemoguće, jer je Lucian Darnay tek fiktivna osoba iz knjige koju čitam. Zašto sam na pola sekunde mislio da je moguće javiti se liku iz knjige? Zašto baš tom liku? I zašto me obuzeo taj melankolični osjećaj kada sam se sjetio da to nije moguće?

Sigurno ne da mu kažem da sam Uvez počeo čitati krajem prošle godine, da uopće nisam bio oduševljen, da sam se nakon svake stranice osjećao malaksalo i da sam, nakon oko sto pedeset pročitanih stranica odložio knjigu na stol pokraj kreveta (gdje je, vjerovali ili ne, ležala sve vrijeme dok je ja, je li, nisam čitao) i opet uzeo otprilike osam mjeseci kasnije. Zašto je tomu tako?

Postavio sam četiri pitanja, vjerojatno ću ih postaviti još, i nadam se da ću ponuditi čitatelju zadovoljavajuće odgovore.

Prvih stotinjak stranica s kojima sam se ja borio… Daleko od toga da je loše. Čitateljsko se iskustvo, između ostaloga—možda ponajprije—sastoji od očekivanja čitatelja. Tu urednici i reklama imaju jak utjecaj; kad kažem reklama, ovdje mislim na sve od onoga što nakladnici pišu o knjizi i kako je predstavljaju na mrežama do toga što piše na stražnjoj korici knjige, pa tako i onoga što pišu bookblogeri, recenzenti itd., a reklama je takva da sam ušao u knjigu očekujući maštovito djelo fantastike koje u prednjem planu, između ostaloga, ima LGBTQ+ tematiku. Nadalje, knjiga, iako je predstavljena kao roman za odrasle, roman je za odrasle tek zbog manjkavosti cenzure: ako izuzmemo psovke, komadiće dijaloga kakve “djeca i mladi” idealno ne bi trebali slušati i kojekakve opise—nazovimo to tako—radnji za odrasle, ovo je knjiga za mlade, odnosno young adult. Uvez ima sve što čini prosječnu knjigu za “mlade odrasle”: prvo i osnovno, protagonisti su tinejdžeri, odnosno mladi odrasli; drugo, djelo se bavi primitivnim životnim iskustvima koje imamo kao mladi odrasli ljudi, kao što su seksualno sazrijevanje/istraživanje seksualnosti/prva seksualna iskustva, zatim izopćenje iz obitelji ili društva iz kakvih god razloga ili sličnu problematiku, što nužno vodi početku osamostaljivanja, itd.; treće—valjda se podrazumijeva—izgradnja, ili radije stabilizacija, identiteta…

Kod Uveza dolazi do sudara svjetova. Roman je, u svojoj suštini, najprije za tinejdžere, unatoč svojoj etiketi, ali ima nešto što YA fikcija prirodno odbacuje: spor uvod, spor razvoj radnje, glomazne opise koji nisu od nikakve esencijalnosti za radnju, a radnja je srce djela YA fikcije. Ušao sam u knjigu očekujući tematiku i elemente koji se u prvih sto do sto pedeset stranica nikako ne ostvaruju, istovremeno poimajući djelo kao YA fikciju, gdje mi je užasno smetao spori tijek radnje. Rekao bih da je to problematika Uveza: loša, ili radije nedovoljno točna, prezentacija, kao i etiketa. (Ako bih baš morao staviti Uvez u nekakvu kutiju i etiketirati ga, ne bih ga predstavio ni kao roman za mlade odrasle, odnosno young adult, nipošto roman za odrasle, nego new adult.)

I tako sam ja ostavio Uvez. Nije ispunjavao moja očekivanja. Nije to stvar samoga djela. Kao što rekoh, stranice kroz koje sam ja u agoniji gmizao bile su sasvim u redu. Ali to nije bilo to. Da bih ponovno uzeo prije nekoliko dana, samo da se proguram kroz knjigu i da mogu reći da sam je pročitao. I kvragu sve—zaljubio sam se, blago rečeno.

Vratio sam se knjizi nakon vremena mirovanja i bez ikakvih starih očekivanja. Možda sam se zato i zaljubio čak i u stvari koje su mi prije smetale. Spor uvod, istančani, opširni opisi… Stilski se to može uzeti i kao mana, i mnogima će upravo to smetati. Ali, ušavši natrag bez ikakvih očekivanja, osjetio sam efekt koji je Collins željela postići: osjetio sam kako se univerzum djela gradi ciglu po jarkocrvenu, grubu, tešku ciglu. Nema tu brzinskoga, blesavo nepreciznog, nespretnog, nevještog građenja kuće od slame—ova kuća je od kamenčića, raznih boja, raznih oblika, poput mozaika. Upravo ono što svako djelo fantastike treba: vješto izgrađen vlastiti univerzum.

Zbog te sam dubine koju Collins magično ostvaruje tako snažno osjetio ne samo potrebu da se javim liku iz knjige, nego i osjećaj da mogu. Collins je uistinu boginja svojih likova: poput tog univerzuma, izgrađeni su kamenčić po kamenčić, stanicu po stanicu; vjerojatno će se svaki knjiški moljac, kakav sam i sâm, složiti da postoje stvarni i nestvarni likovi u fiktivnoj književnosti—kad nestvarni lik, primjera radi, umre, kao da nikada nije ni postojao, a kada se stvarnom liku desi i najmanja sitnica, osjetimo kako nam se stežu mišići dok čitamo: sa stvarnim likovima živimo, sa stvarnim likovima osjećamo, skupa s njima i zbog njih i pokraj njih. I kada se Emmett zaljubio u Luciana, zaljubio sam se i ja. I u vrtlogu svega što se desi između njih dvojice, osjetio sam potrebu javiti mu se. Ali, avaj, jedina komunikacija koja je s likovima iz Uveza bila moguća, bila je preko slova na papiru. I zbog toga onaj melankolični osjećaj. Jer kada likove voliš kao osobe, a možeš ih dodirnuti samo preko papirnatog predmeta, progovoriti s njima samo uz davno izrečene riječi, moraš osjetiti određenu dozu melankolije.

Priča? Moram li ići dalje od “divna”? Moram? Priča je ispunila sva očekivanja. Ne, ne samo da ih je ispunila—prešla ih je. Ukratko, radnja se zbiva u alternativnoj prošlosti, kada su se sjećanja mogla izvući iz osoba (koje na to pristaju i to žele iz kojeg god razloga) zapisivanjem na papir i uvezivanjem među korice knjige. Emmett Farmer i Lucian Darnay dva su dečka koja u svojoj ljubavi doživljavaju prilično tragičan kraj—homoseksualnost je i tu bolest, grijeh i sramota, tu nema ništa alternativno. Emmett ima postati knjigovežom; Lucian je sin bogataša koji iz strahovitih razloga unajmljuje knjigoveže. Emmetta se, nakon perioda (naizgled) bolesti i delirija, obitelj odriče tako što ga daje kao šegrta starici (po nekima vještici) koja se bavi uvezivanjem. Sve od ovoga, samo ne tim redoslijedom. I sve dalje od ovoga su spojleri. Kako god, Collins vrlo maštovito i inteligentno gradi intrigantnu radnju. Možda se ona odvija sporo, ali je sve više od onoga napisanoga bi bilo prezasitno. Priča je, na kraju krajeva, nešto što se ne može argumentirati; ja ne mogu dovoljno puta reći da je očaravajuća—meni. Apsolutno sve mi je u vezi s njom očaravajuće. Jedino što mi nije pasalo bio je kraj. Zbog toga što je kraj, valjda. Collins ga je napisala majstorski, ali da barem da je napisala makar još jedno poglavlje…

Sve u svemu, Uvez Bridget Collins fantastično je napisano djelo fantastike o obitelji, ljubavi, patnji, ozbiljnim društvenim problemima, jednako ozbiljnim psihološkim problemima pojedinaca i mase; potresna priča koja će slabo koga ostaviti ravnodušna. U briljantno izgrađenom fantasy univerzumu, Collins spaja dva briljantno istesana lika i daruje im—a jednako tako daruje i nama—briljantno napisanu priču, daruje im vrijeme i prostor, trenutke, daruje im—daruje nam—ljubav. Jedna od najdražih ljubavnih priča koje sam imao čast pročitati, i nesumnjivo jedna od najboljih objavljenih prošle godine. Melankolija koja se isplati.

Malograđanski rat

Granice "normale" su odavno pomaknute. A ovo čemu danas svjedočimo, je klasično ludilo. Na koju god stranu pogledaš, samo vidiš: laž, prevaru, korupciju, krađu, lažna obećanja.... Ako se slučajno ne baviš ničim od navedenog, popušio si. Proglase te budalom, i to vrlo kvalitetnom. Pa na kraju shvatiš, da nigdje nisi prispio. Ali i to je bolje od šutnje. Jer ako šutiš, daješ im legitimitet. A svako pravdanje ovakvih postupaka, ravno je izdaji.

Četnici su patentirali jedinu stvar u kojoj im nema premca. LAŽ. I o tome sam već pisao. Danas se cijeli "progresivni svijet", služi njihovim metodama. Počeo sam sumnjati, da ono što su radili 90-ih i nije bilo baš tako "spontano". Možda je to jednostavno bila generalna proba, za ovo što nam danas rade? Jer globalizam nije od jučer, a svoju agresivnu kampanju su započeli upravo u to doba. Kako to nismo odmah primjetili?

Bili smo zaokupljeni svojim problemima (opravdano), pa nam je puno toga promaklo. Još za vrijeme Domovinskog rata, Soroš je otvarao svoje ispostave diljem lijepe naše. I financirao anti-Hrvatske medije, samozvane aktiviste i udruge. Sjetimo se samo orjunaškog, petokolonaškog smeća, zvanog "Feral Tribune"? Možda pretjerujem, ali u slučajnosti već odavno ne vjerujem.

