#moji gifovi | Explore Tumblr Posts and Blogs

kinematografija-blog · 7 years

Text

New Post has been published on Kinematografija

New Post has been published on http://www.kinematografija.net/eva-cvijanovic-redateljica-jezeve-kuce-animacija-to-nesto-carobno-887/

EVA CVIJANOVIĆ, redateljica „Ježeve kuće“: „Animacija, to je nešto čarobno!“

Bonobostudio

Posljednjih dana, hrvatsku filmsku kulturu razveselila je vijest da će na ovogodišnjem izdanje prestižnog filmskog festivala Berlinale, svjetsku premijeru doživjeti i dva hrvatska filma: „U plavetilo“ Antonete Alamat Kusijanović te animirani film u režiji Eve Cvijanović „Ježeva kuća“.

Eva Cvijanović, ilustratorica je i animatorica porijeklom iz Sarajeva, s dugogodišnjom kanadskom adresom. Vrlo rano, Eva je otkrila ljubav prema animaciji, a život u Montrealu omogućio joj je vlastiti umjetnički razvoj, koji je na sreću postigao i šire razmjere uveseljavanja publike. Evina ljubav prema animaciji postepeno se razvijala, a njen trud i strast prepoznali su mnogi. Evin najnoviji projekt „Ježeva kuća“mnoge od vas vratit će u djetinjstvo, a vrlo vjerojatno postati i dio djetinjstva nekih novih naraštaja. Već poznata priča Branka Ćopića, kroz djelo Eve Cvijanović zaodjenula se novim, animiranim ruhom, te uz pomoć brojne ekipe stručnjaka i umjetnika stvorila novo izdanje priče o ljepoti i važnosti doma.

Predstavi nam se kratko. Tko je Eva Cvijanović u svijetu animiranog filma?

Eva Cvijanović, živi u Kanadi već preko dvadeset godina, u Montrealu od 2002., a rođena sam u Sarajevu. Animaciju sam studirala na Concordia fakultetu i poslije jednog nezavisnog filma sam se s puno sreće uspjela ušuljati kroz vrata National Film Boarda zahvaljujući njihovom Hothouse programu koji daje priliku mladim umjetnicima napraviti jednominutni film u samo tri mjeseca. Poslije Hothousa sam režirala još jedan samostalni film, „Seasick“ koji je bio prikazan 2014. na Animafestu. „Ježeva kuća“ je do sada daleko najambiciozniji projekt koji sam završila i prvi film koji nisam sama animirala.

Što animirani film i animacija znače tvom životu? Kako si otkrila ljubav prema animaciji i kako se ona razvijala?

Animacija, to je nešto čarobno! Za publiku, a i za one koji je stvaraju. Ona nam daje moć materijalizirati svjetove koji postoje samo u mašti, zapravo, pravi od nas nekakve bogove :). Kada sam otkrila da mogu provesti cijeli dan crtajući sličice koje se jako malo razlikuju jedne od drugih samo da bih dobila iluziju pokreta, da me to ne izluđuje već ubaci u neku meditaciju, i da rezultat može nasmiješiti ljude, to je bilo to. Prvi crtić koji sam napravila je bila šala za moju sestru, nacrtana u microsoftovom Paintu. Sličio je na nešto što bi danas bio “gif”, guza koja se šeta na muziku Beastie boysa. Malo po malo su ti gifovi postali duži i kompleksniji, da bi na kraju moj diplomski rad bio film od jedanaest minuta, nastao prema drami Samuela Becketta. S tim filmom su me primili na studij animacije i tako je sve počelo!

Poznato je da živiš u Kanadi. Kako je život u Kanadi utjecao na tvoj rad u animaciji?

