Mozda zaista ispadam pateticno, posto nastavljam da ti pisem, cim osetim potrebu. Da lì je to ovde ili na neku staru svesku , pa da iscupam i sakrijem papiric, da ne bi niko saznao o mojoj najvecoj tajni; Ili da lì je mozda to ipak uticaj alkohola ili momenta slabosti, nije vazno, prosto jer sam ja takva, instiktivna sam,cak i impulsivna ponekad, pa ponekad ti se i javim, cisto da te cujem. Da ti dokazem po jos jedan put, da nezavisno od koliko vremena ce proci, ja cu te uvek voleti, na neki nacin. I ako mi je nada sad kao sada slaba, jer jeste da imamo potencijal, da nam osecanja ne fale i da nas nesto jako veze, ali sve to nije dovoljno ako se prica opet bude isto ponovila. Mozda je bas o tome sto mi je mama pricala, kada sam je pitala sto se osobe ne udaju za njihovu pravu ljubav, samo sto tada nisam razumela.
2:08 18/08/20 stojim na terasu misleci o tebi, ispusim cigaru po uspomeni, zeleci da je podelim sa tobom kao u stara vremena.
Tvoj je 18 rodjendan i gledam nebo, nema puno zvezda al ne mogu da prestanem. Kao da me drze, kao da mi kazu "sacekaj jos malo", tako da svaka pesma od zadnje postane predzadnja.
Biram svaku sto sam ti posvetila, i na neku skoro pa zaplacem, al se susdrzim.
Ali na ovu ne uspem, i suze pocnu da liju.
Kad podignem pogled da ih obrisem ono: zvezda padalica
Film. Bas kao da sam u ljubavni film, pa pomislim ovo mora biti stvarna ljubav
Jer srce i dalje kuca toliko dok gubim dah, svaki put kad pomislim na tebe.