Zašto mi je ovo palo na pamet? Gledam kampanje i debate u SAD, i vidim kako i Biden i Harris lažu bolje od "evropskog" Vučića. A o "uglednom" CNN-u i ostalim medijima, uopće ne treba trošiti riječi. Čista kopija RTS, u vrijeme najžešćih napada na Vukovar. Ratnohuškačka retorika i očito izvrtanje činjenica. Mi smo svoju suverenost izgubili u miru, a sad su i Ameri na putu da naprave istu grešku. Jedina razlika je ta, što će ovaj put posljedice snositi cijeli svijet.

Iz aviona se vidi, da DEMONkrati i njihovi mediji brutalno lažu. Nažalost, dosta ljudi uopće ne razmišlja, nego vjeruju u sve što im se servira. U ovako bitnim trenucima, istina nije adekvatno oružje. Jer malo tko provjerava vjerodostojnost činjenica. Trump je napravio toliko pozitivnih stvari, da ih je teško sve nabrojati. Ali u ovako šporkoj kampanji, to uopće ne pije vode. Upravo zato ih treba tući njihovim oružjem. Da sam slučajno uključen u kampanju, prepadao bi Amerikance svaki dan. Dovoljna je samo jedna riječ: KOMUNIZAM. A to bi mi bio i glavni slogan. SLOBODA ili KOMUNIZAM? Bez puno kompliciranja. A na TV bi non stop vrtio snimke: ulaska Rusa u Čehoslovačku, života u Venecueli, Kubi, Sj.Koreji, biografijom Staljina, Lenjina, Marxa... Ipak vjerujem da ĆAĆINA PR ekipa, dobro zna što radi.

Najveći fašisti su oni, koji sebi tepaju da su"antifašisti". A daleko najveći rasisti su "anitrasisti". Slogan:"Black lives matter" je najbolji primjer. Jer bukvalno govori, da su jedino važni životi crnaca. Ostali izgleda nisu ni vrijedni spomena? Primjer. Trener jedne ragbi ekipe, je na vratima svoje hotelske sobe našao letak sa parolom BLM. Odmah ga je skinuo i napisao novi: "SVI životi su važni, u ime Isusa Krista". Sutra je zbog toga dobio otkaz!? Ovo nije izoliran slučaj, nego njihovo "novo normalno". Zaključak? Ako nećeš da te proglase rasistom, najbolje ti je mrziti sve i svakoga.  

Kršćani su danas daleko najugroženija kategorija ljudi na svijetu. I nemamo nikoga tko bi nas zaštitio. A za borbu protiv ovoga zla, treba biti fanatik. Upravo kao i oni. Oko za oko - zub za zub. Okretanje drugog obraza ne dolazi u obzir, jer je to ravno samoubojstvu. Neki se brinu i pitaju: "Što će Crkva reči?" Koja Crkva? Ona što nas je napustila, distancirala se od naroda i otvoreno stala na stranu globalista? Njihovo mišljenje više nije relevantno.

Kad te političari lažu, nisi previše iznenađen. Jer uglavnom to i očekuješ. Ali kad te izdaju oni, koji bi nam u najtežim trenucima trebali biti duhovna utjeha i potpora, onda imamo ozbiljan problem. Dragi Bog je stvorio svijet, a sve ostalo je napravljeno u Kini. Kardinal Bozanić se nije satro od brige za vjernike. A više ne čujemo ni glas razuma Biskupa Košića. Ne zato što nema što za reči, nego zato što mu ne daju. Nekada su su fratri liječili gubavce, a sada bježe od gripe. Kako bi se Majka Terezija danas ponašala? Da ne bi slučajno nosila masku i držala socijalnu distancu? How yes no (kako da ne).

Kako se bliže izbori, tako se corona "misteriozno" širi. Slobodno me proglasite teoretičarem zavjere, ali smatram da se ovim rigoroznim mjerama samo priprema teren. Za nerede koji će uslijediti u SAD, bez obzira tko će pobjediti. Zato elita čini sve, ne bi li ostatak svijeta (posebice Europu) držali na lancu. Jer sve se više ljudi budi, i svakodnevno prosvjeduje protiv ograničenja slobode. A može bit' i da sam u krivu? Bumo videli. Uglavnom, jedna stvar je očita. I dalje nas smatraju idiotima. A ZLIKOVAČKA ORGANIZACIJA zvana "stožer", ponovo prijeti. Sad bi nas stavljali u šatore, kao na "vašaru". A uveli su i novo zanimanje. "Korona redar" (na Hrvatskom: špija, žbir ili cinkaroš). Traka oko ruke je samo pitanje vremena, a ni GULAG više ne izgleda tako daleko.

Neki dan je frajer puko' i upucao policajca (a onda i sebe), pred zgradom Vlade. Odjednom se svi čude? Čemu? Žao mi je obojice, a drot je samo radio svoj posao. Izgleda da je upravo ovo stanje psihoze i straha, bilo okidač za napad. "Dosta je bilo prevara i bezobzirnog gaženja ljudskih vrijednosti, bez odgovornosti", napisao je napadač na FB. Nikoga ne opravdavam, ali je očito da je dobar dio nacije psihički otišao u 3 P.M. Ne možeš ljudima tek tako nametati imbecilne mjere i služiti se Staljinističkim metodama. I onda očekivati da će svi biti sretni i zadovoljni?  

Nismo svi isti. Postoji skupina psihički labilnih ljudi, kojima je dovoljna sitnica da popizde. Zato se bojim da ovo nije zadnji incident. A sve se moglo tako jednostavno riješiti. J*bala vas više corona, testiranje i cjepivo! Zbog 0.1% pučanstva, trajno ste spizdili najmanje 15-20% ljudi. Djecu i njihove traume, neću ni spominjati. Zato se nadam da će barba Donald pobijediti, i uništiti ovaj sotonistički kult za sva vremena!

Prof. Dr. sc. Miroslav Radman (prigodom primanja nagrade "Legije časti"), kaže: "Zdrav razum opada, jer da ne opada - ne bi se tako loše nosili s jednim relativno banalnim problemom infektivnih bolesti, kad je u prošlosti bilo daleko gorih". I onda postavlja ključno pitanje: "Zašto je 300 umrlih od koronavirusa važnije od 50.000 umrlih od nečeg drugog?" Mislim da je sve jasno...

Uvijek treba imati alternativno rješenje za svaki scenarij. Normalno da svi očekujemo najbolje, jer je to u ljudskoj prirodi. Ali što ako stvari krenu naopako? "Ništa nas ne smije iznenaditi", onomad je govorio ćopavi. Život nije uvijek pravedan i ne pobjeđuju uvijek najbolji. Treba imati na umu, da su se protiv Trumpa udružile  SVE SILE ZLA. Wall street, mediji, UN, skupina najbogatijih ljudi na svijetu, masoni, Hollywood, Google, FB, Twitter (koje kontroliraju 90% interneta), duboka država, vojna industrija...

Ali s Donaldom uvijek znaš na čemu si. Jer govori ono što misli. I to ga izdvaja od ostalih državnika i njihovih protokolarnih priča. Uglavnom šupljih. Prije par dana uputio je poruku Iranu. Pa kaže: "Budete li se s nama zajebavali, napravit ćemo vam stvari koje nikada niste vidjeli."

Je li došlo vrijeme za konačan obračun sa VELEIZDAJNIČKOM ELITOM? APSOLUTNO! Ali ne danas, nego za par tjedana. Ako Trump pobijedi, bit će nam puno lakše jer ćemo dobiti vjetar u leđa. Ako kojim čudom izgubi, onda će motiv biti još veći. Bukvalno ćemo se boriti za goli opstanak. Nešto kao  91', ali ovaj put protiv puno jačeg (i nevidljivog) neprijatelja.

Ekonomski stručnjaci upozoravaju što nas čeka, ako se nastavi ovaj teror s "mjerama. "Bit ćemo ekstremno siromašni!", jednoglasan je zaključak. I potpuno logičan. Međutim..... Gospoda zaboravljaju da Plenkija uopće ne interesira Hrvatska i život njenih građana. Što je nama gore, njegova je pozicija još čvršća. Kako? Jer mu više odgovara ODH (ovisna država Hrvatska), nego NDH.

Tako da nas ovako jadne, siromašne i nemoćne, može na pladnju izručiti stranim gospodarima. I za to dobiti veliki plus u karijeri. A nama će se u isto vrijeme predstavljati kao SPASITELJ. Jer će kreditima EU kupovati socijalni mir. Tko će te kredite vraćati? Jebe ga se. Sigurno neće on, a ni njegova djeca.

Vladajući su sve karte stavili na pobjedu Bidena i ideju globalizma. To više i ne kriju. Ako ishod bude takav, najebali smo. Ko' žuti. Ali ako bude obratno, biti će to fenomenalna prigoda za promjene. Sve pod uvjetom da se pokrenemo, a ne da i dalje pametujemo i govorimo što smo trebali učiniti? Jer to je prošlo, svršeno vrijeme a život je previše kratak za mlaćenje prazne slame. Kažu da su rođendani vrlo dobra stvar. Statistički gledano, što ih više proslaviš - duže češ živjeti. Ako je plan svjetskih elita da nas ponovo vrate u komunizam, ima li onda lustracija ikakvog smisla? Svakako je nismo u stanju provesti u dogledno vrijeme, a i da jesmo u čemu je poanta? Naši susjedi Mađari nemaju takvih problema. Prvo, jer nisu savili kičmu pred EU birokratima a drugo (puno važnije), gosp. Orban ima 2/3 većinu u parlamentu. I upravo zato ovi iz EU bezuspješno pizde. Nažalost, tako nešto je kod nas nezamislivo. Jer Domoljube u Saboru možemo nabrojati na prste jedne ruke. Izlaz iz ove situacije ne vidim, ali se nadam da ćemo nakon 3.11. biti pametniji i znati što nam je činiti.

Zorangutan se oteo kontroli (biće od "beloga"?) i rafalno puca po kmerima. Apsolutno podržavam, mada mišljenje o njemu nikada neću promijeniti. Toplo bih mu preporučio da postane vjernik. Jer Isus ga voli, dok svi ostali misle da je dilajla. Dobro je da se komunjare međusobno kolju. Još kad bi u susjednoj "genocidnoj vukojebini" buknuo malograđanski rat, nitko sretniji od mene.