Živim u gradu gdje je glavno sjedište NFB-a tako da je to bio veliki plus. Lijepo je dijeliti bljutavu hranu NFB-ove kantine s Oskarovcima, Norman McLarenovim bliskim prijateljima te s drugim isto tako zanimljivim ljudima bez kojih svi ti filmovi nikada ne bi bili završeni. Naravno ne dijeli se samo hrana nego i savjeti i ideje, a to je nešto neprocjenjivo. Uz to, dobro je što u Kanadi još uvijek postoji sistem financiranja umjetnosti, tako da sam ja uspjela sama producirati dva svoja filma, i to u dosta ranom razdoblju svoje karijere.

NFB

Posljednjih dana tvoje ime se dosta spominje u medijima u kontekstu “Ježeve kuće”. Naime, ti se redateljica animiranog filma “Ježeva kuća” nastalog prema književnom predlošku Branka Ćopića. Kako si došla ne ideju da priču o Ježurku Ježiću preoblikuješ u animirani film?

„Ježeva kućica“ je oduvijek bila jedna od mojih najdražih slikovnica. Znala sam ju napamet kao mala, a kada sam je opet pročitala prije nekoliko godina, bilo mi je jasno da je to priča koja bi mogla taknuti i ljude koji nisu s njom odrasli. Jednom kada sam je pročitala s očima animatora i redatelja, vidjela sam potencijal tog Ćopićevog svijeta i zaželjela sam ga kreirati i poigrati se njime. Jednom sam prilikom tako usput s Jelenom Popović (producentica animacije NFB) popričala o toj ideji i u jednom popodnevu spontano napisala scenarij.. Naravno velika je sreća bila da je jedna od producentica National Film boarda čitala tu priču od malih nogu kao i ja te da sam u njoj pronašla partnera koji mi je pomogao uvjeriti ostatak njezinih kolega u činjenicu da je to priča koju vrijedi adaptirati za ekran i za širu publiku.

Bonobostudio

“Ježeva kuća” našla se na listi animiranih filmova koje će se prikazati na ovogodišnjem Berlinaleu u programu Generation Kplus. Što to za tebe osobno znači, pa onda i za cijelu brojnu ekipu koja je radila na filmu?

Ovo je prvi put da je jedan od mojih filmova primljen na Berlinale i naravno da mi je iznimno drago. Radujem se prilici da premijeru „Ježeve kuće“ vidi tako velika internacionalna publika. Jedan od ciljeva snimanja ovog filma bio je pokušati prenijeti ljepotu i toplinu ove priče ljudima kojima ime Branka Ćopića ništa ne znači tako da je ovo stvarno idealna prilika da Ježurka upozna svijet. Što se tiče ekipe, još dok smo snimali film, Berlin nam je bio kao neki cilj snova, tako da smo svi presretni.

Možeš li mu usporediti “Ježevu kuću” s tvojim prethodnim projektima ( The Wall, Play, Once upon a manytime, Survival of the fittest, Kiss i Seasick)?

Zanimljivo je da su svi moji filmovi dosta drugačiji jedni od drugih, ali ipak imaju nešto zajedničko. Kada ih gledam ovako kronološki vidim vrlo jasno kako sam od “The Wall-a” došla do „Ježeve kuće“. “The Wall” je napravljen po priči koju je davno napisao moj otac, onako tipični prvi studentski film, malo filozofije, malo tehničke vježbe. Glavni lik samac traži svoj put. Mislim da su različite verzije tog lika u svim mojim filmovima i da je na neki način Ježurka Ćopićeva verzija tog arhetipa. „Play“, moj diplomski film, i prvi film gdje sam se poigrala s tehnikom stop animacije je neka ekstremna verzija toga. Tu glavni lik Frank sam kreira svoju izmišljenu svakodnevnicu i stvara ju iz svojih snova i fantazije. Njegov cijeli svijet je u njegovoj kućici i glavi. Poslije toga sam se okrenula svojoj prošlosti i korijenima s “Once Upon a Many Time” koji se bavi pričom mog odlaska iz Sarajeva. Taj film je bio moje pomirenje s ratom i svim što je to donijelo, te generalno jedno pomirenje s našom kulturom koje sam se kao tinejdžer do neke mjere i sramila. „Kiss“ je bio proizvod Hothousea i obilježava moj ulazak kroz NFB-eva vrata. Zatim „Seasick“, kojeg prati klapska pjesma, je rođen iz čežnje za morem i obalom, i taj film mi je svojim uspjehom malo šire otvorio vrata svijeta animiranog filma.“ Ježeva kuća“ je dakle film o jednom liku koji je uz svu svoju slavu, stravu i poštovanje ipak jedan mali autsajder i ono što mu je najdraže je njegova skromna kućica, njegov mali osobni svijet.

