Ma nije meni što si prekršila obećanje koje si dala na rastanku, na kraju krajeva ima li išta lakše na rastanku nego obećati? I lako je meni i što si ti mene zaboravila i otišla, više mi to ni ne smeta..nekako me prošlo. Meni je problem što ja tebe ne mogu da zaboravim i što te svaku noć vidim kada pogledam gore.
Mesec zna
vidi svaku tajnu
čuje svaku priču
razume
ne osuđuje
dugo je već
gluposti čovečanstva gledao
da je na sve navikao
svaku vrstu budale je upoznao
da mu je svejedno
i sa o će se smejati
dok mu gledamo njega
i očekujemo neko
čudo
Sjećam se jedne Baldwinove, govorim dok pratim kapljicu koja klizi niz tek zatvoren prozor. Kaže: you will go home and then you will find that home isn't home any more. Then you will really be in trouble. As long as you stay here, you can always think: One day I will go home.
Znaš je napamet.
Napamet. Neke rečenice mi ostanu u glavi nesvjesno, bez nekog razloga, ili bar nekog za koji znam.
Smiješ se. Opet. Iznova i iznova, samo se smiješ. Možda, kažeš. Možda je to znak da ne ideš kući, bar ne još. Odreći ću se svoje večere da imam doručak u društvu.
Ali ja sutra idem, mrmljam.
A onda se vrati. Reci da ti je ostao šal, ostala knjiga, autobuska karta. Reci da ti je voz izmakao u zadnju minutu, da ga nije ni bilo. Reci… ili nemoj reći ništa. Nije moje da ti pričam o tome.
Okrećem se i tvoje oči su već sklopljene. Ne znam da li ti se spava ili je to način da pobjegneš od moje slike. Od razočarenja što tako brzo idem.
“Možda će nam se nekada opet prsti isprepletati. Možda se nekada spojimo ponovo. Možda opet budeš moj osmeh. Možda prestaneš da se ponašaš kao stranac. Možda se setiš da ću uvek biti samo tvoja. Možda.”
—
252 notes ·
View notes
Statistics
We looked inside some of the posts by
muzej
and here's what we found interesting.