Agresivni pedersko-komunističko-pedofillski aktivizam ne popušta. Gledam utakmice Engleske lige gdje svi moraju klečati, u znak potpore terorističkoj organizaciji BLM. Ako "padne" Amerika, to će postati i naša svakodnevica. Pa čemo prije odlaska u lokalni Konzum, prvo morati popušit crncu, pa onda pederu. A na kasi ćemo prije plaćanja, ljubiti Staljinov portret. Jebo on sliku svoju...

Akrap neutvrđenog spola, pod imenom Rade Borić ima preko 150.000 eura, 11.000 dolara, dionice HT-a… OKLEN' DRUGARICE? Kaže da je bila štedljiva!? Da čitav život nisam ništa jeo ni pio, ne bih mogao toliko ušparati. Možda je lepa Rada sve to pošteno zaradila, zahvaljujući svom atraktivnom izgledu? Bolje izgleda moj rendgenski snimak, nego njena profilna slika. I to fotošopirana.

Je li sad jasno zašto Soroš nema problema sa regrutiranjem novih kadrova? Nađe lijevog poluimbecila, dobro ga plati i od njega napravi "aktivista" iliti borca za "ravnopravnost". I tako diljem "vasione". Jer uvijek ima onih, koji bi za lovu prodali i rođenu mater. Zašto je ovaj "smežurani isprdak" još uvijek na slobodi, nikada mi neće biti jasno?

Za to vrijeme, nekada ponosna (a danas na koljena bačena) Njemačka, gradi komemorativni centar za žrtve nacizma u cijeloj Europi. A što ćemo sa žrtvama komunizma, kojih je najmanje 10 puta više? Praviti se da ne postoje. Zašto? Jer je upravo komunizam taj "idealni' sustav, kome globalisti teže. Ali... Svaka akcija izaziva reakciju. Jer nismo baš svi blesavi. Vrlo je moguće, da se u skoroj budućnosti pojavi neki novi talentirani momak s brčićima. Ado kume vrati se, sve ti je oprošteno...

Kakvi su nam izgledi, da će na kraju ipak sve biti u redu? Ovisi. Primjer: "Ako naši roditelji nisu imali djece, velike su šanse da ih ni mi nećemo imati."

Otprilike, tako nešto... "ZA DOMOVINU SPREMNI"

Kriza će najviše pogoditi Ameriku

Zašto američki model ekonomskog rasta doprinosi uvećanju krize izazvane koronavirusom, dok to nije slučaj sa nemačkim, pa čak ni sa britanskim modelom?

Mark Blajt

va konkurentna epidemiološka modela trenutno upravljaju mišljenjima eksperata i dele ih povodom pitanja kako najbolje odgovoriti na novi koronavirus. Prvi, koji je potekao sa Imperijalnog koledža u Londonu, strahom je naterao američku i britansku vladu da uvedu stroge mere društvene izolacije. On je polazio od predviđanja da, ukoliko se ne obuzda, COVID-19 (bolest koju izaziva virus) bi mogao da ubije preko pola miliona ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu i 2.2 miliona u Sjedinjenim Državama – ne računajući mnoge druge smrtne slučajeve koje bi izazvao kolaps zdravstvenog sistema u obe zemlje.

Drugi model, koji su razvili istraživači sa Oksfordskog univerziteta, pretpostavlja da je virus već inficirao 40 odsto britanske populacije, ali je većina imala blage ili nikakve simptome. I prema ovom modelu, COVID-19 bi izazvao mnogo smrti i takođe bi snažno napregao sistem zdravstva. Ali kako se u ovoj studiji predviđa manje kritičnih slučajeva, Oksford smatra da totalno karantinsko zatvaranje gradova na neodređeno dug period možda nije neophodno. Privlačnost oksfordskog modela je očigledna. Ali ako politički lideri naprave planove u skladu sa oksfordskim modelom, a ispostavi se da žive u svetu koji je opisao model londonskog Imperijalnog koledža, to će značiti da su lošu situaciju učinili još mnogo, mnogo gorom.

Isto tako, moraju se doneti i visokorizične odluke o zaštiti nacionalnih ekonomija od efekata COVID-19. To su odluke koje se donose prema predviđanjima druge vrste modela. Politički ekonomisti koriste „modele rasta“ da opišu šta države rade kako bi osigurale rast u normalnim okolnostima, ali ovi modeli ukazuju i kako će države najverovatnije odgovoriti u slučaju krize kao što je smrtonosna pandemija. Na primer, osnovni model rasta Ujedinjenog Kraljevstva vrti se oko finansija, domaćinstava i, više od bilo čega ostalog, domaće potrošnje. Kad je britansku ekonomiju pogodila kriza izazvana koronavirusom, nakon čega je svima rečeno da ostanu kod kuće, preduzimanje mera za jačanje potrošnje – poput garantovanja 80 odsto plata – predstavljalo je neophodnu reakciju. Za razliku od toga, u Nemačkoj, koja praktično predstavlja džinovsku izvoznu platformu što usisava potražnju sa drugih mesta, neophodna reakcija uključivala je uvođenje kraće radne nedelje i garancije za bilanse kompanija, ali ne i podršku platama.

UBLAŽAVANjE ŠOKA Za Sjedinjene Države je pitanje najboljeg načina za zaštitu ekonomije od efekata pandemije dosta komplikovanije. U kontekstu modela rasta, Sjedinjene Države su ogromni izvoznik primarnih proizvoda – aviona, oružja, nafte, usluga, softvera, elektronske trgovine i finansija – prosto zato što njihova ekonomija čini četvrtinu svetskog BDP-a. Ali ono što najviše pokreće američku ekonomiju i dalje je domaća potrošnja. Premda ona nije toliko vezana za kredite i toliko zavisna od dugova kao što neki analitičari tvrde  (Sjedinjene Države nalaze u sredini grupe zemalja Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (Organization for Economic Cooperation and Development – OECD) po odnosu dugova i prihoda domaćinstava), uloga koju dug privatnog sektora ima u američkoj ekonomiji otežava reagovanje na ovakvu krizu. Ova realnost postaje jasno uočljiva kad se američki model rasta uporedi sa modelima drugih zemalja.

Modeli rasta koji zavise od trgovine, poput onih koje možemo naći u severnoj i zapadnoj Evropi, skloni su uspostavljanju država blagostanja (engl. „welfare state“ – socijalna država ili država blagostanja podrazumeva društveno-ekonomski poredak u kome država pruža glavninu usluga socijalne zaštite, odnosno poredak u kome programi socijalne zaštite uzimaju veliki udeo finansijskih i drugih resursa države, prim. prev.) koje imaju funkciju „amortizera šokova“, odnosno pomažu ublažavanje efekata ekonomskih šokova. Generalno, što je ekonomija neke evropske zemlje otvorenija za međunarodnu trgovinu, to intenzivnije se sledi model države blagostanja koja bi delovala kao tampon u slučaju gašenja trgovine. Države u kojim je ovaj model razvijen takođe dopuštaju svojim građanima da imaju visoka dugovanja, jer ih efikasno štite od nezaposlenosti. Tako najzaduženiji ljudi na svetu nisu Amerikanci, nego Danci i Holanđani.

Za razliku od toga, države sa modelima rasta anglo-američkog tipa, a naročito Sjedinjene Države, imaju malo učešće države, niske poreze i glomazan finansijski sektor. Takve države umesto razvijenog sistema blagostanja imaju visoko fleksibilno tržište rada, što znači da u krajnjoj liniji njihov ekonomski rast zavisi od plata. Kako su te plate vremenom imale sve manju kupovnu moć, kreditne kartice, studentske pozajmice i zdravstvena dugovanja postala su standardni deo budžeta američkih domaćinstava. A kada se budžeti tih domaćinstava drastično smanje, njihove dugove neće kompenzovati amortizeri kakve imaju države poput Ujedinjenog Kraljevstva ili Nemačke.

Ovaj nedostatak amortizera za ekonomske šokove je integralni deo američkog modela rasta i on u normalnim okolnostima predstavlja prednost, a ne manu. Kad se u modelima poput američkog dogode šokovi, oni nastoje da spasavaju svoje finansijske sisteme kako bi krediti i dalje neometano funkcionisali, dok puštaju realnu ekonomiju da apsorbuje udarac kroz nezaposlenost i mere štednje. Ovaj model polazi od pretpostavke da će se – u odsustvu amortizera – cene i plate brzo prilagoditi, kapital biti preraspodeljen, a rast će se vratiti bez potrebe za državnom intervencijom. Međutim, ovo nisu normalne okolnosti. A američki kreatori politike brzo shvataju da njihov uobičajeni priručnik ima ograničenu upotrebnu vrednost pred licem pandemije koronavirusa.

KATASTROFA, POJEDNOSTAVLjENA Tokom svetske ekonomske krize, Sjedinjene Države imaju veliku prednost u odnosu na druge zemlje – one štampaju svetsku rezervnu valutu. Drugim državama su potrebni američki dolari jer se njihovi bankarski sistemi zadužuju u dolarima iako ne mogu da ih štampaju. Tokom prethodnih kriza, poput one finansijske iz 2008. godine, oštri padovi na globalnim finansijskim tržištima ispeglani su potezima Federalnih rezervi, poput smanjenja kamatnih stopa i programa kupovine obveznica. Ali ovog puta, potez Federalnih rezervi nije imao svoj uobičajeno umirujući efekat: finansijska tržišta nastavljaju da padaju, a dominacija dolara nije uspela da zaustavi grabež za kešom.

Iako je Kongres konačno usvojio dva biliona dolara vredan stabilizacioni paket, njegova kontinuirana nesposobnost da se odluči koga da spasava – kompanije ili potrošače – reflektuje tenzije unutar čitavog ovog modela rasta. Sjedinjene Države se obično odlučuju za zaštitu kapitala, dok puštaju tržište rada da se prilagodi kroz nezaposlenost. No, ovaj instinkt – da se čuvaju veliki igrači, a da se glavnina udarca preusmeri na radnike – takođe je ključni razlog zašto je američki model rasta faktor uvećanja katastrofe izazvane pandemijom koronavirusa, dok to nije slučaj sa nemačkim, pa čak ni sa britanskim modelom.