Bonobostudio

“Ježeva kuća” je okupila raznoliku ekipu stručnjaka. Među njima su se našli Rade Šerbedžija, Darko Rundek, Vanja Andrijević i iz Bonobostudija, Jelena Popović i mnogi mnogi drugi. Kako je bilo raditi na projektu koji je okuplja tako puno znalaca i stručnjaka?

Bilo je i lijepo i kompleksno, ali uvijek strašno nagrađujuće. Sigurno je da se sama nikada ne bih upustila u ovakvu avanturu. Tako mi je drago da je Ćopićeva priča uspjela okupiti toliko velikih umjetnika i talenta i da su se svi ti divni ljudi pristali upustiti u moju interpretaciju njegovog djela. Nabrajanje svačijeg osobnog doprinosa trajalo bi predugo, ali eto, ovo je bio prvi put u mojoj karijeri da sam imala takvu ekipu i mislim stvarno da su se svi posvetili filmu s istom energijom i ljubavi koju stavljaju u svoje vlastite projekte. Toliko ljubavi mora zračiti kroz ekran i nadam se da će zaraziti publiku.

Savjetnik za izradu lutaka i animacija bio je Tim Allen, stalni suradnik Tim Burtona i Wesa Andersona. Koliko je njegov angažman doprinio “Ježevoj kući”?

Tim je doprinio u toliko da nam je pomogao na vrlo kreativan i efikasan način riješiti neka pitanja i probleme na koje smo nabasali tijekom produkcije, bilo to za vrijeme izgradnje setova, lutaka, ili snimanja. Bez njega bi sigurno izgubili puno više vremena na eksperimentiranju i traženju raznih rješenja.

Bonobostudio

Što očekuješ od filmske kritike i publike kada je u pitanju “Ježeva kuća” i kada će je šira publika moći vidjeti?

Stvarno nemam nekakvih očekivanja, što se tiče filmske kritike. To nije baš nešto na što mislim dok pravim film. Važno mi je da film ima lijep i očaravajući svijet, da se drži kao cjelina, i da je nešto što bih i sama voljela vidjeti . Što se tiče publike, svjesna sam da kod nas svatko ima svoju verziju te priče i animiranog filma koji bi od nje nastao.To je stvarnost velikih priča i to sam znala kada sam se uputila u ovu avanturu, ali namjerno nisam nikada išla prema tome da ostvarim sve te različite verzije već sam se koncentrirala na svoju. Nadam se da ćemo moći početi prikazivati film u hrvatskoj krajem proljeća i jedva čekam vidjeti reakcije.

I za kraj, ono najvažnije, kakvu reakciju djece očekuješ na novo izdanje već poznate priče o Ježurku Ježiću, te što je tebe ovaj projekt naučio?

Naučila sam puno, puno toga o animaciji, o filmu, o ljudima, ali mislim da je najljepša stvar od svega toga bila prisustvovati silnoj ljubavi koju svi gaje prema Ježurku i mislim da mi je od toga srce malo naraslo. Jako me zanima kako će djeca reagirati. Mislim da većina animatora sačuva malo veću porciju svog unutrašnjeg djeteta nego prosječna osoba tako da se nadam da je moje unutrašnje dijete napravilo prave odluke. Zbilja sam presretna rezultatom i ponosna sam na rad svih koji su sudjelovali tako da se nadam da ćemo uspjeti očarati i mlađu ekipu.

NFB

#Berlinale #Eva Cvijanović #Ježeva kuća

0 notes