Američki model rasta dobro funkcioniše dokle god je nezaposlenost niska, plate se isplaćuju i troše, a krediti recikliraju kako bi pokrili razlike između prihoda i troškova koje imaju potrošači i kompanije. Ali kada se tržišta zamrznu i kada ne mogu pravilno da utvrđuju cene (npr. niko ne zna koliko zapravo vrede akcije Junajted erlajnsa jer niko ne zna kada će Amerikanci ponovo moći da lete avionom), ovaj model rasta se raspada. Jednom kada se to dogodi, teško je videti gde je dno. Federalne rezerve i Kongres mogu pokušati da održe limit cena spasavanjem kompanija, ali nema kraja široj krizi potrošnje do koje dolazi kad se trećina tržišta rada ugasi, a preostale dve trećine budu zaključane kod kuće u dužem vremenskom periodu. Spasavanje kapitala na ovaj način, uz očekivanje da će se tržište rada prilagoditi rastom nezaposlenosti i smanjenjem plata, prosto je nemoguće ako imamo u vidu obim gašenja privrede.

Američki model rasta je izgrađen na takav način da jednostavno nije moguće da se zaustavi a da istovremeno sebi ne nanese katastrofalnu štetu. Kako je ovaj model dizajniran tako da se prilagođava kroz smanjene plate i smanjenu zaposlenost, umesto kroz uvećanje socijalnih izdataka, politički lideri mogu da dopuste privremeni rast nezaposlenosti u uslovima bankarskih šokova, ali ne i na polutrajne transfere keša – što rade Britanci – i skoro totalni kolaps vrednosti imovine. Britansko rešenje je u američkom kontekstu previše politički toksično da bi predstavljalo išta više od kratkoročnog rekvizita. Tako da, jednom kada je postalo jasno da je – makar po modelu londonskog Imperijalnog koledža – sa epidemiološke tačke gledišta ispravan odgovor da se ekonomija na par meseci stavi u hibernaciju, američki lideri su počeli da traže druga rešenja.

Jedno alternativno rešenje, koje je izneo predsednik Donald Tramp zajedno sa zastupnicima u mnogim američkim državama, jeste da se prosto „restartuje ekonomija“. Direktna cena toga, prema modelu Imperijalnog koledža, bila bi smrt čak 2.2 miliona Amerikanaca – ili, kako je viceguverner Teksasa Den Patrik to sročio u nedavnom intervjuu: „Stari ljudi moraju da umru kako bi spasili ekonomiju“.

NAPUŠTANjE KARANTINA Nažalost, čak i ako se ispostavi da je manje strašni oksfordski model ispravan odgovor sa epidemiološke tačke gledišta, prosto restartovanje ekonomije možda neće biti moguće ukoliko to znači da će 70 odsto Amerikanaca dobiti bolest koja zahteva intenzivnu negu u preko deset odsto slučajeva. Ukoliko se Amerikanci vrate na posao, ove stope zaraze bi praktično ugasile tržišta rada, hteo to predsednik ili ne. Malo je verovatno da će se potrošači gurati po šoping molovima u siutuaciji kada postoji mogućnost da ih kupovina doslovno „obori s nogu“, a kompanije čiji radnici pune hitne sobe po bolnicama neće biti naročito sklone da investiraju u proizvode koje neće moći da isporuče.

Sjedinjene Države, sa svojih 330 miliona stanovnika, 270 miliona komada vatrenog oružja, 80 miliona radnika bez prava na plaćeno bolovanje i 28 miliona zdravstveno neosiguranih, suočavaju se sa izazovima kakvi ne postoje u drugim zemljama. Zamrzavanje ekonomije na šest ili više meseci uništilo bi ono što je ostalo od društvenog tkiva ove zemlje, zajedno sa njenim modelom rasta. Ali restartovanje ekonomije bi moglo da pretvori pandemiju u pravu pravcatu kugu koja bi nanela isto štete koliko i zamrzavanje.

Za koju od ovih neprivlačnih opcija će se Sjedinjene Države najverovatnije opredeliti? I ovde nagoveštaj pruža proučavanje aktuelnog modela rasta u ovoj zemlji. On ukazuje da će Sjedinjene Države privremeno spasavati kompanije, delimično podržavati potrošnju i okončati karantine što je pre moguće. Izgleda da su Tramp i njegovi savetnici savršeno spremni da se kockaju sa sudbinom par miliona američkih života kako bi spasili imovinu, računajući da će zdravstveni sistem u svakom trenutku biti u stanju da zbrine elitu.

Ukoliko se pandemija koronavirusa odigra po modelu Imperijalnog koledža iz Londona, naknadno ekonomsko otvaranje Sjedinjenih Država će prosto nadoknaditi štetu koju bi u tom slučaju izazvao američki odgovor. Ukoliko pandemija krene kursom koji je opisao oksfordski model, ekonomije drugih zemalja pretrpeće manju štetu nego američka ekonomija i brže će se povratiti jer totalna karantinska zatvaranja nanose manju ekonomsku štetu nego dopuštanje nekontrolisanog širenja zaraze. Američke berze mogle bi da nabujaju ukoliko se ispostavi da je oksfordski model ispravan, ali to neće značiti ništa za milione radnika koji bi bili otpušteni, za hiljade malih kompanija koje bi bankrotirale i za milione ljudi koji će biti zaraženi ukoliko Sjedinjene Države prerano obnove poslovanje.

Ukoliko Sjedinjene Države krenu ovom stazom, moglo bi da se desi da konačno stignu do tačke za koju je predsednik Bil Klinton rekao da se nikada neće desiti – da ljudi poveruju da će Amerika biti gubitnik. Na kraju krajeva, ukoliko je najbolja strategija američkih lidera za pandemiju da je „puste da protutnji“, ostatak sveta će brzo prestati da tretira Sjedinjene Države kao uzoran model za rast ili bilo šta drugo.

Izvor

NASTAVAK INCIJATIVE ZA POVRATAK STOLJETNE FUNKCIJE MANDUŠEVCU/SUGLASNOST GRADSKOG ZAVODA ZA ZAŠTITU SPOMENIKA KULTURE I PRIRODE

Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode

gosp. Stipe Tutiš, v.d. pročelnika

 Zagreb, 4. veljače 2019.

 Predmet: suglasnost Zavoda za povratak stoljetne funkcije Manduševcu

  Poštovani gosp. Tutiš,

       slijedom našeg sastanka koji je održan u Zavodu 1. veljače o.g. na temu povratka stoljetne funkcije Manduševcu te usmenog dogovora da će se Zavod (ponovo) službeno očitovati po primljenom upitu, ovime dodatno pojašnjavamo našu incijativu i njen tijek, te molimo za načelnu suglasnost incijativi, kako bi procedura koju je, na naš poticaj, već pokrenuo Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, mogla ući u iduću fazu realizacije.

Naime, pokrenuta incijativa naišla je na odobravanje spomenutog, nadležnog, gradskog ureda i samog gradonačelnika na Skupštini slijedom zastupničkog pitanja, no stopirana je odlukom Zavoda tj. tadašnjeg pročelnika gosp. Silvija Novaka, s obrazloženjem da pitka voda na Manduševcu nije potrebna.

Nakon odbijenice održali smo sastanka s gosp. Novakom te dodatno pojasnili incijativu i postigli usmenu suglasnost da je ipak poželjno Manduševcu vratiti njegovu stoljetnu ulogu. Službenu podršku Zavoda, gosp. Novaka tada je uvjetovao zahtjevom da u osmišljavanju tehničkog rješenja sudjeluje i jedini živući autor sadašnjeg oblikovanja Manduševca, arhitekt gosp. Branko Silađin.

Slijedom toga, kontaktirali smo gosp. Slađina i on je pristao sudjelovati u rješenju.

Nakon toga pomaka nema budući da Zavod još uvijek nije izdao odgovarajuću suglasnost potrebnu za otpočinjanje procedura pa utoliko molimo da se to sada učini.  

Incijativu da se Manduševcu vrati njegova stoljetna uloga, odnosno da se (konačno) ispravi propust koji je učinjen prilikom njegove obnove u sklopu rekonstrukcije Trga bana Jelačića, pokrenuli smo još 2016 godine. Incijativa je dio širih nastojanja platforme 1POSTOZAGRAD za uspostavu nove mreže punktova s besplatnom pitkom vodom za Zagreb.

Zahvaljujući susretljivosti gradske uprave, već 2017. godine, temeljem naših incijativa,  postavljeno je prvih 20-ak novih pumpi za besplatnu pitku vodu na nekima od ključnih lokacija po gradu gdje je takav sadržaj nedostajao (npr. na savskom nasipu itd.).

Pokrenuta kampanja rezultirala je povećanjem svijesti o vodi kao javnom dobru i ljudskom pravu te potrebi uspostave takve mreže, odnosno njenog sustavnog razvoja i time još većeg broja punktova s pristupom besplatnoj pitkoj vodi kao dijela komunalnog, javnozdravstvenog i civilizacijskog standarda.

Za 2019. godinu, od strane gradske uprave, najavljeno je postavljanje dodatnih punktova i to u svim gradskim četvrtima, čime će se Zagreb približiti standardima razvijenijih europskih gradova.

To je značajan i važan iskorak.

No, u čitavoj priči o uspostavi nove mreže javnih česmi za Zagreb, jedna ključna karika nedostaje, a to je Manduševac. Uopće je osobito važno pristup besplatnoj pitkoj vodi (ponovo) omogućiti i na glavnom gradskom trgu. Pritom, rješenje nije u postavljaju alternativnog punkta negdje na Trgu bana Jelačića budući da je smisao naše incijative, kako u otvaranju mogućnosti konzumacije besplatne pitke vode, tako i u afirmaciji povijesne priče o Manduševcu kao mjestu na kojem se voda oduvijek mogla i - piti.  

Zato pristup besplatnoj pitkoj vodi na Trgu treba osigurati upravo na autentičnoj povijesnoj lokaciji Manduševca.  

Stoljetna uloga vrela Manduševca na zagrebačkom glavnom trgu bila je oduvijek ona mjesta za konzumaciju besplatne pitke vode, no danas je tamošnje prisustvo vode simbolično tj. svedeno samo na monumentalizirani ukrasni zdenac, fontanu. S obzirom na taj zakinuti karakter, Manduševac traži minimalno preoblikovanje postojećeg rješenja kako bi se omogućila konzumacija vode kao sadržaja koji – nedostaje.

Značenje Manduševca za Zagreb je veliko. Zagreb je i grad koji se može pohvaliti zdravstveno ispravnom vodom iz vodovoda i bogatim rezervama pitke vode. Sve to samo ide u prilog omogućavanju njene bolje dostupnosti u javnom prostoru, pa tako i na samom Manduševcu koji je, uostalom, s tim ciljem i nastao.      

Najraniji spomen Manduševca seže u 14. stoljeće. Izvor se nalazio na zapadnoj strani današnje Bakačeve ulice, na kućnome broju 3 odakle je voda tekla do zdenca na platou današnjeg trga. Već u 16. stoljeću zabilježeno je da se vrelo uređuje, česma je obzidana 1641. godine, a vizualno zabilježeni izgled dobila je 1852. godine i to u povodu posjeta Franje Josipa I. Tada je dotadašnji zdenac zamijenjen novim, postavljena je ograda, a u središtu je instaliran željezni kandelabar s uljenim, kasnije petrolejskim, svjetiljkama. Nabavljen je na Svjetskoj izložbi u Londonu. 

Krajem 19. stoljeća Manduševac je zatrpan (neko je vrijeme još ostao kandelaber, ali je i on 1907. uklonjen), a s izgradnjom nove palače na mjestu samoga vrela i ono je 1912. poništeno. U međuvremenu je na trgu, i to na njegovom istočnom dijelu koji, dakle,  bilježi znatni kontinuitet prisustva pitke vode, postojao "Željezni Francek" koji je također s vremenom maknut.  Ta činjenica može se promatrati i u kontekstu modernizacije, kada je vodovod uveden u većinu kućanstava, ali istovremeno dovoljna pažnja u Zagrebu zapravo nikad nije stavljena na potrebe za pitkom vodom u javnom prostoru.    

Uređenje glavnoga trga povodom Univerzijade 1987., rezultiralo je i otkopavanjem Manduševca. Bila je to svojevrsna senzacija, upravo zbog njegove važnosti za grad. No, kod preuređenja i povratka Manduševca učinjen je propust, naime, mogućnost konzumacije vode nije uopće predviđena.

Radi se o kolosalnom propustu koji negira ulogu i samu bit Manduševca, odnosno nepotrebno smanjuje komunalni standard.  

Umjesto da je novo rješenje uključilo i moment konzumacije vode, obnova je rezultirala  vrijednim, ali tek simboličnim povratkom vode na glavni gradski trg.  Tako je prisustvo vode na Manduševcu danas isključivo dekorativno, ne i utilitarno pa upravo tu ima mjesta i potrebe za korekcijama.  

Novootkriveni Manduševac prvih je godina sadržavao u podzemlju otkriveni kameni dio koji je kasnije uklonjen. Ta je promjena potaknula raspisivanje javnog natječaja za alternativno rješenje, no ni tada programski nije uopće prepoznata ni naglašena potreba ponovnog uvođenja mogućnosti konzumacije besplatne pitke vode.

Natječaj je bio raspisan 1989., a odluka donesena 1990. godine. Pristiglo je 30 radova. Dodijeljene su dvije ravnopravne prve nagrade, a "kao prikladniji za izvedbu odabran je rad Borisa Ljubičića, koji, asocirajući na uklonjenu kamenu kocku, postavlja "kocku" od vodoskoka. S kompjuterski programiranim mlazevima koji koji stvaraju promjenljive oblike i presjeke kocke u raznim smjerovima i kosinama, a ujedno su kombinirani s raznobojnom rasvjetom (iznutra, light show), pa i tihim ozvučenjem (…)". Većina na natječaju pristiglih prijedloga "predviđala je dodavanje kamene ili brončane skulpture, i to najčešće hiperdimenzionirane."

Rješenje koje je odabrano nikad nije implementirano, a ne bi ga imalo smisla ni izvesti danas, gotovo tri desetljeća nakon natječaja i to prvenstveno iz razloga što je u svojoj biti - promašeno. Tadašnje polazište bilo je nadomjestiti kamenu kocku koja u osnovi nema nikakvu vrijednost, a umjesto toga, neki budući zahvat trebao bi fokus staviti na vraćanje izvornoj funkciji Manduševca kao javne česme.

Dakle, iako je sadašnje rješenje projektirano da udomi kameni kubus kojega tamo više nema, nema potrebe da se postojeće stanje narušava uvođenjem npr. neke skulpture ili sličnog, ali ima potrebe da se ispravi ono što nedostaje budući da Manduševac sada ne ispunjava svoju temeljnu funkciju javnog pojila na glavnom gradskom trgu.

Kako je takva nadogradnja svakako potrebna - jer glavni gradski trg neizostavno treba nuditi sadržaj besplatne pitke vode za konzumaciju - najbolje mjesto je upravo ono povijesno - tamo gdje je ta funkcija stoljećima služila svima.

Argument u prilog dostupnosti pitke vode nije samo povijesna uloga Manduševca, već podjednako i suvremeni standardi, odnosno (porazna) činjenica da na glavnom trgu ali i središtu grada pitka voda u javnom prostoru uglavnom nije ili je dostupna na premalo mjesta. 

Manduševac je u svaki, a osobito topliji dio godine, popularno mjesto. Nerjetko je čitav prostor oko zdenca ispunjen građanima, osobito često turistima ili školarcima. Da bi popili vodu, primjerice za ljetnih žega, mnogi nose plastične bočice, umjesto da piju na najpoznatijoj zagrebačkoj javnoj česmi. Uz javnozdravstveni standard, zato bi ponovno stvaranje punkta za besplatnu pitku vodu na povijesnoj lokaciji na glavnom trgu, bio i mali ali važni doprinos smanjenju potrebe za plastičnom ambalažom.

Utoliko restitucija stoljetne funkcije Manduševca i ekološko, okolišno pitanje te doprinos održivom razvoju.  

Na tome tragu, 2018. godine, Europska komisija izdala je smjernice kojima se gradovima preporuča uvođenje što većeg broja punktova s besplatnom pitkom vodom u javnom prostoru.    

Manduševac nije pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, ali se nalazi u obuhvatu zone zaštite. Projektantsko rješenje Manduševca kakvo je sad ne predstavlja povijesni oblik ali se na njega oslanja. Ne radi se o oblikovanju koje je posebno vrijedno (što potvrđuje i činjenica da nema pojedinačnu zaštitu). Rješenje je korektno i u njega se može i treba intervenirati da se poboljša, pa je ono kao takvo podložno izmjenama, a predložena sadržajna nadogradnja je i itekako moguća. 

Za potrebe zagovaračke kampanje koja prati našu incijativu osmislili smo i jedno od mogućih rješenja koje pokazuje da su jednostavna rješenja moguća. Ono uopće ne narušava postojeće oblikovanje, već unosi četiri punkta na njegovim obodima, kao što je prikazano na renderu:  

Ističemo da ne zagovaramo ovo ili neko drugo konkretno tehničko rješenje, već očekujemo da nadležne gradske stručne službe, temeljem ove incijative, sukladno svojim ovlastima i kompetencijama, same iznađu najbolje rješenje.  

Koje rješenje će se izvesti, tko će ga projektirati i kada će biti izvedeno ovisi o gradskim stručnim službama.

Sama povijest uređenja Manduševca zabilježila je različite manifestacije njenog oblikovanja.

S nekim budućim preuređenjem čitavog trga, sasvim sigurno će se mijenjati i Manduševac, ali je ključno da on uvijek bude mjesto s mogućnošću konzumacije besplatne pitke vode. To je nešto što bi svaki budući natječajni program trebao izričito zahtjevati. Nipošto se ne bi trebale ponoviti situacije u kojima se važni trgovi poput npr. Trga bana Jelačića i Kvaternikovog trga, programski manjkavim natječajima lišuju sadržaja koji je povijesno potvrđen tj. potreban - u ovom slučaju elementa besplatne pitke vode.

Uvođenje dodatne, "pitke", funkcije na Manduševcu je tehnički izvedivo (po riječima arh. Silađina koji poznaje trg koji je projektirao) i uopće ne treba bitno narušiti postojeći autorski koncept, no nadogradnja pitke vode je uputna i nužna.  

Nadogradnja s ciljem konzumacije vode treba ispunjavati suvremene sanitarne i druge standarde. To, između ostaloga, znači jednostavnu konzumaciju vode za sve dobne skupine, jednostavno pokretanje mehanizma itd. Predlažemo da budući punkt bude označen i piktagramom kako bi bilo jasno da se radi o pitkoj vodi.

Arhitekti i produkt dizaneri sasvim sigurno mogu ponuditi kvalitetno rješenje, a na gradskim stručnim službama je da taj proces vode.  

U prilog povratka Manduševcu njegove stoljetne uloge idu čak i gradske legende, od one da se onaj koji pije na Manduševcu Zagrebu uvijek vraća, do one o Mandi koja grabi vodu. Obje govore o Manduševcu kao mjestu na kojem se voda - pije.

No, prije svega, smisao povratka Manduševcu njegove stoljetne uloge je podizanje komunanog standarda, a time i kvalitete života samih građana.

Utoliko molimo i očekujemo da Zavod prepozna ovu incijativu koja je nedvojbeno u javnom interesu i koja ne zagovara samo jednostavnu sadržajnu nadogradnju i vrlo konkretno i općekorisno povećanje komunalnog i javozdravstvenog standarda, već znači afirmaciju zagrebačke urbane baštine i povratak doslovno stoljetne uloge koju Manduševac ponovo treba dobiti budući da za takvim sadržajem postoji objektivna potreba.  

Sadašnje rješenje Manduševca zakida ga za njegovu primarnu, izvornu, utilitarnu i logičnu ulogu, i rezultat je pogrešnih procjena koje je potrebno ispraviti, a ova incijativa ide upravo u tome smjeru.

Izostanak suglasnosti za poboljšanje Manduševca kroz jednostavnu sadržajnu nadogradnju značio bi uske poglede, nerazumijevanje teme pa i izostanak poštovanja spram zagrebačke povijesti, urbane tradicije, europskih standarda, globalnih trendova te stvarnih potreba građana.  

S druge strane, prihvaćanjem ove incijative demostrirala bi se kompetencija i demokratičnost i otvorenost gradske uprave za građanske incijative na pitanjima boljitka grada.  

Ukoliko se procesu pristupi odgovorno i stručno, nema razloga da Zagreb ne dobije najbolje moguće rješenje, po mogućnosti do ljeta 2020. godine.

Želimo istaknuti i da našu incijativu podržava niz uglednih stručnjaka za povijest Zagreba,  kao što su dr. sc. Snješka Knežević i dr.sc. Željka Čorak, te niz drugih. Utoliko ona ima i stručno utemeljenje.

Ponovo podsjećamo da je inicijativu na Gradskoj skupštini podržao i gradonačelnik Milan Bandić.

U zaključku, molimo načelnu suglasnost Zavoda temeljem koje bi drugi nadležni gradski uredi, u suradnji sa Zavodom, sukladno proceduri i načelima struke, započeli proces definiranja i izvedbe rješenja koje će omogućiti da se na Manduševcu voda ne samo gleda, već može ponovo i piti.  

Temeljem vaše načelne suglasnosti, koju je potrebno uputiti i na Gradski ured za prostorno uređenje kao novi odgovor na njihov raniji upit, taj bi ured imao otpočeti s procedurama.

Također molimo da nas, sukladno dogovoru na održanom sastanku i u okviru zakonskog roka, izvijestite o donešenoj odluci i poduzetim koracima.

Rad javnih službi smatramo izuzetno važnim, pa tako i u slučaju brige za kulturna dobra i komunalni standard koji se direktno odražava na kvalitetu života svih nas, a na vašem stručnom i društveno odgovornom radu unaprijed zahvaljujemo.  

 S poštovanjem,

1POSTOZAGRAD:

  1POSTOZAGRAD je građanska platforma usmjerena na poboljšanja grada i javna dobra. 1POSTOZAGRAD nije udruga, nema proračun niti raspolaže ikakvim sredstvima. Sav angažman na poboljšanjima Zagreba provodi se isključivo kroz počasni rad tj. volonterski.

https://www.facebook.com/1postozagrad

Golden Goose Superstar Tenisice Arhimed 2 Kako vam pomoći da napravite financijsko djelovanje neupitno

Naša perspektiva je definitivno dvije iste godine stara tvrtka prodaje najbolje sječivo, on-line zdravstvenog Golden Goose Superstar Tenisice adnika smjene izazovan i samo raspoređivanje postolje liječnika uredima. To bi mogao biti sjajan proizvod. Utvrđeno je da je jedan određeni Golden Goose Tenisice Hrvatska ovrat ulaganja vrlo značajan. Nekolicina stavljenih računa ga je cijenila. Značajan je i veliki postotak problema koji je imao pozitivan učinak na moral pojedinog medicinskog osoblja. Samo ovaj odličan mogao bi opravdati bilo koji trošak koji se odnosi na proces. Offshore plaćanje za usluge slobodnih novinara proširuje vaše vrijedne in-house sposobnosti. Sve prema nepodijeljenoj pozornosti ostaje u korištenju dijela 'pronađi tržište / proizvod-proizvod' koji se odnosi na cijeli proces. Također, pokriven je i radni prostor unutar skupine koja se ispravno smatra 'radnikom uma'. Outsource Internet Based Development, Vaša zlatna guska s popustom - Imajte na umu da je promo kod zlatna guska koja postavlja zlatna jaja, dobro, to usporedite za korištenje izvan agencija za proliferaciju weba (OWD). Shvatite da možda nećete biti slatki, ali to je u usporedbi s vitalnim gledanjem da je OWD jedna korisna pouka o online oglašavanju i oglašavanju i Golden Goose Outlet Zagreb rodaji. Čovjek uistinu ne traži da ode na milje da bi mogao pretraživati ​​milje daleko i mijenjati vještine za 'male guske' koje će voditi potomke majke guske. Od velike majke Goose, mislim moj muž i ja. Majka guska je specifičan šef i tako ona nazove metode i koje će vam male guske pomoći da napravite telefonske brojeve koje biste trebali. To je definitivno win-win situacija normalno. U nekim uvjetima i uvjetima gotovo gotovo svaka usluga web hosting usluge je u velikoj mjeri ponuda koja navodi ideju da bi svakako mogli prekinuti račun pojedinca u bilo koje vrijeme, iz bilo kojeg razloga. Sve više većine slučajeva, to je uvijek ponuditi zaštitu na web domaćin preuzet iz uzlazno broj za napraviti sa beskrupulozan zaposlenika u današnjem društvu koji će imati jednu strast za postizanje parnica. Pa koliko je sve alternativno, tako da ti ovo epidemija? Rješenje je bez muke. Izgledi. Mogući kupci proizvoda ili usluga. Ali nikada ne samo praktički bilo koji prihod vodi, velikim poštovanjem dovežemo kvalitetan prihod. Pod uvjetom da stvarno treba stvarno malen internet komercijalni operateri kupci će završiti se razmišlja da možete točno su i nisu u mogućnosti da se stvarno naći vidite, novac dizajniran za da se bilo koje stavke prodajne mreže marketing vodi. Oslonite se preko mene. Porezna zamka # 3: IRA-i mogu sadržavati određenu potrošnju kad god se isplate za prekvalifikaciju isplaćuju točno određenoj kvalificiranoj prosvjetiteljskoj ustanovi, zdravstveno osiguranje određenih premija ili prijevremeno umirovljenje, ALI, imaju povratak kako bi riješili većinu isplata. s druge strane, razvit ćete se u Golden Goose Hrvatska ocked zbog poreza. Posjetite s određenim poreskim obveznikom i / ili bankarskim savjetnikom. Radni atašei i strojevi su užitak kroz samu sebe. Obično je jedna stvar u vezi s time da svjedokinja radi to što je to u čvrstom mirnom moru, skiciranje oko mjesta ili gledanje promocije koja je neupitno dio donjeg dijela površine kroz cijelo određeno prozirno more, izgledajući tako, mamac riba bi trebao izgledati slično kao i!

GREMO NA FESTIVAL ZIME V SARAJEVO 2018 28.2 BO MOJE DELO V PROJEKTU SVETLOBA RAZSTAVLJENO V SARAJEVU NA SARAJEVSKI ZIMI-SARAJEVSKI WINTER FESTIVAL 2018 SVJETLO / CHIARO

Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico

> Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.

> Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana

SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico

> Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko.

> Autor projekta: Eugen Borkovsky

Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h

Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu.

Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017.

Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.

http://www.znamo.ba/evropski-sud-pravde-donio-suludu-odluku-o-vakcinama/

Evropski sud pravde donio suludu odluku o vakcinama

Evopski sud pravde prošle je sedmice protivno elementarnoj naučnoj pismenosti i zdravom razumu donio odluku o imunizaciji koja bi mogla pokrenuti cijelu lavinu zahtjeva za odštetama i ozbiljno ugroziti jedno od najvećih postignuća u istoriji medicine koje nas je oslobodilo od pošasti brojnih opasnih zaraznih bolesti i značajno produžilo očekivano trajanje ljudskog života.

Naime, prema odluci najvišeg suda EU-a ljudi će moći optužiti farmaceutske kompanije da su im njihove vakcine uzrokovale bolest čak i ako neće imati nikakvih naučnih argumenata za to. Dovoljan dokaz za povezivanje vakcina s bolešću bit će činjenica da je veći broj ljudi nedugo nakon vakcinisanja razvio neku određenu bolest koju ranije nije imao.

Odluka je izazvala oštre kritike brojnih stručnjaka kako u Evropi tako i u svijetu i u Hrvatskoj, piše Index.hr.

Andrew Pollard, profesor dječje infektologije i imunologije sa Univerziteta u Oxfordu za Telegraph je rekao da presuda Evropskog suda nije u skladu s normalnim racionalnim pristupom analizi dokaza. Upozorio je da ona može ugroziti programe imunizacije koji svake godine širom svijeta spašavaju na milione života.

Koincidencija nije dokaz uzroka

Sudije su svojom presudom pokazali da ne razumiju značenje temeljnih naučnih pojmova kao što su korelacija i uzročnost koje je ključno razlikovati kada je potrebno nešto dokazivati.

Svakome ko ima elementarno naučno obrazovanje jasno je da se korelacija, bila ona vremenska ili neke druge vrste, nikako ne može smatrati dovoljnim dokazom o uzroku. Primjerice, naučno je potpuno apsurdno tvrditi da je treperenje lišća na drveću, samo zato što se zbiva istovremeno kada i oluja, uzrok nevremena.

Na sličan način apsurdno je tvrditi da određena vakcina uzrokuje neku bolest samo zato što se vrijeme dijagnosticiranja često podudara s trenutkom imunizacije ili zato što broj dijagnosticiranja slijedi sličan trend rasta kao i trend procjepljivanja.

Ulje na vatru antivakcinalizma

Poznato je da antivakcinalisti širom svijeta uporno ističu da je autizam posljednjih godina u porastu, da je taj porast sukladan porastu broja vakcinisane djece te da se autizam obično kod djece javlja neposredno nakon vakinacije MMR-om. Iz toga, kao i iz lažirane studije osramoćenog gurua antivakcinalizma Andrewa Wakefielda, izvode zaključak da vakcina uzrokuje autizam.

No svakome ko zna nešto o naučnoj metodi jasno je da vremenska koincidencija vakcinacije s pojavom simptoma autizma kao i korelacija porasta u brojevima cijepljenja i slučajeva autizma, ni zasebno niti zajedno ne dokazuju uzročno-posljedičnu vezu između vakcinisanja i autizma. One eventualno mogu biti povod za sumnju da takva povezanost postoji. Za dokaz je potrebno mnogo više; potrebno je u najmanju ruku pokazati da je postotak oboljelih veći u vakcinisanoj nego u nevakcinisanoj populaciji.

Prije svega treba uočiti da za prvu opservaciju – da je broj slučajeva autizma u porastu – može postojati mnogo različitih uzroka, a niti jedan od njih ne mora imati baš nikakve veze s imunizacijom. Primjerice, stručnjaci ističu da bi dominantan razlog za zabilježeni trend mogla biti kvalitetnija dijagnostika koja, među ostalim, uključuje veću osviještenost i redovitije prijavljivanje roditelja, kao i sve razrađenije metode testiranja.

U prilog tome govori jedna novija švedska studija koja je pokazala da broj dijagnosticiranja slučajeva autizma zadnjih 10 godina u toj zemlji značajno raste dok broj registriranih simptoma utvrđenih u telefonskim anketama roditelja istovremeno stagnira.

Sličan porast mogao bi se uočiti i kada bi se, primjerice, bilježio broj djece s disleksijom. Ta poteškoća, baš kao i autizam, iako je prvi put otkrivena još prije par stoljeća, tek se 1980-ih počela ozbiljnije dijagnosticirati i pratiti. Prije toga često se smatrala lijenošću ili manjkom interesa za učenje. Danas se, nažalost, čak i predijagnosticira.

Još jedna ilustracija. Uzročno-posljedično povezivanje autizma s vakcinisanjem jednostavno na temelju korelacije u porastu u broja vakcinisanih i broja slučajeva autizma jednako je besmisleno kao što bi bilo povezivanje autizma s organskom hranom čija proizvodnja i prodaja posljednjih decenija bilježi vrlo sličan trend rasta (pogledajte grafikon dolje). Drugim riječima, na temelju predstavljene korelacije mogli bismo zaključiti da je za autizam odgovoran porast u proizvodnji organske hrane.

autizam-organska-hrana

Slično vrijedi i za povezivanje autizma s vakcinisanjem na temelju koincidencije u vremenu postavljanja prve dijagnoze za autizam. Naime, za očekivati je da će takva korelacija postojati jer se autizam prvi put obično može uočiti i dijagnosticirati upravo u dobi od oko godine dana kada se prema programu djeca cijepe MMR-om.

Osim toga, kako smo već istaknuli, od 1998. godine, kada je Wakefield objavio svoj prevarantski rad, do danas provedeno je doslovno na stotine studija koje su pokušale replicirati rezultate britanskog gastroenterologa kojem je oduzeta licenca ili pronaći povezanost vakcinacije i autizma. Niti jedna u tome nije uspjela, a veliku većinu njih nije radila nikakva farmaceutska industrija. Naprotiv, većinu su provele državne institucije, a neke čak i ugledna neovisna organizacija Cochrane koja ne prihvata nikakve lobističke donacije, a u svijetu je poznata po oštrim, ali naučno utemeljenim kritikama na račun farmaceutske industrije.

Primjerice, jedna velika danska analiza provedena na uzorku od gotovo pola miliona ljudi pokazala je da postotak osoba s autizmom nije ništa veći među vakcinisanima nego među nevakcinisanima. Kada bi povezanost postojala, udio osoba s autizmom morao bi biti značajno veći u vakcinisanoj populaciji.

Vaganje rizika i koristi

Konkretna presuda Evropskog suda pravde proizašla je iz procesa u kojem je jedan francuski državljanin poznat po inicijalima J.W. obolio od multiple skleroze godinu dana nakon što je 1998. vakcinisan protiv hepatitisa B.

J.W. je 2006. tužio farmaceutsku kompaniju Sanofi Pasteur koja je proizvela vakcinu, a dugogodišnji proces konačno je završio na Evropskom sudu pravde. U ovom slučaju posebno su problematične dvije stvari – prva je to što odluke tog suda nerijetko služe kao vodilje svim evropskim sudovima, a druga što je ovom odlukom donošenje presude prepušteno sudijama koji ne moraju biti naučno pismeni.

Voditelj službe za epidemiologiju HZJZ-a Bernard Kaić kaže da se povezanost vakcinisanja protiv hepatitisa B s razvojem multiple skleroze bezuspješno tražila u brojnim istraživanjima baš kao i povezanost autizma s MMR-om.

„Uspoređivale su se oboljele osobe sa zdravim osobama u odnosu na njihov cjepni status“, rekao je za Index Kaić.

„Naime, kada bi cijepljenje protiv hepatitisa B uzrokovalo multiplu sklerozu ili kada bi bilo rizični faktor za razvoj bolesti, moralo bi se u oboljelih osoba uočiti da su u većem postotku vakcinisane protiv hepatitisa B nego neoboljele osobe. Alternativno, kod prospektivnih studija, morao bi se među vakcinisanima naći veći udio oboljelih nego među nevakcinisanima. Na temelju do sada provedenih istraživanja ovo vakcinisanje ne može se dovesti u vezu s razvojem multiple skleroze. Drugim riječima, prema trenutno dostupnim podacima iz stručne i naučne literature vakcinisanje protiv hepatitisa B ne može se smatrati uzročnikom ili faktorom rizika za razvoj multiple skleroze“, pojasnio je hrvatski epidemiolog.

Naravno, u prirodi nauke nije da daje konačne, nepromjenjive, apsolutne istine. Uvijek postoji mogućnost da se s vremenom otkrije neka nuspojava nekog lijeka, tretmana ili vakcine koja ranije nije bila poznata.

„Nije moguće u potpunosti isključiti mogućnost da će neka istraživanja u budućnosti promijeniti stručni medicinski stav o povezanosti ovog vakcinisanja s razvojem multiple skleroze, međutim, to je vrlo malo vjerovatno s obzirom na opseg do sada provedenih istraživanja koja nisu našla povezanost“, kaže Kaić.

Budući da većina lijekova uglavnom ima barem neke nuspojave, jedna od ključnih odluka s kojima se obično suočavaju kreatori medicinskih politika jest da odvagnu rizike i koristi od određenih medicinskih praksi. Taj princip vrijedi jednako za sve tretmane i lijekove kao i za sve vakcine.

„Vakcinacijom protiv hepatitisa B sprječavaju se vrlo teške komplikacije bolesti, koje u određenom postotku dovode i do smrti. Prema dosadašnjim epidemiološkim istraživanjima, korist od vakcinacije u smislu sprečavanja hepatitisa B i komplikacija hepatitisa B, npr. ciroza jetre ili karcinom jetre, značajno nadmašuje rizik od nuspojava vakcinacije čak i kada se eventualne nepoznanice uzmu u obzir“, poručio je Kaić.

Prof. Livia Puljak, voditeljica edukacije u Hrvatskom Cochraneu na Medicinskom fakultetu u Splitu kaže da se odluke u medicini ne mogu donositi na temelju pojedinačnih slučajeva, odnosno anegdota, niti na temelju prostog brojanja pojedinih pojava.

„Koristeći takve proste korelacije naučnici su predložili i neke humoristične zaključke koji pokazuju besmislenost takvog zaključivanja, kao što su: broj razvoda povezan je s količinom margarina koju stanovništvo jede, ili broj utapanja u bazenima povezan je s brojem filmova u kojima se pojavio Nicholas Cage“, kaže za Index Puljak.

„Odluke u medicini trebaju se donositi na temelju kvalitetnih dokaza iz istraživanja koja su provedena na velikom broju ispitanika, a takvi dokazi nam danas pokazuju da između vakcine za hepatitis B i pojave multiple skleroze nema uzročno-posljedične povezanosti“, poručila je hrvatska naučnica.

Evropa nije naučni raj, već kontinent stagnacije

Američki molekularni biolog, Alex Berezow, naučni kolumnist i član organizacije American Council on Science, prošle je sedmice odluku Evropskog suda nazvao kafkijanskom.

No ipak smatra da vijest nikoga ne bi trebala iznenaditi jer Evropa, protivno dojmovima koji postoje u SAD-u, u biti nije nikakav napredan naučni raj iz 21. stoljeća.

„Ona je stagnirajući kontinent zarobljen kulturom nemara i nekompetitivnosti. Uistinu, nova studija objavljena u oksfordskom časopisu Science and Public Policy pokazala je da se u SAD-u otkriva četiri puta više ključnih otkrića po glavi stanovnika nego u Evropi“.

Berezow ističe da je veliki problem u tome što je iskustvo pokazalo da nenaučne paranoje koje nađu plodno tlo u Evropi ne ostaju samo u Evropi – ona ih, nažalost izvozi. Jedan takav poznati primjer jest iracionalan strah od biotehnologije i GMO-a koji je EU ozakonila i raširila svijetom.

„Evropski političari, novinari i građani trebaju se angažirati u javnoj raspravi. Trebaju odlučiti kakvu vrstu društva žele. Ono koje će se temeljiti na nauci i dokazima ili ono koje će počivati na pseudoznanosti i praznovjerju? Ironično je da je kontinent koji se bizarno hvali okretanjem od religije, istu zamijenio svim mogućim postmodernističkim glupostima i pseudoznanošću. Dobrodošli u Novo Mračno Doba (New Dark Age)“, zaključuje Berezow.

U Crnoj Gori do faksa - aplikacijom!

Ako ste naš čitalac iz Crne Gore a treba da se upišete na fakultet uskoro, ili alternativno, ako ste iz druge zemlje a želite na faks kod naših južnih komšija onda ne morate gledati dalje od brucos.me aplikacije. Dostupna je u web varijanti kao i na Google Play za Android i sadrži gotovo sve informacije o upisu na fakultet u Crnoj Gori. Sadrži podele po akademskim poljima kao i univerzitetima u zemlji i okruženju. Za svaki fakultet su izlistani brojevi telefona, studijski programi, domovi studenata i sve ostale neophodne informacije. Pored toga tu su i obraćanja ministara rada, prosvete i nauke budućim studentima, kao i podaci iz zavoda za zapošljavanje o kadrovskim potrebama. Za one koji žele da se zaposle odmah posle srednje škole postoje sve potrebne informacije, da ih pripreme za traženje zaposlenja. Sve je upakovano u jednostavan i pregledan interfejs bez nepotrebnih i suvišnih detalja. Čekamo vaše komentare ispod vesti i na Facebook, Twitter i Instagram mreži Let's block ads! (Why?)

petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

SVETLOBAPozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

SVETLOBAPozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: "Boje su patnje svjetlosti" / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji. Eugen Borkovsky, XII. 2017. Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”... Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije. Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika 1965 2017 GROŽNJAN Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h Opći predgovor: “Boje su patnje svjetlosti” / Goethe. Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu. Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija. Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo. U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika. Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika. U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja. Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val. Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva. Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji.    Eugen Borkovsky, XII. 2017.  Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira. Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”… Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.        Eugen Borkovsky, 2017. Općina Grožnjan / Comune di Grisignana HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika        1965   2017     GROŽNJAN  Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT

Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori: Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Kurator: Eugen Borkovsky Pozivamo vas na predstavljanje kolektivnog likovnog projekta, petak / venerdi, 22. XII. 2017. u 19.30 h Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Galleria civica Fonticus Grisignana SVJETLO / CHIARO Selektirani, kolektivni, tematski, likovni projekt / Progetto figurativo selettivo, colletivo, tematico > Autori (47): Nataša Bezić, Matjaž Borovničar, Tina Braico, Darko Brajković Njapo, Vedran Burul, Tajči Čekada, Barbara Cetina, Saša Dejanović, Bruna Dobrilović, Slađan Dragojević, Petar Dugandžić, Fernando, Lana Flanjak, Krešimira Gojanović, Željka Gradski, Igor Gustini, Džeko Hodžić, Meta Hrovat, Slavica Isovska, Marino Jugovac, Amina Konate Visintin, Jani Konec, Tina Konec, Lidija Kuhar, Andrea Kustić, Edvard Kužina, Gordana Kužina, Miranda Legović, Drago Leskovar, Lovorka Lukani, Stanislav Makuc, Milan Marin, Slavica Marin, Klavdija Marušič, Vanja Mervič, Josip Mijić, Renata Papišta, Tereza Pavlović, Renata Pentek Šimoković, Relja Rajković, Katja Restović, Aleksandra Rotar, Halil Salčin, Ellen Semen, Goran Skorup Gromski, Dorotea Smrkinić, Luiza Štokovac, Tea Štokovac, Goranka Supin, Noel Šuran, Miriam Elettra Vaccari, Eugen Varzić, Ivona Verbanac, Tatjana Vuković, Roberta Weissman Nagy, Andrej Zbašnik, Martin Zelenko. > Autor projekta: Eugen Borkovsky Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 h  Opći predgovor:  “Boje su patnje svjetlosti” / Goethe.  Unatrag proteklih godina, Gradska galerija Fonticus Grožnjan, predstavljala je projekte koji su, uz ostale teme, obrađivali više likovnih pojmova, npr: tri osnovne boje, pa liniju, dimenziju, točku i sl. Ovaj projekt želi propitati, artistički „osvijetliti“ pojam, fenomen, ali i likovni segment: SVJETLO. Ovisno o prispjelim i izabranim radovima, sastavljena je izložba. Rezultati „obasjavaju“ recentno povijesno vrijeme, progovaraju, komentiraju situacije, dojmove i stavove autora. Vizualnim oblikovanjem, osobna psihološka stanja, povezuju se s realnošću uz preklapanja s pitanjima osvijetljenosti problema identiteta i pozicije u prostoru i vremenu.  Artistički komentari u materijalu, progovaraju o tri vrste svjetla. U prvoj grupi su prirodne: sunce, polarna svjetlost, mjesečeva svjetlost, sjaj zvijezda, krijesnica, fluorescentne ribe. Postoje umjetne, proizvedene vrste svjetla: baklja, petrolejka, električna žarulja, zrcalni odsjaj, reflektor, voštanica, svijeća, luč, lomača. Tu je i alternativno, nevidljivo svjetlo koje određuje rendgensko osvjetljavanje/zračenje frekvencijama, fluorescencija ili prikaz aure tehnikama kao što je Kirlianova fotografija.  Fenomen svjetlosti ne zapažamo kao posebnost, baš kao ni automatizam disanja. Svjetlost je pojava koja nam omogućava vidjeti, prepoznavati oblike, ona pojavljivanjem anulira tamu. Računanje vremena određeno je izmjenom svjetlosti i tame. Sunce je najjači izvor svjetla koje poznajemo.  U likovnosti svjetlo ima veliko značenje, zato se to područje naziva i „vizualnim umjetnostima“. Ovdje je svjetlo neminovan detektor, modalitet kojeg se određuje količinom osvijetljenosti ili obojenošću. Promatrač likovne elemente ne zapaža ako nema svjetla. Može iskusiti teksturu osjetilom opipa, dodira. U povijesti oblika, oslanjanje na svjetlo predstavlja kontrastiranje svjetla i sjene radi postizanja iluzije prostornosti. Tu su predstavnici Caravaggio ili Rembrandt koji su koristili izvore svjetlosti izvan slike kako bi naglasili dramatiku. Veliki dio impresionizma se poigrava fenomenima svijetlosti pomoću boja. Op art se trudi potaknuti očni živac na intenzivnu reakciju koja se manifestira kroz psihološki dojam često geometrijskih oblika.  Fotografija se i tehnički i u rezultatu oslanja na svjetlo. Fotografija je crtež svjetlom. Ona se ostvaruje kontroliranim dopuštanjem prodora svjetla na kemijsku ili elektronsku podlogu. Potencijali svjetla pojavljuju se kod suvremenih medija: TV, monitori, ekrani djeluju pomoći piksela. Njihova gustoća je rezolucija. Mijenjanjem grupacija svjetlosnih točaka mijenja se slika.  U povijesti, još je Roger Bacon bio crkveno suđen jer je, između ostalog, proučavao fenomen svjetla. Kasnije, zalaganje za Kopernikov sustav dovelo je i Galileja u sukob s Inkvizicijom koja mu zabranjuje naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca, izvora svjetlosti. Tek je Issac Newton službeno opisao karakteristiku, fenomen snopa bijele svjetlosti usmjerene na staklenu prizmu, kada dolazi do raspršivanja u spektar boja.  Danas spoznajemo fraktalna otkrića. Jer, sve što zovemo univerzumom jest energija koja titra različitim frekvencijama. Postoje sfere koje vibriraju prebrzo da bismo ih mogli vidjeti. Svjetlo iskazuje vidni spektar boja, koje ljudsko oko raspoznaje: crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Ostala područja spektra elektromagnetskih valova ljudsko oko ne vidi. Čestica svjetlosti ima brzinu, a nema pridruženog vremena. Svjetlost je oblik energije, ali i čestica koja se kreće velikom brzinom: foton. Svjetlost je pojava koja je istovremeno i materija i energija; čestica i val.  Unutar velikog raspona interpretacije zadanog pojma, nameće se osvjetljavanje stanja društva. Suvremenost iznjedruje pitanje u kojoj mjeri živimo u zamračenom prostoru nesloboda. Sve je više zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist nekih povlaštenih nacionalističkih, profiterskih, vjerskih skupina. Zanemarujemo osobnu komunikaciju, uz svijeću ili uličnu svjetiljku. Direktna komunikacija zamjenjuje se iluzionističkom efemernom osvijetljenošću ekrana. Ekonomija, politika, društveni život i kultura su pod vlašću simulacije, pri čemu nametnuti kodovi i modeli određuju na koji način koristiti svakodnevni život. Baudrillard, za televiziju i masovne medije kaže da su nova božanstva koja zavode i fasciniraju. Ona znakovima dovode do neutraliziranja stvarnosti i formiranja hiperrealnosti, odnosno medijske stvarnosti koja je realnija od stvarnog. Zato je zadatak edukacije, ali i umjetnosti, razvijanje svijesti o slobodi i ukazivanje na neophodnosti individualne slobode, kao preduvjeta za slobodu društva.  Ovaj projekt „osvjetljava“ mnogo situacija. Autor projekta, i, naravno autori radova, nadaju se da su, ako ne upozorili, onda barem načeli pitanja prigušivanja sloboda na više razina. Proklamirana, nametnuta ideja povećane racionalnosti društvene organizacije definitivno ne vodi većoj slobodi osoba na Plavom planetu osvijetljenom suncem i zvijezdama. Ili, običnim žaruljama. Ako smo u sobi i zatvorimo škure, onemogućili smo prisustvo svjetlosti. Ipak, svjetlost izvan sobe i dalje postoji.     Eugen Borkovsky, XII. 2017.   Upečatljiv i promišljen rad na temu ovog projekta podastire Matjaž Borovničar. Polazeći od sebe, svog lika, problematizira univerzalno moguće stanje egzaltirane osobe nudeći portretne izreske. Tako na papirnatoj podlozi nalazimo snažno kontrastirana lica čija se mimika kreće od smirenijeg ka paničnom izrazu. Kontrast je ponegdje izmaknuo dijelove glave, pa do izražaja dolaze usta, nos ili oči. Već izražajne, panikom deformirane izraze lica, pojačavaju pridodane drvene kocke na kojima nalazimo izreske tih istih lica s papira.  Kocka je oznaka igre, nesigurnosti, „kocke koja je bačena”… Svjetlo autoru služi za dobivanje dojma jer on, oduzimajući srednje tonove i kontrastirajući fotografije, dobiva na dramatičnosti i ozbiljnosti poruke koju iskazuje. Ovime kao da autor provokativno propituje svoje osobno stanje, a promatrač prepoznaje stanja u kojima se i sam ponekad može pronaći, posebno u ovo vrijeme agresivnog konzumerizma, populizma i nametnute nesigurnosti egzistencije.         Eugen Borkovsky, 2017.  Općina Grožnjan / Comune di Grisignana  HDLU Istre POLIVALENTNI KULTURNI CENTAR GROŽNJAN / CENTRO CULTURALE POLIVALENTE GRISIGNANA GROŽNJAN Grad umjetnika        1965   2017     GROŽNJAN  Cittá degli artisti Otvorenje / Apertura: 22. XII. 2017. u 19.30 hMatjaž BorovničART2017©FROM THE BLACK LIGHT TO THE LIGHT